🍊Poglavlje 6🍊


''Samuel, dragi. Nemoj da si tvrdoglav. Uskoro će nastati oluja a ti odbijaš da ideš kući. Znaš da te tvoje sestre podjednako vole kao i ja. Nećeš ništa postići tako što ćeš sam sebe kazniti, što još jednu noć ne spavaš.'' Nježni glas Aurore Maximus je putovao vjetrom. Oh, koliko joj je samo bilo bolno sve ove godine sa neba posmatrati kako se njeni voljeni muž kažnjava. Više nije mogla da izdrži, pa je odlučila na ovaj način da mu se javi. Uvijek je pazila na svog voljenog muža, ali gledajući ga kako je bol i dalje prisutna u njemu, to više nije htjela da dopusti. Znala je i sama da će ga osveta napraviti slijepcem ali sa druge strane i ona bi to isto učinila da se nešto Samuelu dogodilo.

 Preuzeo je svu krivicu na sebe što nije bio tu kada se taj nemili događaj desio. Njemu je svaki udisaj na Zemlji bio pakao umjesto raja. Trebao je biti zahvalan. Oni su lijepo živjeli zajedno, treba da nastavi dalje. Ali on to tako nije vidio. Zato se kažnjavao ne spavanjima dok je radio na svom planu osvete.

 On je ostao živ, i zato mu život sprema jednu veliku nagradu. Druga ljubav u obliku jedne mlade djevojke koja je večeras napunila osamnaest godina. Ah, bili su totalne suprotnosti. Koje će se privući poput magneta.

Njihov sin je naučio prve korake, prva mu je riječ bila 'tata' i Aurora je svaki dan pričala o njemu. Sada je spavao, pa je zato ona iskoristila priliku da mu se javi.

Samuel je obrisao suze. Nalazio se na groblju. Kada je došao odmah je pao na koljena i počeo da proklinje gorku sudbinu. A tako mu svega taj monstrum koji je ubio njegovu ženu, on će takođe proklinjat  dan kada se rodio. Čak će mu i smrt biti blaga kazna jer ono što je imao na umu kosilo se sa ivicom razuma. S njegovim prstima će da nahrani pse.

Nakon toliko godina je čuo Aurorin glas i baš ga je bilo briga ako halucinira. Nije htio da se ovaj trenutak završi. Promuklo je počeo da govori. Mora da dobije oproštaj od nje. Nikada je ne bi prevario. Čak bi se i ubio da ponovo budu zajedno gore na nebu, ali je prvo treba osvetiti. ''Užasno mi nedostaješ svaki dan. Ja..'' Obrisao je suze dlanovima. ''Volim te i dalje, nikada te nisam zaboravio. Moje sestre to znaju, da ću ja svaki svoj slobodan trenutak provesti sa tobom. Možda previše brinu, ali ja ih čuvam od onog nemilog događaja vrlo dobro. Ta greška mi se tada desila i više ne. Čak ni sebi to ne praštam. Ali od tebe tražim samo jedno, a to je oproštaj, ne znam kako se to dogodilo. Meni. Uvijek sam ti bio vjeran. Nikada nisam pogledao drugu ženu. Do sada. Samo sam je htio spustiti na krevet, kada je počela da me dodiruje. Zapravo Soraya nije žena, ona je jedna mlada, bogata,..'' Odlučio je da sve prizna,  samo je htio da ovaj trenutak postane vječnost. Jer slušajući ženski glas znao je da je barem živ. 

Glas Aurore. Njegove Aurore.

''Volim i ja tebe dragi. I znam da si mi vjeran i da me mnogo voliš. Ali nemoj sebe da kriviš. Nisi učinio ništa loše ako razmišljaš o Sorayi. Gledajući je ovako sa neba, mislim da bi čak nas dvije mogle biti i najbolje prijateljice.'' Aurorin glas se ispuni radosnim smješkom. Sjećala se onog dana kada je prvi put upoznala Sorayu. Postala je lični anđeo čuvar svom voljenom. I kada je stigao ispred vile Castillo, nešto drugo joj je zapalo za oko. Dok je sjedila pored bazena, čitajući časopise Soraya nije ni bila svjesna da će uskoro upoznati svoju prvu ljubav. Kao što nije bila svjesna da je neko posmatra visoko sa neba.

