Ljeto je u Barceloni bilo u punom jeku. Sunce je obasjavalo gradske ulice, a plavo nebo bez oblaka pružalo je savršenu pozadinu za svaki dan. Esmeralda i Jakov su uživali u svakom trenutku, istražujući skrivene kutke grada i upijajući njegovu kulturu.

Jednog popodneva, dok su šetali kroz park Güell, Esmeralda je zaustavila Jakova i usmjerila pogled prema obližnjem vidikovcu. "Pogledaj kako je predivno," rekla je s osmijehom. Njih dvoje su se popeli do mjesta s kojeg se pružao veličanstven pogled na grad. Kamenite staze parka, ukrašene mozaicima i umjetničkim djelima Antonija Gaudija, bile su prepune turista, ali Esmeralda i Jakov su našli miran kutak gdje su mogli uživati u pogledu.
Dok su sjedili na klupi, Esmeralda je primijetila malu djevojčicu kako se igra u blizini. Imala je kratku, smeđu kosu i velike, znatiželjne oči. Njezina bezbrižnost i radost podsjetile su Esmeraldu na vlastito djetinjstvo. "Pogledaj je," rekla je Jakovu. "Tako je puna života."

Jakov je nježno obgrlio Esmeraldu. "Sjećam se kako si i ti bila takva kad smo se upoznali," rekao je s osmijehom. "Uvijek puna energije i znatiželje."

Esmeralda se nasmijala, prisjećajući se tih dana. "Zar nisam još uvijek takva?" upitala je, zadirkujući ga.

"Uvijek ćeš biti moja energična Esmeralda," odgovorio je Jakov, ljubeći je u čelo.
Uvijek ćeš biti moja energična Esmeralda," odgovorio je Jakov, ljubeći je u čelo.

Dok su razgovarali, prema njima su krenuli Marta i njezina kći, Elena. Elena je imala dugu, smeđu kosu sličnu majčinoj i velike smeđe oči koje su sjajile živahnošću. Nosila je svijetloplavu haljinu s cvjetnim uzorkom, sličnoj onoj koju je Marta nosila kada su se prvi put srele.

"Zdravo, dragi prijatelji," rekla je Marta, prilazeći s osmijehom. "Nisam očekivala da ćemo se ovdje sresti."

"Draga Marta, uvijek je lijepo vidjeti te," rekla je Esmeralda, ustajući i grleći je. "A tko je ovo s tobom?"

"Ovo je moja kći, Elena," rekla je Marta s ponosom. "Elena, ovo su Esmeralda i Jakov, naši novi prijatelji."
Elena je stidljivo pogledala Esmeraldu i Jakova, ali ubrzo se opustila kad su joj se osmjehnuli. "Drago mi je što vas upoznajem," rekla je tiho.
"Drago nam je i tebe upoznati, Elena," rekao je Jakov s toplim osmijehom. "Kako si?"

"Dobro sam, hvala," odgovorila je Elena, gledajući uokolo. "Volim ovaj park. Ima toliko toga za vidjeti i raditi."

Dok su razgovarali, Marta je predložila da zajedno provedu popodne u parku. "Mogli bismo svi zajedno ručati i uživati u ljepoti dana," rekla je.

Esmeralda i Jakov su rado prihvatili prijedlog, te su ubrzo našli udobno mjesto za piknik. Marta je izvadila košaru s hranom i svi su zajedno uživali u ukusnim sendvičima, voću i domaćim kolačićima koje je Marta pripremila.
Dok su jeli, razgovarali su o svojim životima, snovima i planovima za budućnost. Marta je pričala o svojim predavanjima i strasti za filozofijom, a Esmeralda je podijelila svoje najnovije ideje za knjižaru. Jakov je govorio o svojim arhitektonskim projektima i suradnji s Miguelom, dok je Elena veselo pričala o svojim prijateljima i školi.

Poslijepodne je prošlo u smijehu i druženju, a Esmeralda je osjećala kako se njihova veza s Martom i Elenom sve više produbljuje. "Tako sam sretna što smo se upoznali," rekla je Esmeralda Marti dok su skupljale stvari.

"I ja sam, draga moja," odgovorila je Marta s osmijehom. "Osjećam da smo pronašli prave prijatelje u vama."
Na kraju dana, Esmeralda i Jakov su se oprostili od Marte i Elene, dogovorivši se da se uskoro opet nađu. Dok su se vraćali kući, Esmeralda je osjetila toplinu u srcu. "Ovo je bio savršen dan," rekla je, naslanjajući se na Jakova.

"Slažem se," odgovorio je Jakov, držeći je za ruku. "Barcelonski nebo nikada nije izgledalo ljepše."