Tišina je ispunila auto, sve dok on ne doda gas i auto zabruji odvozeći nas prema paklu, koji sam sama tako priželjkivala.

Odlučno ignorišem gospodina Warda, dok prekrštam ruke na grudima i gledam vani. Svijet ispred mene se muti u slikama, obojenim različitim bojama, stvarajuci razne slike dok konačno ne odustanem i zatvorim oči.

Ne volim da budem bez izbora. Cijeli život mi je bio takav, i sada kada konačno mogu da odlučujem, on me ponovo lišava tog izbora.

Ponovo otvorim oči i perifernim vidom vidim da me posmatra. Odlučno se promeškoljim u sjedištu i dalje gledajući kroz prozor.

"Pakao" na koji sam ja mislila je ustvari klub, nedaleko od moga i kako idemo putem sve više mislim da ćemo stati tamo. Čak iako ukucaš pakao na GPS-u, on te vodi u baš taj pakao. A kako gospodin Ward nije odavde, to može biti jedini pakao koji on zna.

"Dokle misliš da će tvoja ljutnja izdržati?" Konačno me upita, njegov glas blaži nego kao kad smo krenuli, ali ja prkosno odbijam da odgovorim. Podignem glavu još više, dopuštajući kosi da miluje moja gola ramena i uzdahnem.

"Duga je noć. Imamo mi vremena," on odgovori na moje ignorisanje i ja se okrenem prema njemu. Naglo. Ljutito.
"Šta hoćete od mene gospodine Ward?" Kažem dok se riječi bore da izađu vani.

Osmotrim njegov profil, dok on pušta da se tišina rasteže između mog pitanja i njegovog odgovora. Gospodin Ward, Devon, je jedan jako zgodan muškarac. Tamne kose, koja se skoro ne vidi u mraku automobila, njegovo lice osvijetljeno svjetlom sa kontrolne table, je tako oštro i muževno izvajano. Način na koji mu se ocrtavaju linije dok stišće usne, ili dok se mršti kada nam naiđe auto iz suprotnog smijera, odaju male detalje njegove ličnosti. Detalje koje bih znala da ga poznajem. Ali ne. Za sada njegovo lice mi je prelijepo, ali istovremeno i prazno platno.

"Šta želim od tebe," započne tiho, lupkajući prstima po volanu u nekom svom ritmu.
"Od tebe želim sve ono što i svako muško koje te je vidjelo," on počne i ja krenem da ga prekinem, ali me on ušutka samo jednim pogledom.
"Od tebe želim, da te znam, da ubijem radoznalost koja me progoni otkako smo se ponovo sreli, da saznam zašto mi te sudbina stalno pokazuje, ali u isto vrijeme i da se zabavim." Slegne ramenima gledajući u mene dok njegove osvijetljene kontrolnom tablom oči izgledaju kao da su u plamenu. Željne nečega. A to nešto sam ja.

Kratko se nasmijem, dok cijeli auto zvoni od moga praznog smijeha i pogledam ga. "Ako sam Vas odbila predhodni put, zašto mislite da Vas neću odbiti i sada?" Upitam ga iznenađena njegovom upornošću.
Uglovi usana mu se naboraju, dok kratak osmijeh mu prodđe licem, "Osjetio sam te. Razum me može odbijati, ali ne i tijelo,"

"Razum i tijelo te odbija," kažem glasnije, "ti sigurni nisi taj za kojim moje tijelo žudi," kažem mu oštro, ponovo krsteći ruke na grudima i gledajući pravo.
"Nisam taj, hm?" Kratko me upita, ali ga ja ne gledam, "hoćeš da kažeš da žudiš za onim plavokosim koji te nazvao dosadnom?" Kratko me upita, njegov glas postajući prazan, preziran.
"Da," odgovorim kratko, dok moj stomak čini hiljadu i jedan okret proklinjući me zbog mojih budalaština.
"Želiš njega slinavca?" Ponovo me upita, dok primjetim kako rukama steže volan. U namjeri da ga još više iznerviram još jednom potvrdno odgovorim.
"Da."
"Želiš da sa njim čekiraš svaku površinu stana, počinjući od zida, gdje te on pribija uz njega, dok njegove ruke lutaju tvojom kožom, polagano skidajući ti tu haljinu, dok te ne oslobodi okova odjeće, gdje se vaša koža susreće, njegove ruke istražujući tvoje dojke, dok njegova usta prate liniju tvoga vrata, polako se spuštajući prema bradavici i onda kada je ugrize, osjetiš to divno zadovoljstvo povezano sa bolom, tako trenutno i opuštajuće?"

