DAJ se smiri, neće nikome reći."

"Ne znaš ju kao što ju ja znam."

"Ali ništa se nije dogodilo! Čak i da jest, zašto bi to trebala biti tuđa briga?"

Znala sam da je imao pravo, ali svejedno sam bila ljuta. Kako si netko može uzimati za pravo da ide okolo i priča ljudima o tuđim poslovima? O nečemu što se ne tiče nikoga, osim osoba o kojima se radi?

Madison se jednostavno hranila od toga da nekoga učini mizernim. Ljutilo me to. Ljutila me ona. Voljela bih da imam lijepe riječi o njoj, ali poznam ju već godinama i sve što mogu reći jest da nijednim svojim djelom nikad nikoga nije usrećila.

"Možeš li se stati jer mi se vrti u glavi od tebe!"

Stala sam sa šetkanjem naprijed-nazad i pogledala ga. Sjedio je na Hunterovu krevetu, s laktovima na madracu i nogu ispruženih naprijed. Štake su mu bile svaka s jedne strane kreveta.

"Znam da si ljuta. Ali to su samo priče."

"Lako je tebi govoriti kad nije u pitanju tvoja reputacija."

"To su jebene gluposti! Zašto bi ičija reputacija morala biti dovedena u pitanje kad se ništa nije dogodilo? Što se dogodilo s onom June Bowman koju je uvijek bolio kurac za sve? ... Da oprostiš na izrazu."

Uzdahnula sam. "Ne volim kad mi se nanosi nepravda."

"Ni ne znaš kome je sve rekla. I je li uopće rekla. Najgore što sada možeš napraviti jest ostati ovdje i skrivati se od nje. Moraš joj pokazati tko je šef."

"Dobro, Oprah."

"Ne daj da se poigrava tobom, OK? Tko je šef?"

"Ja sam šef."

"Ti si šef. Osim toga – i ovo ti govorim u potpunom povjerenju – moraš me uputiti u sve čari srednjoškolskog tuluma, jer u svoje vrijeme baš i nisam bio zainteresiran za partijanje."

Iznenadila sam se. Uvijek mi je djelovao kao da je u srednjoj školi bio jedan od onih popularnih tipova koje svi vole, i koji verbalno zlostavlja druge samo da se bolje osjeća u vlastitoj koži.

"Išao sam u privatnu školu", objasnio je primijetivši izraz moga lica, "i nisam baš bio popularan jer svi su znali čime se bavi moj otac."

"Nemoj mi reći da su se roditelji svakog drugog učenika bavili nekim ilegalnim poslovima." Njegova je šutnja potvrdila moje pitanje i ponovno sam zinula od šoka. "Molim?! U kakvi si ti to školu išao? Zašto su te tvoji roditelji slali onamo ako su znali za to? Mene bi teta Liz iste sekunde ispisala iz takve škole!"

Nasmijao se. "Nije mu to bio prioritet, sjećaš se?"

"Oh, da. Hej, kad smo već kod toga, kad ću smjeti dobiti neke informacije? Malo mi je ovo postalo monotono."

"Ne odlučujem ja", slegnuo je ramenima, iako sam mu vidjela po izrazu lica da mi svejedno ne bi rekao, čak i da je on bio taj koji donosi odluke. Ali zbog nečega u njegovu pogledu osjećala sam se sigurnom jer mi je odjednom postalo jasno – ili su to možda bili ostaci alkohola u krvi – da sam s njim stvarno sigurna, čak i dok ima uganut gležanj.

Kad gledam unazad na ovaj trenutak, uviđam veliki propust koji sam napravila toga dana. Voljela bih da sam mogla reći "Nisam bila dovoljno pijana za to", ali to nije bila istina. Bila ja pijana ili trijezna, da sam ga u tom trenutku poljubila možda bi se situacija odvila posve drugačijim tokom od onog kojim se odvijala.

A možda i ne bi.

U svakom slučaju, misao o poljupcu bljesnula mi je u glavi samo na djelić sekunde. Jednako tako brzo je i prošla. A ja sam odmah požalila što ga nisam zgrabila za ovratnik trenirke i privukla sebi. Možda bi mi povjerovao kad bih za svoj postupak okrivila alkohol.

"Onda, što kažeš? Hoćeš li me uputiti u prave čari srednjoškolskog tuluma?" Polako se osovio na noge i djetinje mi se nasmiješio, a meni je srce spuznulo u želudac od tog prizora.

"D-da. Hoću."

Dok smo silazili s kata i vraćali se nazad gdje se odvijao tulum, okrenuo se prema meni prije no što je sišao s posljednje stepenice. "Zapamti tko je šef."

