Tri mjeseca Samuel je radio za porodicu Castillo i naučio je nekoliko činjenica o svakom članu posebno. Sebastian, najstariji sin je ujedino i bio glava porodice. Njegova riječ se poštovala i dovoljan je bio samo jedan njegov pogled koji je sve prisutne tjerao na veliko strahopoštovanje. Ni Sunce na nebu se nije smjelo pojaviti ako on za to ne da dozvolu. U kockarnici je bio strah i trepet za sve prisutne. Tačno je znao ko za kockarskim stolom blefira, ko ima karte za pobjedu a ko je odmah osuđen na velike novčane gubitke. Crni pištolj je uvijek nosio sa sobom, čak i kada bi se našao u vili sa svojom porodicom. Mrzio je nepravdu i vlastitim rukama je sprovodio pravdu.

Sirius je bio velika suprotnost starijem bratu. Obožavao je da organizuje zabave na kojima je ostajao do jutarnjim časovima. Sve i jedan klub u gradu je trljao dlanove kada bi se on pojavio. Modeli, glumice i pjevačice su žudjele da se pojave u njegovom društvu. Flaše šampanjaca, viskija i ostalog alkoholnog pića je teklo u izobilju. Da se odmah razumijemo, iako mu je noćni život bio na prvom mjestu, Sirius je znao koliko mu je porodica bila važna kao i kockarnica koja je predstavljala paravan za mafiju. Jednostavno je znao da razdvoji zabavu od posla.

Sa gospođom Norom, Samuel nije mnogo pričao osim ljubaznog pozdravljanja svako jutro kada je odvozio automobilom njenu kćerku do škole. Stekao je utisak da ga ona baš mnogo i ne voli ali svakako ga je poštovola na svoj uobičajeni način. Iako je ostala udovica svim silama se trudila da ne pokazuje svoju tugu pred dijecom ili bogatim prijateljicama gdje je vrijeme provodila na kafi u baštama najotmjenijih hotela. Bila je obučena po zadnjoj modi, imala je otmjeno držanje i nikada na njenom licu nije ugledao osmjeh. Bila je hladna kao januarska noć.

Ali za razliku od ova tri člana porodice Castillo, kćerka je bila nešto poput rođendanskog poklona koga nije očekivao. Iako se trudio da o njoj ne razmišlja na taj način, Samuel ju je svojim mislima nazvao pravom svjetskom ljepoticom. Dovoljno je bio samo jedan trenutak nepažnje da je pogleda i da se zauvijek izgubi u Sorayinim očima. Uh, koliko je samo sebe mrzio zbog toga. Trebao je samo da misli na svoju pokojnu ženu a ne da s vremena na vrijeme razmišlja o gospođici školarki. Do sada nije upoznao ni jednu osobu koja može mnogo da priča kao ona. Svako jutro mu je pričala koje časove ima danas, koju ocjenu treba da ispravi, koji joj je omiljeni predmet a koji predmet najviše mrzi na svijetu.

Pogledao je na svoju burmu koju je obećao da će je nositi do kraja svog života kada je čuo vrisak koji je dolazio iz pravca kuhinje. Spremao se da sjedne u auto kako bi otišao do kockarnice kada je kućna pomoćnica dotrčala do njega i uplašeno počela da ga moli za pomoć. Tog dana je dovezao po rasporedu Sorayu iz škole gdje bi ona tačno u podne, imala časove kuhanja sa najpoznatijim šefom iz Francuske koga je njena porodica unajmila da privatne časove. Samuel je bio skeptičan po tom pitanju, jer je i sam znao koliko je to bilo naporno za jednu mladu djevojku koja je skoro pet sati provodila u školi a nakon toga je trebala još dva sata da provodi učeći u kuhinji.

Kada je dotrčao do ulaznih vrata kuhinje malo mu je nedostajalo da počne da se smije. Šef kuhanja iz Francuske je bacio kapu na pod dok je ljutito odlazio. Ali i na odlasku je rekao nekoliko riječi.

"Ti si nemogući slučaj. Uništila si jedno od najpoznatijih jela. Nesposobna si i da uradiš nešto što se od tebe i očekuje. Iako sam ti sto puta ponovio da se to tako ne radi, ah ne, gospođica je morala da zapali kuhinju jer je nespretnim prstima ulje bacila na ringlu. Koja je pri tome bila zagrijana do kraja."

"Mislim da to nije dobar način da se tako odnosite prema gospođici Castillo. Zapamtite, njena porodica Vas plaća." Samuel je jasno naglasio svaku riječ, pazeći da se ne počne smijati.