Dah mi zastane u grudima dok on nastavi odlučno gledajući na cestu.

"Da se polagano spusti i još niže, dok se tvoje noge obmotavaju oko njegovog struka, dok njegov kurac miluje tvoj ulaz, polagano ulazeći, ali nikako dok kraja, dok ga ti preklinješ da nastavi?"

Ne znam gdje se na sada nalazim, da li u autu ili u baš tom stanu koji opisuje, ali znam da u svemu tome nema Mikea, nego samo njega.

"Kada konačno uđe duboko u tebe, toliko jako prodre, da ne možeš doći do daha? Za time maštaš?"

Moj odgovor više izađe kao izdah, sa svim vazduhom koji sam imala u plućima. "Da."

"Pa onda mi reci gdje da te vozim," on kaže opušteno, kao da mi nije sad pričao pornić uživo.
"Šta?" Kažem smeteno, još uvijek pod utiskom.
"Gdje da te vozim, malena?" On ponovi još jednom, ovaj put me gledajući u oči.
"Ovaj," zastanem potpuno smetena. Šta sam ja sad rekla, ne mogu da se saberem. Protresem glavom, ubjeđena da je on ovdje pojačao grijanje i da je to razlog zbog kojeg mi je vruće.
"Gdje da te vozim, malena, da bi tvoje ispunjenje osjetio drugi muškarac," kaže mi oštrije i ja još jednom protresem glavom.

To si željela, zar ne? Da se rastaneš sa njim, da te ostavi na miru?

Uspravim se u sjedištu odlučna da istjeram svoje do kraja i izdiktiram mu adresu. Ali to nije Mikeova adresa. To je moja adresa. Adresa moga drugog stana, gdje će me moj čuvar pokupiti i gdje ću nastaviti dalje obavljajući poslove, i proklinjući sebe.

Tišina još jednom ispuni auto i ovaj put je to zbog mojih izbora. Osjećam pritisak da nešto kažem, ali ne znam šta. Moj jezik zausti da ga upita nešto, ali ponovo zastanem. Osjećam se ta velika stijena u vazduhu gdje sam ja izrekla, šta sam već izrekla. A gdje sam njega pogodila u ego. I to je ono što on sada radi: brani svoj ego.

Obgrlim se rukama oko ramena, stvarajući zaštitu oko sebe i ponovo pogledma vani. Nalazimo se na sporednim putevima, jer moj stan je prilično daleko, izolovan od gradske buke. Znam da imam skoro sat vremena vožnje sa gospodinom Wardom i nisam sigurna kako će ona proteći.

Na trenutak osvijetljena uličnom rasvjetom ugledam svoj odraz u staklu prozora i iznenadim se gdje djevojka od samo dvadeset godina, stoji na mom mjestu. Ogleda se tuga, zbog načinjenih izbora, zbog pogrešnih trenutaka i moje nepažljivosti. Ogleda se sve ono što sam pokušala da sakrijem i otjeram. Onaj dio mene koji me još uvijek prati.

Obrisem rukom staklo, kao da pokušavam da obrišem sve što sam vidjela i okrenem se prema gospodinu Wardu.
"Zašto ime Devon?" Kažem naglo i vidim kako mu se obrve dižu u iznenađenju. Na trenutak pomislim da mi neće odgovoriti, ima puno pravo, ali ipak me počasti odgovorom.
"Varijanta đavola. Roden sam sa tamnom kosom i očima," slegne ramenima kao da to sve objašnjava i stegne volan.
"Ali sada imaš svijetle oči," kažem i pogledam ga.
On ne odgovori ništa, njegov pogled usmjeren ka odredištu, ništa ne govoreći.

Uzdahnem jer mi ništa nije jasno od njegovog odgovora a i od ove večeri i odustanem od daljnjeg razgovora sa njim.