Nesigurno sam pogledala u rulju i svako malo se susrela s nečijim znatiželjnim pogledom. Roberta i Grace sumnjičavo su nas mjerkale, kao da nisu povjerovale Madisoninoj priči, ali u drugu im se ruku i nije činila tako nemogućom. Madison je stajala u kutu okružena svojim prijateljicama s poprilično samozadovoljnim osmijehom na licu, osmijehom kojeg sam pljuskom željela skinuti. Pitala sam se koliko je prošlo otkako je svima ispričala, jer ja sam imala osjećaj da je prošla cijela vječnost prije no što smo se napokon odlučili spustiti s kata.

Progutala sam. "Ja sam šef." Više se nisam osjećala tako.

Na sreću – ili nesreću, jer nisam znala što je gore, da mi pričaju iza leđa ili u lice – nitko ništa nije komentirao dok smo prolazili kraj njih, osim tu i tamo nekog osmijeha kao da nam govore (više Gabeu nego meni): "Svaka čast." Glazba je i dalje treštala, pomiješana s nešto slabijim zvukom smijeha i razgovora. Zrak je bio ispunjen mirisom dima duhanskih cigareta, trave i električne cigarete, koja mi je pržila nosnice više nego ove dvije zajedno. Pitala sam se mršti li se Gabe pri pogledu na džoint koji su međusobno dijelila trojica maturanata.

"Kamo prvo idemo?" okrenuo se prema meni. Pogledom sam tražila Grace ili Robertu, ali više ih nisam vidjela.

"Ovisi što želiš raditi."

Nakratko je razmislio. "Prvo moram obaviti nuždu."

Nestao je, ponovno se popevši na kat, a ja sam produžila do kuhinje kako bih si uzela mineralnu jer sam morala biti bistre glave ako Gabe poželi ići kući, iako sam, sudeći po njegovu uzbuđenju, sumnjala u to. Ondje sam zatekla Huntera Rossa kako priča s nekoliko svojih prijatelja, ali svi su ušutjeli kad sam prišla frižideru. Jedan prijatelj ga je potapšao po bicepsu prije no što su svi otišli.

"Hej", nasmiješila sam se. Otvorila sam frižider, ali nigdje nisam pronašla mineralnu. "Nema više mineralne?"

"Stvarno ste spavali?"

Oh, Kriste. U potpunosti sam zaboravila na Huntera i njegovu zaljubljenost u mene. Toliko sam bila okupirana svojom reputacijom da nijednom nisam pomislila na to kako će se on osjećati kad sazna. Pogled na njega slomio mi je srce. Izgledao je slomljeno, toliko tužno da sam se zapitala koliko jako sam mu se zapravo sviđala? Koliko je svojih osjećaja skrivao od mene? I... zašto?

Prisjetila sam se svog neobaveznog flerta od prije sat vremena, dok sam bila ljuta na Gabea i Sally pa sam pomislila da bih mogla zabrijati s njime ako se napijem. Nisam ni sumnjala da je on pomislio isto.

"Nije baš da te se to tiče, ali—"

Prekinuo me. Nije zvučao ljuto, iako sam očekivala da hoće. Više tužno. Ali mislim da bih bolje podnijela da se izvikao na mene. "Cijelo ovo vrijeme sam te čekao jer sam mislio da ćeš se predomisliti."

"Hunteru..."

"Tek sad shvaćam kakva sam budala bio." Pokunjeno je prošao pored mene, ali okrenuo se. "Najdonja ladica."

Gledala sam kako prolazi kroz masu i pored Gabea, koji ga je nespretno lupnuo po leđima, umalo pavši jer je izgubio ravnotežu koju je održavao zahvaljujući štakama. Je li Gabe znao u kojoj sam se mjeri sviđala Hunteru?

Kad sam u najdonjoj ladici frižidera pronašla posljednju mineralnu, došlo mi je da se rasplačem. Nije mi dopustio da mu objasnim. Ali onda opet, da sam ja na njegovu mjestu, ni ja si ne bih to dopustila. Ponovno sam pogledom potražila Hunterov potiljak, ali nije bio na vidiku. Silno sam željela otići kući jer sam se osjećala krivom. Osjećala sam se krivom iako se ništa nije ni dogodilo! Ali nisam još mogla. Obećala sam Gabeu srednjoškolski tulum.

Zadihano se vratio do mene, održavajući ravnotežu. Primijetila sam da nas ljudi znatiželjno mjerkaju, no on ničime nije odavao kao da ga to brine ili da je uopće svjestan pogleda. Promatrala sam njegove crte lica, plavu kosu, neravne zube koji su se pojavili iza punih usnica kad mi je uputio osmijeh. Imao je karizmu i stav. Bilo mi je gotovo teško povjerovati da u školi nije bio popularan.

