Dan 14

Odlučila sam napisati još jedan deo. Malo je kraći, ali tu je jednostavno, samo da se oprostimo od Helene na dosledan način. Nadam se da će vam se svideti...

Sunčeve zrake probijale su se kroz guste zavese. Trgla sam se iz polusna na pištanje digitalnog sata. Na licu su mi bili tragovi suza, a ljubičasti je prekrivač blago potamnio pri rubu.

Okrenula sam se ka strani na kojoj je spavao Toni. Bila je prazna. Uzela sam jastuk i prislonila ga licu. Mirisao je po Tonijevom parfemu. Mirisao je po njemu. Više ga nema, kao što ga neće biti niti u mom stanu u Zagrebu. Moram se naviknuti.

Uspravila sam se i oslonila na uzglavlje kreveta. Čvrsto sam držala jastuk u svom zagrljaju. Soba je bila prazna bez njega. Bilo je tiho. Na trenutke bih čula Tonijevo disanje kao da je ovde. Još uvek sam mogla osetiti miris njegove kože u sobi. Jasno se oslikavala praznina koja je vladala oko mene.

Oči su mi sjale ukrašene suzama koje su samo čekale potrčati niz moje lice. Ustala sam iz kreveta ostavljajući polako Tonijev jastuk na mesto i ušla u kupatilo. Kroz glavu su mi prolazile slike koje su se odigravale u ovim prostorijama proteklih nedelja. U ovalnom ogledalu ugledala sam osobu neuredne kose i crvenih obraza. Prošla sam rukom po licu i uzela jednu crvenu šolju te je iznela ostavljajući drugu u kupatilu. Iz nje je pio Toni.

Voda je ključala. Sipala sam toplu vodu na taman prah i promešala ukusan napitak. Tišina u sobi je bila nepodnošljiva. Pustila sam svoju omiljenu kompoziciju i sela na pod naslonivši se na bež zid. Preko noći soba je izgubila svoju boju. Bež zidovi su izbledeli, a ljubičasti prekrivač bio je gotovo siv.

Otpila sam gutljaj svog toplog napitka. Kafa je imala isti ukus i one noći kada sam mu pričala o sebi. Otpila sam još jedan gutljaj, no kafa me je gušila. Ustala sam i ušla u kupatilo te isipala kafu u umivaonik. Isprala sam šolju. Pogled mi se zaustavio na praznim policama belog ormarića. Prošla sam rukom po njima. Bile su prazne. Stvarno.

Izašla sam na terasu u potrazi za svežim vazduhom. Obujmila sam snažno belu ogradicu. Pogled mi je sezao daleko na plažu do okeana. Jasno sam videla Tonija i sebe kako plivamo i trčimo vrelim peskom do ležaljki. Sunce se ogledalo u Pacifiku, a mene je duša pekla. Suza se skotrljala niz moje lice.

Utrčala sam u kupatilo i stala pod tuš. Kapljice vode mešale su se sa mojim brojnim suzama. Glasni jecaji odjekivali su kupatilom praćeni šumom vode. Odeća mi se prilepila uz telo. Najviše me je bolelo to što sam ga pustila, a nisam rekla koliko mi znači. Bolelo me je to što sam ostala s njim prijateljica jer tek sada shvatam da sam želela mnogo više.

Izašla sam iz kupatila i prosušila se. Obukla sam ponovo pidžamu i sela na krevet. Pustila sam film i pobegla iz realnosti na nešto manje od dva sata. Po završetku filma opet sam gledala u Tonijeve oči na svakom koraku, u svakom ćošku ove sobe.

Bilo je vreme da spakujem stvari iz ormara. Izvadila sam kofer u kojem se već nalazilo nešto moje garderobe i spustila ga na krevet. Otvorila sam ormar i izvadila sve majice te ih do kofera. Jednu po jednu spuštala sam u njega.

Pri sredini svoje hrpe odeće ugledala sam belu majicu sa tamnoplavim porubima. Prošla sam rukom po njoj. Bila sam sigurna da nije bila moja. Bila je Tonijeva. Uhvatila sam je i podigla te pomirisala. Mirisala je po njemu. Majica se odmotala i iz nje je ispao papirić.

"Zaljubio sam se u tebe kada sam je nosio." bilo je ispisano urednim rukopisom.

Sećam se. Ušla sam u sobu prvi put i ugledala kofer s druge strane. Iz kupatila je izašao Toni, prišao koferu i izvadio upravo ovu majicu. Duboko sam udahnula. Pri izdahu vazduh je treperio. Niz lice su mi skliznuli milioni malih kapljica očaja. Zašto sam ga pustila?

Vratila sam ostatak majica u kofer. Uzela sam svoju bež torbu i izvadila iz nje kartu. Još jednom sam očima prošla po tekstu koji se nalazio. Bacila sam je od sebe i u očaju pala na kolena i spustila glavu na ljubičasti prekrivač.

Imam osećaj kao da ću biti bolesna. Bolesna od ljubavi. Poslednji sam se put ovako osećala pre dve godine u januaru nakon stravične nesreće koja je projurila mojim životom i uništila harmoniju. Drhtala mi je donja usna.

U pozadini sam čula zvuk laptopa. Oglasio se videopoziv kojim je Jelena želela da sklopimo kontakt. Prišla sam laptopu i prebacila ga sa stola na krevet te ponovo kleknula na pod. Lakim potezom odbila sam poziv, a potom poslala poruku u kojoj je stojalo da joj se ne mogu javiti zbog buke. Nisam želela da me vidi u ovom stanju. Nju bi to shrvalo.

Zatvorila sam kofer i spustila ga kraj vrata. Prišla sam sobnom telefonu i pozvala hotelski restoran. Poručila sam pizzu.

Ušla sam u kupatilo. Police su bile potpuno prazne. Nazirala se samo još poneka kapljica od mog današnjeg tuširanja. Izašla sam iz kupatila i otvorila vrata ormara. I on je bio prazan. Nije se niti naziralo da je ovde neko boravio proteklih dana. Zategla sam ljubičasti prekrivač i izašla na terasu.

Nebo je bilo prošarano ljubičastim i ružičastim tonovima. Sunce ukrašeno narančasto-crvenim tonovima ogledalo se u tirkiznoj vodi Tihog okeana. Pojavljivale su se prve zvezdice. Bio je to kraj mog boravka u sunčanoj Kaliforniji. Nedostajaće mi ovo. Avion mi poleće za nešto više od četiri sata. Putujem noću.

Hotelska posluga pokucala je tri puta na bela vrata moje sobe. Ušla sam unutra zatvorivši staklena vrata terase i povukavši guste zastore. Prišla sam vratima i otvorila ih. Ispred mene nije stojao mladi gospodin koji je raznosio pizzu.

Ispred mene stvorila se pojava predivnih čokoladnih očiju i smeđe razbarušene kose. Prišla sam mu i upustila se u njegov zagrljaj.

"Volim te." rekao je odmaknuvši moju glavu sa njegovih prsa. Suze su prekrivale moje obraze.

"Volim i ja tebe." uzvratila sam mu osmehom i dalje neverujući u događaj koji se upravo odigrao u mom životu.

Primaknuo je glavu mom licu i spojio naše usne.

KRAJ

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top