                                  ****

Put sa gospodinom Wardom nije protekao u najboljem duhu. Skoro sat vremena smo ćutali gledajući on na put, a ja na periferiju grada i svijetla koja su proticala pred nama.

Kada konačno parkira ispred visoke zgrade ne mogu a da ne odgovorim zajedljivo na način na koji samo ja znam.
"Slobodno se poslužite nekom damom iz kluba," kažem kratko, hvatajući ručicu od vrata, "kuća časti," kratko se nasmijem dok svijetlo iz auta osvijetli njegovo lice. To je lice čistog bijesa koje me na sekundu preplaši.
"Izlazi napolje," kaže kratko i ja ustaknem.
"Molim?" Upitam kratko dok se odmičem od njega.
"Izlazi napolje!" Poviče i ja iskočim iz auta, tjerajući po svom.
"Ja se brinem za čovjekove potrebe a on tako. Seksualne frustracije nisu dobre, mogu dovesti do bolesti srca," namignem mu smijući se, "vjerujete mi. Ja sam iskusan ljekar." Sa time zalupim vratima dok on pojuri pored mene kao da ga hiljadu đavola goni.

Đavoli. Hm. Đavoli đavola gone. Slatko.

Ne čekavši dugo ispred zgrade vidim bijeli mercedes kako mi se približava i kada stane ispred mene, vidim Dejva kako izlazi otvarajući mi vrata.
"Zanimljivo veče?" Upita me i ja klimnem.
"Nemaš pojma koliko," kažem kratko i nasmijem se.

U kolima me čeka moj kaput i torbica koje sam to veče izabrala i izvlačeći telefon, izvučem i karmin koji popravim u sekundi.
"Biću tu za deset minuta. Neka roba bude spremna, bijeli mercedes," kratko završim poziv i uzdahnem. Pa kada smo već daleko otišli neka ne bude za džabe. Uvijek ima poslova da se obavi.
"Dejve," kažem dok se on okreće dijelom prema meni, "da gospođice," upita.
"Zeljela bih da saznam sve o dotičnom gospodinu Wardu. Sve do hotela u kojem odsjeda."

Namjestim se u sjedalu kuckajući poruku Stefanu da ću se ja pobrinuti za dostavu dok Dejv potvrdno klima.

Mislim da je gospodin Ward u pravu. Ovdje sudbina jeste umješana prste. Samo ne na način na koji on misli.

"Da Anna pobrinuću se za restoran. I ne ne moraš da dolaziš večeras, za sve ću se pobrinuti, uživaj na odmoru, zaslužila si." Dok ubjeđujem Annu da se opusti na putu prema Bori Bori, ona mi uporno spominje posao.
"Anna otišla si da se odmoriš, ne da misliš o poslu," kratko joj kažem, "prekidam, javi mi se kada stignete," kažem šaljući poljupce i prekidajući.

Da se nisi usudio Annu da obavještavaš o poslovima. Pošaljem poruku Stefanu, jer znam da će ona tražiti informacije od njega i uzdahnem.

Otvarajući vrata stana oko cetiri ujutru, mrtva sam umorna od cijele večeri, a da ne spominjem hiljadu poruka od Marie koja je bila ubjeđena da sam oteta. Posaljem kratku glasovnu poruku kako sam otišla sa likom i uživala. Eto dosta, ispunila sam sve svoje dužnosti. Izašla sa njima, obavila posao, riješila se gospodina Warda.

Uzdahnem zadovoljno zatvarajući vrata od stana kada začujem njega. Ili možda ne.
"Kakva je bila noć," upita me kratko, dok palim svjetla po stanu. Uzdahnem dok izuvam štikle i krenem prema njemu. Posao koji sam večeras obavila je stvarno bio uspješan, a da ne spominjem sav alkohol koji sam popila. I Dejv je bio pomalo pijan kada smo krenuli.

"Dva orgazma," kažem dok mu prilazim, uzimajući čašu sa police, sve vrijeme se osmjehujući. "Zadivljujuće zar ne?" Upitam ga, uzimajući mu flašu viskija iz ruke i sipajući sebi. "Mislim, poprilično sam teška za dostići orgazam, ali čovjek zna svoj posao." Nasmijem se gledajući u njega.