"Onda, koja je prva stavka na popisu?"

"Jesi li siguran da ćeš moći izdržati? Ne boli te noga?"

Morala sam probati, ponuditi, bilo što, odlazak kući. Znala sam kako se Hunter osjećao i vjerovala sam da nije želio da se cura koja mu je slomila srce zadržava duže u njegovoj kući no što je bilo potrebno. To je bila moja posljednja slamka spasa.

Ali on je odlučno odmahnuo glavom i u potpunosti me pobio. "Ništa me ne boli. Spreman sam za tulum."

Poraženo sam uzdahnula. "Onda je prva stavka... stajanje na bačvi."

* * *

"Ne mogu vjerovati da nikad nisi stajao na bačvi", šapnula sam mu nešto kasnije. To je valjda vrhunac svakog srednjoškolskog tuluma. Bilo bi malo teško za objasniti kako netko karizmatičan kao što je on nije bio na mnogo srednjoškolskih tuluma i iskusio sve što oni nude. 

"Ja sam ugledan građanin, Bowman."

Morala sam preokrenuti očima. Okrenula sam se prema njemu jer još nije bio njegov red. "Objasni mi ovo. Ako nisi imao tako dobro srednjoškolsko iskustvo kao što kažeš, kako onda tako dobro igraš nogomet?"

Osmjehnuo mi se milijundolarskim osmijehom. "Mama me naučila."

"Mama te naučila?"

"Da, naravno. Njen tata je trenirao američki nogomet na Yaleu."

To je bio vjerojatno stoti put ove večeri da sam ostala iznenađena nečime iz njegove prošlosti. "Nemoj me zezat'! Jesi li htio ići na Yale dok se... znaš... stvari nisu... promijenile?"

Namrštio se. "Ne. Nisam. Htio sam ići na MIT."

Više ništa nije rekao, niti sam zapitkivala dalje. Imala sam dojam da sam otvorila neku bolnu temu i bilo mi je žao što sam išta spominjala.

Došao je njegov red za stajanje na bačvi. Pružio mi je štake i doskakao do bačve. Dečki su mu pomogli da se podigne okomito i onda je počelo odbrojavanje. Ja sam nekoliko puta stajala na bačvi i nijednom poslije toga se nisam osjećala dovoljno pribranom. Nisam znala kako će se on osjećati, ni hoće li biti u stanju uspravno sjediti, a kamoli koristiti šake.

"Hej." Grace se stvorila pored mene.

Osjetila sam ogromno olakšanje što samo stoji pokraj mene. I dalje sam osjećala poglede na sebi iako sam se trudila ignorirati ih. A i dalje sam se loše osjećala zbog toga kako je završilo s Hunterom.

"Hej. Gdje je Roberta?"

"Otišla je doma."

Kimnula sam glavom. Neko smo vrijeme promatrale Gabea i ekipu oko njega, a onda sam tiho rekla: "Nismo spavali."

"Znam da niste. Ali što se događa, June? Roberta mi je rekla kako si se ponašala dok su Gabe i Sally pričali. A i sama sam primijetila. Do prije nekoliko dana nisi ga mogla podnijeti, a sad kao da ste najbolji prijatelji."

Što je najgore od svega, ni sama nisam znala što se događalo. Možda sam se osjećala bliže njemu nego bilo kome drugome jer smo oboje imali tragične prošlosti. A možda je to bila čista glupost. Možda mi je oduvijek bio privlačan, samo što sam to skrivala iza maske zlobe i bezobrazluka. Možda je i to bila glupost. Možda samo nešto zamišljam u glavi, jer Kyle ima curu i ne bi me nikad pogledao. Ali, danima nisam razmišljala o Kyleu i njegovoj curi.

"Ne znam." Uzdahnula sam.

"Što je s Kyleom?"

Odmahnula sam glavom. "Ne znam."

Dvorištem se prolomio pljesak jer je Gabe uspješno pio iz bačve. Dečki su ga polako spuštali, a meni ni na kraj pameti nije bilo da odem onamo i dodam mu štake.

Zurila sam ispred sebe i grizla usnicu, dok mi je Gracein glas, kao neka daleka jeka, odzvanjao u glavi: "Bolje prokuži što se događa, kako još više ljudi ne bi završilo povrijeđeno."

Negdje u podsvijesti, znala sam na koga je mislila, iako nisam željela priznati.

Mislila je na mene.