Trideset drugo poglavlje

Prošlo je već mesec dana od kad je Avram isplatio Cecu, Gorana i Irmu i sve je polako počelo da se vraća u normalu. Avram i Željana su se venčali, a Gabi i Ilina su bile najsrećnije na tom venčanju. "Dakle, sad idemo da popijemo nas dvoje kafu, a ti toplu čokoladu i idemo u zološki vrt, može?", Gabi je veselo upitala Ilinu.

Ilina se zasmejala i klimnula glavom. "Važi, Gabi."

Ušli su u prvi kafić na koji su naišli i taman naručili kafe i toplu čokoladu, kad su se vrata otvorila i unutra ušlo dvoje ljudi. Gabi je slučajno podigla pogled tog trenutka, pa prodrmala Ignjata. "Pogledaj."

Ignjat se diskretno okrenuo, pa vratio pogled na nju. "Ne mogu da kažem da mi je žao tvoje majke.", progunđao je, kad je ugledao Gorana i Irmu kako sede, drže se za ruke i nešto se domunđavaju.

Gabrijela je uzdahnula. "Ni ja nisam sigurna da mogu da je žalim, ljubavi. Upozoravala sam je."

"Možda bi ipak trebala da joj kažeš."

Odsečno je odmahnula glavom. "Ne pada mi na pamet. Neće mi verovati, Ignjate. Uostalom, tek sam ih se otarasila.", dodala je kad je izvio obrvu.

"Gabi..."

Uzdahnula je. "U redu, reći ću joj, ali ako mi se opet nakači na vrat, ti ćeš biti kriv.", progunđala je.

Zasmejao se, nagnuo se preko stola i željno je poljubio. "Dogovoreno i iskupiću ti se kako god budeš želela.", nasmejano je rekao.

Nacerila mu se. "Pazi šta si obećao.", vragolasto je rekla. 

Popili su kafu, sačekali da Ilina popije svoju toplu čokoladu, a onda krenuli dalje. Sledećeg dana ju je dovazeo do majčine zgrade, parkirao se i pogledao je. "Ako ne želiš, možemo da se vratimo.", nežno je rekao.

Osmehnula se, nagnula se nad njega i slatko ga poljubila. "Uradiću to.", promrmljala je, još jednom ga poljubila, a onda izašla iz automobila, pa ušla u zgradu. Pokucala je na vrata. "Jesi li sama?", upitala je majku, kad joj je otvorila vrata.

Ova je klimnula i sklonila se sa vrata. "Jesam, uđi.", promrmljala je. Bila je iznenađena, nije očekivala Gabi, nakon svega, u stanu, ali je bila zaista srećna što je najzad vidi.

Gabi je sela i pogledala majku u oči. "Očekujem samo da me saslušaš, ne bih mogla da živim sa grižom savesti, da nisam došla.", hladno je rekla. Nije bila hladna, koliko se pravila, ali nije želela da da majci do znanja da je povređena i da se oseća izdato sa njene strane.

Ceca je progutala knedlu, klimnula glavom i sela. "U redu, reci šta imaš.", tiho je rekla. Želela je toliko toga da kaže, ali Gabina hladnoća ju je sprečavala. Imala je osećaj da bi samo naletela na zid i plašila se da bi joj pozlilo u svemu tome.

Gabi je duboko uzdahnula. Zapalila je cigaretu i duboko udahnula dim. Nije imala pojma kako da kaže, a onda se odlučila da bude direktna. "Mama, juče smo u gradu videli Gorana i Irmu u kafiću. Sve vreme su se ljubili i mazili.", promrmljala je. "Znam da mi nećeš verovati, ali to je istina."

Ceca ju je zapanjeno pogledala. Već neko vreme je sumnjala, ali nije imala hrabrosti da i proveri. Izgubila je Gabi radi njega, ostala je sama i znala je da će morati sama da se bori kroz život, sa detetom. Klimnula je. "Verujem ti, već neko vreme sam sumnjala, ali..."

Gabi je jedva uspela da sakrije svoje iznenađenje. "Trpiš zbog deteta?"

Klimnula je. "Najviše."

Zagrizla je usnicu. Njena majka nije zaslužila da joj Gabi sad pomaže, ne nakon svega, ali nije imala srca da je ostavi u ovakvoj situaciji, okrene se i ode. "Gde su pare što je tata dao?"

"Jedan deo je još uvek na računu. nekih sto hiljada. Avram je uplatio sve na moj račun, pa tako znam."

Gabi je klimnula glavom, a onda uzela telefon i pozvala nekoga. "Možeš li doći gore, ljubavi?"

"Stižem.", promrmljao je i spustio slušalicu. Nepuna dva minuta kasnije je bio u stanu, povukao Gabi ka sebi i nežno je poljubio u teme. "Šta se desilo?"

Slegnula je ramenima. "Ne mogu da je ostavim samu, Ignjate. Dok joj pomognem da se spakuje, možeš li naći bilo kakav stan preko neta?"

Osmehnuo se i slatko je poljubio. Znao je da će tako biti, njegova Gabi je najbolja osoba na svetu. "Naravno da mogu."