"Ne primam savjete od vozača." Potom je šef kuhinje bacio pogled na njegovu burmu. "Ali u svakom slučaju ti imaš ženu koja sigurno zna da kuha za razliku od ove ovdje. A sada idem da dam otkaz i pravac kod novinara. Doživio sam veliki stres dok sam radio ovdje."

Soraya nije ni obratila pažnju na riječi kuhara dok je napuštao kuhinju, već joj je u glavi zvonila riječ burma. Koliko je samo bila glupa. Sve ove mjesece dok je Samuel radio nije joj ni palo na pamet da je on možda oženjen. Tj. nikada mu nije gledala u ruke već samo u lice. Nakon scene koja se odigrala u kuhinji osjetila je veliku sramotu i pobjegla je u svoju sobu. Odbila je čak i večeru. Slušala je kritike svoje majke ali kada je ona napustila sobu, ništa joj više nije bilo svejedno.

Soraya je bila veoma tužna kada je sasvim slučajno saznala istinu koja je u njoj izazvala toliku bol da je pomislila da će iste sekunde da umre. Bol koji se po prvi put  javljao u njenim grudima, lagano je počeo da se širi kroz lijevu ruku stvarajući osjećaj nemira, straha i panike. Nikada nije razmišljala o smrti, previše je voljela život ali djevojačko srce nije bilo spremno da čuje bolnu istinu. Sama se uvjerila da prva ljubav boli i da za to nema lijeka. Pitala se da li će moći da izdrži sve udarce koje joj je gorka sudbina zadala. Oh, koliko je samo puta htjela da je sve ovo ružan san, ali nažalost ovo je bila istina.

Njen jastuk je bio vlažan od suza. Nije mogla da povjeruje da njen princ iz bajke ima ženu. Sa kojom ima srećan brak i koju voli više od života. Plakala je tiho, plašeći se da njena majka Nora ne sazna tajnu koju planira zauvijek da zakopa u svom srcu. Soraya je bila veoma razumna. Koliko god da je bila zaljubljena u Samuela nije htjela da na bilo koji način ugrozi njegov brak koji je imao sa svojom suprugom. Možete je nazvati da je jadnica ili slabić ali za nju jedina prava odluka je bila ta da se zauvijek povuče iz igre. Neće ga više na blesav način zavoditi, tražit njegov pogled svaki put kada se završe časovi u školi i ono što je bilo najbolnije za Sorayu da o njemu razmišlja. Nije bila od onih žena koje se vode poslovicom 'cilj opravdava sredstvo.' Nikada ne bi bila istinski srećna ako bi ga preotela od druge žene. Za nju ljubav je bila igra koju je igrala po pravilima, znajući da je rezultat bio nemoguć. Zatvorila je oči pokušavajući da se odmori.

Ali san koji je te večeri sanjala uvjerio ju je u nešto sasvim suprotno. Izgleda da je mozak stvorio odbrambeni mehanizam kako da lakše podnese gorku istinu. Snovi su ponekad bili jedini bijeg od stvarnosti. Samo na taj način, na nekoliko trenutaka bićemo srećni u zagrljaju osobe koju volimo više od vlastitog života.

Ali njeni san je ovako počeo.

Bila je hladna i duga zima. Soraya i Samuel su doputovali do vikendice koja se nalazila na planini. Oduvijek su imali želju da posjete Evropu i sasvim logično su se odluči da godišnji odmor provedu na Alpama. Hladan sniježni vazduh, odlična hrana i tišina je bilo ono što su svakako tražili. U tom snu živjeli su jedan sasvim drugačiji život koji nije uključivao mafiju, stroga pravila porodice i on svakako nije bio lični vozač.  Bili su tek vjenčani i planirali su da nekoliko dana bračnog putovanja provedu na planini.  Samuel je zaustavio automobil na parkingu, potom izašao na hladan vazduh kako bi uzeo u naručje svoju voljenu ženu. Gledali su se očima koja su oslikavala ljubav i poštovanje. Spustio je svoje usne na njene dok je snijeg padao. ''Ne želim da se prehladiš.'' Bila je lagana u njegovom naručju, baš poput sniježnih pahuljica koje su padale na njih.

''Sigurna sam ja da ćeš ti pronaći način kako da me zagriješ.'' Ostavljala je poljupce po vilici, bradi i vratu dok ju je on nosio do ulaznih vrata vikendice. Bili su svega nekoliko dana u braku, ali Soraya je potajno željela da ovakvi ostanu sve dok ih smrt ne rastavi u starosti. Srećni, nasmijani, puni ljubavi i razumjevanja jedno prema drugom. Takve ljubavi nisu postojale u knjigama ili u romantičnim filmovima, one su bile stvarne u pravom životu.