 Ah, kako se tog dana bila zaljubila u Samuela. Bila je to prva ljubav. Čista. Nevina. I sama je morala da prizna da crno odijelo odlično stoji Samuelu. I ne, nije bila ljubomorna. Ako je neko zaslužio da bude srećan to je svakako on bio, i mala princeza koja je rasla u patrijahalnoj porodici. Nije imala čak ni pravo da sama odabere vlastitog muža. Ali Aurora je itekako bila svjesna te privlačnosti i sa neba je davala svu podršku da je Samuel primjeti. Poznavajući njenog muža, koji je bio poput tvrde ljuske oraha znala je i sama koliko će Soraya preći dug put kako bi bila u njegovom naručju. Ali će biti vrijedno, i ona će joj u tome pomoći.

''Nema šanse. Razmažena gospođica i ti da budete prijateljice?!'' Protresao je glavu. ''Ona je potpuna suprotnost tebi. Prije svega Soraya je jako mlada dok si ti zrela žena. Ona mrzi kišu i mnogo voli da priča, dok si ti uživala u našem plesu koji smo imali na kiši i ne pričaš mnogo ali i ako nešto malo kažeš barem to ima svrhu. I da, ona je jako užasna u kuhinji dok ti...'' Počeo je da nabraja sve bitne karakteristike između njih dvije, i tek sada je postao svjestan da o Sorayi zna svaku karakteristiku. To nije bilo dobro. Zašto je za Boga miloga to morao da zapamti?

Aurora se ponovo nasmijala. ''Dragi, izgleda da je Soraya polako počela da stanuje u tvojoj glavi, jer ti znaš i najmanju sitnicu o njoj. Ne budi strog prema njoj, jer i sam znaš da joj je ovo bilo prvo pijanstvo u životu, a već je dovoljno kažnjena što će je udati protiv njene volje. Nije čak ni imala prvi poljubac a ti..''

''Ne, nije. Ona nikada neće biti u mojoj glavi.'' Lagao je. Zapravo nije ni sam znao šta da kaže. On je radio za njenu porodicu i bila je jako mlada za njega. A imao je vjerovatno još nekoliko dobrih razloga da nabroji. ''Ali kako znaš šta se dogodilo? Taman sam htio da ti ispričam sve od početka do kraja.'' Da li je to značilo da ga Aurora posmatra sa neba sve ovo vrijeme? I kako on nije primjetio njeno prisustvo.

''Posmatrala sam vas sa neba. Bilo je nekako jako tužno gledati Sorayu kako za svoj osamnaesti rođendan sjedi sama i pije, dok ste svi dole pravili planove za nju. Barem joj ti nemoj zagorčavati život.'' Aurora je ugledala svog sina kako se polako budi iz sna, što je značilo da se ovaj razgovor za sada bliži kraju. Treba da ga nahrani. A to je bilo najljepše vrijeme. Iz dana u dan je ličio na svog oca.

''Nećemo više o njoj da razgovaramo. Pričaj mi kako nam je sin. Da li je naučio hodati, i koja mu je bila prva riječ? Ne prođe ni jedan dan da o vama ne razmišljam. Volim vas.'' Nije želio da se ove halucinacije ikada završe. Zato je svaku rečenicu brzo izgovarao. Oh, sudbino kako nema moć da ovo zauvijek ovako ostane. Mogao je da je sluša i dan i noć. Barem je na trenutak bio srećan.

''Upravo se budi. Lijep je poput anđela. Svaki dan mu pričam o tebi, napravio je i prve korake a prva riječ mu je bila 'tata'. Sada moram da idem. Ali ništa se ne brini, uvijek ću biti sa tobom.'' Poljubila je svoje prste i na taj način mu je poslala poljupce.

''Ne, nemoj. Ostani još malo. Ovo je prvi put da čujem tvoje riječi nakon toliko dana. Godina. Znaš koliko me boli što vas taj dan nisam spasio? Meni je moj život kazna. Ali obećavam da ću pronaći tog monstruma i osvetit ću vašu smrt.'' Samuel je bio očajan. Spustio je usne na nagrobnu ploču, tačno na Aurorinu sliku. Osjetio je na svom licu i usnama poljupce. Nije bio lud.