Osmehnula mu se, nežno ga poljubila, a onda pogledala u Cecu. "Požuri, da odemo pre nego što onaj kreten dođe.", progunđala je i pogurala majku ka njenoj sobi.

"Zašto ovo radiš, nakon svega?", Ceca ju je tiho upitala, kad su se našle nasamo.

Uzdahnula je i pogledala je. "Možda si u zadnje vreme bila loša majka, ali zato si pre bila mama kakvu svako dete treba da ima, mama. Ignjat je odrastao u domu, bez majke i oca, pa im je ipak dao šansu sad kad su se pojavili. Hajde, pakuj se, razgovaraćemo kad odemo odavde.", promrmljala je i nastavila i sama da ubacuje njene stvari u torbu. Nepunih desetak minuta kasnije bile su spremne.

Ignjat je uzeo jednu torbu od Gabi, uhvatio je za ruku, a onda je poveo van. "Našao sam joj stan, udaljen je pola minuta od naše zgrade. Mali je, ali za početak je dobar.", promrmljao je. Otvorio je vrata od automobila, sačekao da Gabi uđe, pa pogledao u Cecu. "Uđite, ja ću staviti torbe u gepek.", promrmljao je. Ceca je uradila kako je rekao i ušla u automobil, a on je na brzinu ubacio torbe u gepek, pa ušao u auto. Pogledao je u Gabi, uzvratio joj osmeh, a onda je uzeo za ruku i nežno je poljubio. 

"Moramo svratiti do banke, kako bi mama podigla sve sa računa, da onaj kreten ne uzme.", promrmljala je.

"Malo teže će se podići odjednom tolike pare, jedino da sa svog računa prebaci na drugi, a ovaj da zatvori, ljubavi."

Klimnula je glavom, okrenula se i pogledala u majku. "Imaš li drugi račun?"

Ceca je odmahnula glavom. "Nemam, ali imaš ti, Gabi. To su ionako pare tvog oca. Prebacižemo ih kod tebe.", promrmljala je.

"Mama..."

"Ucenio me je, rekao je da će ostaviti i mene i dete, ukoliko ne nateram Avrama da nam da pare. Ja svakako radim, biće dovoljno za skromniji stan i dete, ne želim te pare, ali ne želim ni da ih ostavim njemu."

Gabi je odmahnula glavom. "Ne, vrlo dobro znaš da ni tata ne bi dozvolio da ostaneš u ovakvom stanju bez para, mama, a ne želim da ga dovodim u neprijatnu situaciju sa Željanom. Otvorićeš nov račun, prebacićemo pare na njega, a ovaj zatvoriti. Tvoja plata nije dovoljna da pokrije i stan i režije i bebu i ti si toga svesna."

Ceca je uzdahnula i klimnula glavom. "U redu, u pravu si. Gospodine..."

"Ignjat, tako me zovite. Razgovaraćemo o svemu kad sve završimo, čovek nas čeka u stanu.", prormljao je i parkirao automobil ispred banke. "Čekam vas ovde.", nežno je rekao i pogledao u Gabi.

Osmehnula se, odmahnula glavom, a onda ga nežno poljubila. "Najbolji si, znaš to?", umiljato je upitala.

Prevrnuo je očima i uzvratio joj poljubac. "Volim te. Ispadajte sad.", nežno je rekao.

Nasmejala se, izašla iz automobila, poslala mu poljubac, a onda sačekala Cecu da izađe, pa su se zajedno uputile ka automobilu. "Srećna si sa njim.", Ceca je zaključila.

"Najsrećnija na svetu, mama. On je predivan mušakarac.", promrmljala je. "Završile smo i to. Jedva čekam da onaj kreten vidi da je račun zatvoren i da nema love. Mada, ne sumnjam da će se vrlo brzo prebaciti na Irminu grbaču."

Ignjat se nasmejao. "Teško da će moći, Gabi. Poznajući Irminog oca, te pare su već kod njega."

Gabi se zlobno nacerila. "Iskreno želim da si u pravu, Ignjate. Nemaš pojma koliko.", zlobno je rekla, na šta se on nasmejao.

"Mislim da ipak znam. Evo nas.", promrmljao je, parkirao ispred zgrade, pa je pogledao. "Mislio sam da bi najbolje bilo da, za početak budete blizu nas. Bar dok se ne porodite, kako bi imao ko da Vas odveze u bolnicu i pomogne Vam."

Ceca je posramljeno klimnula glavom. "Hvala.", tiho je rekla. Znala je koliku je štetu nanela ovom čoveku svojim manuplacijama zbog Gorana i šta je sve izrekla za njega, pa joj nije bilo jasno da je ipak odlučio da joj pomogne sad. 

"Nema na čemu. Idemo.", promrmljao je i izašao iz automobila. Razumeo je on da je ova žena bila izmanipulisana od strane oca svog deteta, prošao je kroz slično sa Irmom i mogao je da razume. Na kraju krajeva, ta žena je rodila njegovu Gabi i nije mogao da joj okrene leđa. "Dobar dan.", ljubazno je rekao čoveku koji im je otvorio vrata.

