Dan 6

Usputni komentar? Uživajte...

Noćno plavetnilo polako je gubilo svoj intenzitet. Svetlucave tačkice ponovo su se sakrile. Sunce se probudilo i tanke zrake jutarnje svetlosti protezale su se otkrivajući nebo. U daljini čuo se žubor okeana i udaranje jutarnjih talasa o peščanu obalu. Vazduhom je vladala svežina praćena mirisom soli.

Na okruglom stoliću stajale su dve crvene šolje po treći put ispunjene vrelom vodom koja je mešanjem primala crnu boju i širila aromu kafe. Na stolici, levo od stolića sedela je visoka muška osoba oštrih crta lica i izvijenih usana u lagani smešak. Na stolici do njega sedela je devojka neposlušne kose boje karamele i krupnih smeđih očiju otkrivajući detalje iz svog života.

Tankim prstima obuhvatila sam crvenu šolju koja je mojim telom poslala talase toplote. Podigla sam noge na pomalo neudobnu stolicu i uzela gutljaj jutarnje kafe.

"Kažeš da ti je mačka uskočila u rođendansku tortu?" upitao me je Toni s nevericom gledajući u moju pognutu glavu.

"Da, na sedmom rođendanu. Torta je bila baš lepa. Imala je crvene ružice u uglovima." naglo sam digla glavu na šta su nam se susreli pogledi.

Nasmejala sam se i podigla pogled u pravcu neba. Toni je ispustio malu količinu vazduha kroz nos i uzeo gutljaj kafe iz svoje šolje. Zora je bila nad nama. Celu noć smo proveli na terasi pričajući. Dotakli smo se raznih tema i verujem da može reći da me zna bolje nego neki ljudi iz mog života u Zagrebu.

"Koliko je sati?" upitala sam gledajući ka mestu gde je okean grlio jutarnje nebo.

"Šest." pomerio je kožni sat bliže zglobu ruke. "Upravo se otvorila prodavnica u predvorju hotela. Želiš li da kupim sladoled?"

Spustila sam pogled na njega. Imala sam na licu neki čudan osmeh. Osmeh koji je govorio da zna šta želim. Zamenio je majicu i izašao iz sobe. Kliznim pokretom zatvorila sam vrata terase i legla na krevet. Sklopila sam oči kako bih odmorila, no san se spustio na mene.

Iz kupatila se čuo šum vode, potom lupkanje šolja i zatvaranje vrata. Protrljala sam oči. Toni je isprao šolje od kafe što smo je noćas pili. Uspravila sam se na krevetu.

"Sladoled?" upitala sam pomerajući glavu levo-desno oponašajući traganje za sladoledom.

Nasmejao se i iz malog hotelskog frižidera izvadio veliku kutiju sladoleda od jagode. Jednim potezom otvorio je prozirnu kesicu i izvadio dve velike plastične kašike. Seo je na krevet do mene i otvorio sladoled. Nekoliko puta mu je kuglica sladoleda skoro pala na purpurni prekrivač. Mučeći se sa zaleđenom mešavinom mleka, arome jagode i šećera ispraznili smo plastiku.

"Želiš li na plažu?" obratio mi se noseći plastičnu činiju u kupatilo.

"A onda te vodim na tostirane sendviče." dobacila sam mu vadeći iz kofera crni kupaći.

"Mogli bismo jednom i ručati u hotelu." rekao je nezadovoljno.

Obukla sam svoj kupaći i preko njega široku belu majicu. Izašli smo iz hotela i preko puta, na plaži, pronašli dve ležaljke. Nakon plivanja kroz zbijene kapljice slane vode i crvenog koktela ispod velikog belog suncobrana, pokupila sam neposlušne pramenove mokre kose u punđu i ponovo obukla majicu na kojoj je kupaći ostavio mokre tragove.

Vodila sam Tonija uz prometni put. Prošli smo kafiće i barove na plaži ostavljajući za sobom glasnu muziku. Nedavni stranac, sadašnji najbolji prijatelj stalno je postavljao pitanja, no ja sam samo išla. Samo sam išla pravo, putem kojim sam prolazila već nekoliko puta.

Ušla sam u drvenu kućicu na kojoj je bilo naznačeno da se radi o cafeu i sela na drvenu klupicu. Toni me je nemo pratio te seo do mene. Mlada gospođa za šankom me je u prolazu pitala želim li isto, a ja sam samo napomenula da želim dva puta. Ubrzo su dva tostirana sendviča bila na našem stolu.

Toni je uzimao zalogaj za zalogajem u međuvremenu komentarišući kako je ukusno. S vremena na vreme prelazila sam pogledom po prostoriji. Uzela sam zalogaj i podigla pogled kada su se vrata otvorila. U ugodno rashlađenu prostoriju ušao je dečko od prošlog puta i seo za stol naspram našeg.

Pogledala sam Tonija. Podignuo je svoj tanjir te izvukao žutu salvetu. Krajičkom salvete približio se kutu mojih usana i obrisao malo pavlake. Za stolom do našeg, na nepoznatom dečku videlo se neprijatno iznenađenje na njegovom licu. Zahvalila sam se Toniju te sam iz torbe za plažu izvadila novčanik i ostavila pare ispod prazne pepeljare.

Vratili smo se u hotel. Prošetali smo uredno uređenim vrtom. Mali zeleni žbunovi bili su uredno oblikovani u pravilne kugle, a trnovito žbunje ukrašavali su veliki cvetovi tamnocrvenih ruža. Kako nismo spavali noćas, ceo dan mi se očni kapci polako spuštaju. Ubrzo smo ušli u hotele te prošavši elegantnim hodnikom vratili se u sobu.

Uzela sam debeli prekrivač sa fotelje i spustila ga na pod. Okrenula sam se kako bih primila i jastuk kada je Toni podigao prekrivač sa poda. Pogledala sam ga upitnim pogledom jer sam želela samo leći i zaspati kada je progovorio.

"Neću dozvoliti da spavamo na podu. Možemo spavati i oboje na krevetu. Dovoljno je velik. Ne moraš se bojati ničega." rekao je sedajući na krevet.

Oklevala sam. Ne znam ga dovoljno dobro, no previše je neudobno spavati na podu. Podigla sam malo svoj jastuk te se pokrila ljubičastim prekrivačem. Toni je spustio nekoliko jastuka između nas dvoje i ugasio stolnu lampu.

"Laku noć." rekla sam tiho, a potom je Toni ponovio.

Bila sam u svom stanu. Beli zidovi nekada ukrašeni sivim okvirima za slike bili su prazni. Prostoriju je ispunjavao samo sivi trosed. Začulo se zvono te nakon što sam otvorila vrata ugledala sam Jelenu. Crni tragovi razmazane maskare stvarali su šare na njenom licu koje su pratile krupne suze. Njena uvek uredna pletenica bila je skoro raspadnuta, a omiljena žuta haljina skoro pocepana. Do nje stajao je Jakov čvrsto je držeći za nadlakticu stvarajući ljubičaste masnice. Stalno je ponavljala "Izvini. Morala sam ga dovesti. Morala sam se spasiti. Izvini." dok su joj suze ispirale i poslednje trunčice maskare.

Otvorila sam oči i pogledala na sat. Crvene osvetljene brojke na digitalnom satu pokazivale su ponoć. Okrenula sam se prema Toniju i opipala jastu između nas.

Vratila sam glavu na jastuk i ponovo zaspala.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top