''Obećavam dragi, uskoro ćeš ponovo čuti moj glas. Ali sada idi kući, tvoje sestre se brinu za tebe i budi dobar prema Sorayi. Zapamti šta sam ti rekla. Ona mi je prijateljica.'' Nakon toga Aurora je uzela svog sina u naručje i pokazala mu gdje se njegov tata nalazi. Dječak je tapšao rukama i s ljubavlju u očima ga posmatrao.

''U redu, uradit ću sve što ti budeš htjela.Uvijek sam te slušao i sada ću.'' Ponovo ju je poljubio a nakon toga otišao do automobila. Nije želio svoje sestre dodatno da brine. Barem je nekako sa ovim razgovorom uspio da ublaži svoju savjest zbog događaja koji se desio na rođendanu.

Kažu da je jutro pametnije od večeri. Barem se nadala da je to istina. A ako i nije, ona to svakako ne može da promjeni. Soraya se nalazila u tuš kabini dok je topla voda padala po crnoj kosi i mliječno bijelom tijelu. Mrzila je hladnu vodu. Danas nije bilo škole jer je bila subota. Telefon joj je bio pun poruka od njenih prijateljica koje su htjele da razmjene utiske o prošloj noći kao i o super sexy vozaču i tjelohranitelju Samuelu. Sve su one bile zaljubljene u njega. Ah, kad bi samo znale. Ali nisu one bile te koje su juče u lice čule gorku istinu. Poželjela je da se zemlja otvori i da je proguta. Ili da se sakrije u mišiju rupu.

Dok je šampon nanosila na kosu, koja je bila jako zamršena što od vjetra, što od nespavanja dok se pomjerala po jastuku, nije bila spremna da se suoči sa današnjim danom i šta joj je on sve dodatno spremao.  Imala je osjećaj da će se nešto strašno dogoditi. Htjela je da pronađe Samuela i da mu se izvini zbog svog sinoćnjeg ponašanja. Jasno joj je stavio do znanja šta ona za njega predstavlja i da je samo vjeran svojoj ženi. Nikada više neće okusiti alkohol. Krivila je i njega i svoje mlado usamljeno srce.

Da sve bude gore, kakve je samo gluposti pričala. Osjećala je kako joj lice dobija crvenu boju. A ona budala je tražila da je on dodiruje tamo dole. Uh, sada nije imala dovoljno hrabrosti da to izgovori naglas. Koliko je samo bila jadna. Nikada se nije ovako osjećala u svom životu. Tek je napunila osamnaest godina a ponašala se kao da je imala dvanaest. Kao da je još uvijek nezrela djevojčica. Još joj je Samuel jasno i glasno rekao da ga ne zanima ni ona a ni njene prijateljice. I to na grub način. Nije trebala da ga krivi. Takvi muškarci su rijetki i blago njegovoj ženi na tome.

Šta ako je sada u kancelariji sa Sebastianom i daje otkaz? Nadala se da se to neće dogoditi, jer joj je sinoć obećao da neće ništa reći pod uslovom da ga ne uznemirava seksualno. Ali kad bi samo znao da je popustila sve svoje kočnice kada se konačno našla u njegovom naručju, a tek muževni miris koji je osjetila. Više nije mogla da izdrži, zato su joj prsti skliznuli ispod košulje.

Brzo se istuširala i ogrnula peškir oko tijela. Šminka je skinula prije tuširanja ali na licu se jasno ocrtavao umor i more isplakanih suza. Mora pod hitno da zamjeni jastučnice na jastuku, sve su bile umrljane od šminke. Sa prijateljicama će se kasnije pozabaviti. Mora biti tačna na doručku.

Nora će je sigurno tražiti za nekoliko minuta.

''Neće. Ne brini se. Tvoja majka je otišla do grada. Sama si u vili. Odmori se.''

Molim?! Soraya je bila sto posto sigurna da je osjetila nečije prisutvo u sobi i da je ovo što je čula bio vrlo lijep ženski glas. Ali nije znala kome pripada, stoga je otišla do prozora.

Aurora ju je posmatrala sa neba. ''Bićeš mu odlična supruga jednog dana. I ja ću ti pomoći da osvojiš srce Samuela. Samo mi vjeruj. Biće sve dobro.''



🍊Hvala vam na čitanju! 🍊🧡

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top