"Dobar dan, uđite.", isto tako ljubazno je rekao. "Stan je lep, ali mislim da nije dovoljno veliki za vas troje, gospodine. Ima samo kupatilo, kuhinju i jednu malu sobicu."

Ignjat se nasmejao. "Stan je za moju taštu, gospodine. Tu bi živela ona i beba, kad se porodi.", promrmljao je.

"Onda je u redu, naravno ako se gospođi svidi stan."

Obišli su stan i Ceca je klimnula glavom. "Sviđa mi se. Ostalo je još da mi kažete cenu i koliki je polog."

Čovek je klimnuo glavom. "Dvesta evra, dva meseca unapred. Zaista se nadam da Vam odgovara."

Klimnula je i izvadila novac iz torbice. "Odgovara."

Uskoro im je vlasnik stana predao ključeve, ljubazno se oprostio od njih i otišao. "Hoćeš da ti pomognem da se raspakuješ?", Gabi je tiho upitala.

Ceca je odmahnula glavom. "Kasnije ću se raspakovati. Želim da popijemo kafu i razgovaramo, Gabi. Svesna sam svega što sam uradila i ne želim da se pravimo kao da se ništa nije desilo, jer jeste."

Gabi i Ignjat su se pogledali. "Idem da kupim kafu, dok provri voda. Brzo se vraćam.", promrmljao je, slatko je poljubio i izašao iz stana. Smatrao je da prvo Gabi treba i mora da porazgovara sa svojom majkom, bez njegovog prisustva.

Ceca je pogledala u Gabi, koja je stavila džezvu na ringlu, pa je pogledala. "Mama, nije bitno i..."

"Ne, veoma je bitno, Gabi. Ne možeš samo uraditi nekom nešto i preći preko toga, kao da je sve u najboljem redu, jer nije. Nisam povredila samo tebe, već i tvog oca, kao i tvog izabranika, Gabi. Svesno sam to radila, pokušavajući da zadržim Gorana. Sumnjam već neko vreme, ali sam zatvarala oči pred istinom. Više ne znam ni zašto, jer sam sigurna da je moja ljubav prema njemu nestala onog trenutka kad sam potpisala one papire u Avramovoj kancelariji. Plašila sam se kako ću sama sa detetom, još uvek se plašim, ali nisam spremna da se odreknem tvoje ispružene ruke i šanse da popravim ono što sam zajebala."

Gabi je progutala knedlu. Želela je da zagrli majku i kaže joj da je sve u redu. Želela je, ali nije mogla. Nije bila još uvek spremna da joj sve oprosti, uprkos svojoj želji. Klimnula je glavom. "U redu je, mama, vremenom ćemo prevazići sve. Znaš, volela bih kad bih mogla da kažem da ti opraštam, ali..."

"Ti treba vremena i to je normlano. Ne brini, ne zameram ti, niti na to imam pravo. Svesna sam i da Ignjat neće preći tako lako preko svega, ali..."

U tom trenutku je Ignjat ušao unutra, dao Gabi kafu i namignuo joj. "Verovatno ne bih ni prešao, gospođo, da ne volim Gabi više od svega. Šta je bilo, bilo je, samo se potrudite da je ne povredite ponovo. Ona nije to zaslužila. Što se mene tiče, verujem da ste i imali pravo na ljutnju i bes, s' obzirom na okolnosti u kojima smo se zavoleli, tako da vas donekle i razumem, ali ste trebali prvo da razgovarate sa Gabi. I ne znam šta ste čuli od Irme, ali ako je ono što je bilo u novinama, ništa nije istina.", progunđao je.

Ceca je pocrvenela. "I mislila sam da nije, znam da bi Avram već saznao da jeste i da nikad ne bi dozvolio da njegova mezimica bude sa takvim čovekom, ali Goran me je uverio i... Ma nije ni bitno, nije on kriv, sama sam. I razumem da je prerano, ali želim samo još jednu šansu da budem majka, kakva sam i bila pre svega ovoga.", tiho je rekla.

Gabi je slegnula ramenima. "Samo nam svima treba vremena. Hajde da popijemo ovu kafu, moram do tate, skroz sam zaboravila da treba da uzmemo Ilininu, jer on i Željana imaju obaveze."

"Ko je Ilina?"

Gabi se osmehnula. "Moja mala ljubav na prvi pogled. Upoznale smo se u domu za nezbrinutu decu i zavolele se istog trenutka. Tata i Željana su odlučili da mi ispune želju i uzmu je nama, pa sad delimo obaveze oko nje. U stvari, utrkujemo se sa kim će biti. Upoznaćeš je, predivna je."

Ceca je klimnula glavom. Tek u ovom momentu je shvatila šta je ona u stvari izgubila, kad je napravila što jeste. Oni su svi zajedno funkcionisali kao jedna porodica i bili srećni. Nije bila ljubomorna, ali ju je bolelo što je zbog svoje gluposti izgubila ono što je imala sa svojom ćerkom. U tom trenutku se zaklela sebi da će dati sve od sebe da povrati njeno poverenje i bar zrno ljubavi, šta god bude morala da učini.












































































































































































































































































 nbk,l-------pklmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top