''Nevaljalice mala, samo na jedno misliš. Predpostavljam da ćeš sada to htjeti da radimo po čitavi dan i noć.'' Samuel se nije bunio, i on je svakako htio da dan i noć bude u krevetu, samo je ponekad obožavao da zeza svoju milu ženicu kako ju je odmilja zvao. Kada je otključao vrata od vikendice prešao je prag sve sa njom u naručju. Hladnoća je ušla za njima i ispunila je čitavi prostor.

''Naravno. Ne planiram da te puštam iz kreveta tako brzo! Želim da mi svako jutro donosiš doručak u krevet, obavezno da me poljubiš za početak dana, nakon toga da vodimo ljubav do podne, potom...'' Ućutkao ju je poljupcem dok ju je ostavljao na stolici da sjedi. ''Izgleda da se nikada neću naviknuti na činjenicu da mnogo voliš da pričaš. Mada tvoj plan uopšte ne zvuči tako loše. Kuhinju meni prepusti jer koliko god da te volim, nisam spreman da jedem hranu koja nije dovoljno slana ili kuhana.''

Zbog svoje šale je dobio udarac u rame. ''Priznajem da sam veliki ne talenat ali zato imam tebe koji će uvijek da mi spremi hranu, što bi se reklo prste za polizati.''

''Lizat ćeš ti nešto drugo, i to veoma brzo.'' Tiho je za sebe rekao dok je odlazio do kamina kako bi naložio vatru. ''Čula sam te. A sada odo do kupatila kako bih se istuširala.'' Iz kofera je odabrala bijelu spavaćicu na tanke bretele koja je u predijelu grudi imala providnu čipku. Bijele tange koje je jedva čekala da budu pokidane sa nje. Nije štedjela dok je plaćala u seksi šopu svoj intimni veš koji je donijela na svoj medeni mjesec. Znala je koliko je Samuel očaran tim krpicama i htjela mu je na svaki način udovoljiti i ispuniti najsitniju želju. Skinula je sa sebe rozi džemper i plave teksas hlače. Potom su na red došle gaćice i grudnjak u rozoj boji. Bez i jednog komada odjeće je zakoračila u tuš kabinu dok je topla voda padala oko nje.

''Ahh... ovo je raj.''

''Ne, nije! Ja sam tvoj raj!'' Osjetila je dlanove na svojim kukovima dok su se snažni, muževni stomačni mišići sjedinili sa njenim ženstvenim leđima. Njegova muškost ju je izazivala dok se pomjerala po njenoj zadnjici. ''Ljubomoran sam čak i na ove kapljice vode dok padaju po tvojoj goloj koži. Jedine dodire čije smiješ da osjećaš su samo moji.'' Okrenuo ju je prema sebi dok ju je posesivno ljubio. Sklopila je svoje dlanove na njegov potiljak dok ga je još više sebi privlačila. Jezici su se borili za vlast, obadvoje su bili željni da se što prije spoje.

''To isto važi i za tebe. Ubila bih svaku drugu ženu koja bi spustila svoje prste na tebe. Čak šta više sve bih ja zasula tvrdim narandžama po glavi.'' Spustila je svoje usne na mišićave grudi dok je tražila bradavicu. Jezikom se igrala sa njom. Čas bi je kupala, čas bi je grickala svojim zubima.

''Već mogu da to zamislim. Iako sam alergičan na narandže tvoja ideja da odbiješ druge žene od mene mi zvuči jako zanimljivim.'' Njegovi prsti su pronašli nježne latice ženstvenosti i jedva je čekao da okusi taj sladak nektar. Milovao ju je spretnim prstima. Počeo je prvo laganim tempom a nakon toga su mu pokreti bili ubrzani. Ispuštala je najslađe uzvike zadovoljstva i on je bio tako prokleto srećan jer je on jedini krivac bio za njeno stanje. Izvadio je prste kako bi namjestio svoj ud na njeni ulaz. Bila je veoma uska a on ogroman. Bio je pažljiv. Za nju je uvijek imao dovoljno nježnosti. Nikada je ne bi povredio, previše mu je značila.

Podigao ju je kako bi pronašli idealni položaj. Soraya je po ko zna koji put osjetila kako se njene bradavice okrznu od dlačice koje je Samuel imao na grudima. Određivali su tempo onako kako je njima u tom trenutku najviše odgovarao. Bili su jedno!

Ali sve što je bilo lijepo, kratko je trajalo. Jutro je došlo veoma brzo i Soraya je shvatila da je sve bio samo san osim činjenice da Samuel ima ženu. Nije ni bila svjesna šta joj budućnost sve sprema do njenog osamnaestog rođendana!

🍊Hvala na čitanju!🍊🧡