Kako je on provalio u moj stan, i kako se već odomaćio u njemu nikako mi nije jasno.
"Čudno, ne njušim ga na tebi," kaže hladno dok ja ispijam čašu.
"Postoji nešto zvano tuš, gospodine Ward. Ako niste čuli, rado ću Vam ga ustupiti. Odmah je tu iza vrata," pokažem na vrata kupatila, dok obilazim oko njega sjedajući na kauč i podižući noge na sto. Uzdahnem zadovoljno nakon toliko sati u štiklama kada ga začujem da odgovara.
"Kod mene bi bila tri."
"Izvini šta?" Kažem podižući pogled, "nisam slušala," kazem iskreno, ali ne iz razloga koje on misli.
"Kod mene bi bila tri orgazma," kaže glasnije i ja podignem obrve, klimajući glavom zamišljeno.
"Nije da ćemo saznati, tako da nije ni bitno," kažem mu ispijajući čašu do kraja.

Gurnem čašu na stolić uz uzdah i ustanem krećući se prema njemu. Kada mu priđem, opkoracim ga sjedajući mu u krilo.
Iznenađenje mu se očitava na licu, ali njegove ruke istoga trena nađu moju zadnjicu približavajući me bliže njemu.
"Nije ništa lično što te ne želim," započnem dok ga gledam u oči, "ali ima hiljadu žena koje bi odmah skočile u krevet sa tobom, ali ja nisam ta. Pomiri se sa činjenicom da ne želim da spavam sa tobom, ili da budem sa tobom, i sve će biti bolje. Slobodno se vrati natrag u Brazil da ne gubiš vrijeme ovdje sa mnom, važi?" Klimnem glavom prema njemu još uvijek ga gledajući u oči, ali on ne progovara. Umjesto toga njegove ruke još jače stegnu moju zadnjicu približavajući me njemu, da osjetim vrelinu kurca, čak i preko njegovih pantalona.
"Vidi ovako," hrapavo mi promrmlja na uho, "trenutno ne mogu da jebem nikoga drugog osim tebe. Ali ti se ne daš, tako da barem pruži rukice i pozabavi se mojim problemom koji imam, pa ćemo se rastati," kao znak da misli ozbiljno, ugrize me za usnu resicu i odmakne se.

Na trenutak se nasmijem i odmahnem glavom, pokušavajući da ustanem iz njegovog krila, ali mi on ne dopusti. Umjesto toga, dok pokušavam da mu kazem da me pusti, njegove usne prekriju moje.

Ne.

Sjećanja mi prođu ispred očiju i dok pokušavam da ga odgurnem, njegov jezik prodre u moja usta, isprobavajući viski koji sam pila. Još jednom ga gurnem i on se odmakne od mene.

"Ne pokušavaj to nikada više," kažem ljutito, teško dišući, još uvijek tjerajući sjećanja iz glave.
"Zašto, ne voliš da se ljubiš?" On me upita kroz polu zatvorene oči i ja ga gurnem još jednom.
"Nikako i nikada," pusti me da ustanem i ja se odmaknem od njega, "a sada napustite moj stan gospodine Ward. Ovdje nemate šta da tražite," pokažem mu rukom na vrata, dok on ustaje iz fotelje, njegova visina me na trenutak iznenađuje kada još jednom kaže.
"Ovca u koži vuka. Mnogo više se krije ispod te male haljinice, Vivian," tiho promrmlja i ja se odmaknem od njega.
"Slatko spavaj," kratko mi kaže na izlazu i ja se okrenem od njega.

Zašto, ali zašto je morao to da uradi? Frustrirano lupim rukom o zid i položim glavu na prsa.

On će biti moj kraj, ali jedini sa razumom i sjećanjima koja me progone.

Pa zdravo svima. Novo poglavlje. Ako vam se svidjelo ostavite vote i komentar, jako mi znaci, pusa.

A sada, znam da je nova i priča i da odmah ide neredovno objavljivanje, ali bilo je ispita, učenja i svega tako da nisam imala vremena. Sada je mala pauza, ali sam po baksuzu povrijedila ruku, tako da je teško pisati. Za sada ima poglavlja za objavljivanje pa ćemo vidjeti.

Ljubim vas..