Jake me već čeka ispred privatne zgrade gospođice Vivian, samo nekoliko minuta nakon telefonskog poziva kada je sve otišlo dođavola. Ne znam kako se to dogodilo. Sve je bilo detaljno isplanirano, ali naš kupac nije preduzeo potrebne mjere.

Na njemu je bilo da obezbjedi transport zlata od mjesta sastanka pa do njegove rezidencije, a ne ovako da rizikuje da bude napadnut, i još gore da zlato nestane.

Moje poluge imaju moj žig, znak W u donjem desnom uglu, i zato su prepoznatljive svuda. Nije teško pronaći najvećeg vlasnika zlata u zemlji, kada njegovo zlato nestane.

"Koliko policija zna?" Upitam Jakea kada dođem do automobila. Spremno mi preda telefon, sa čije druge strane čujem Georgea kako mi podnosi izvještaj.

Kupac je napadnut odmah po mom odlasku, dok je pokušavaoda pređe iz Donjeg Menhetna. Nažalost on je preživio, ali njegov dragulj nije. Zlato je bilo ukradeno, a moje ime se nekako provuklo kroz uši policije. Takođe je saznao da policija hoće da me pozove na ispitivanje te sam spremno obezbjedio sebi alibi, i mjesto boravka. Kamere će pokazati da sam izašao oko 11, ali će moji momci potvrditi gdje sam bio. Gospođica Vivian neće biti umješana u ovo.

Polako izdahnem dok slušam kako mi prepričava scenu gdje se nalazi. Odmah na izlazu sa auto-puta, sporedna cesta, čuvari su ubijeni, klijent se izvukao i upravo sjedi u kolima hitne medicinske pomoći, dobijajući dodatnu dozu kiseonika zbog pretrpljenog šoka.

Kratko se nasmijem i završim poziv već uvjeren, da imam još jedan sastanak sa gospodinom Kupcem, ali ovaj put, na mom terenu.

                               ****

Gledam u slike sa mjesta zločina, dok očekujem policajce da zakucaju na moja vrata. Već znam da su u liftu, i potrebno im je nekoliko minuta da dođu do mene.

Scena koja se nalazi ispred mene je stvarno krvava. Čak i ja koji sam se nagledao krvi i ubistava, sam na trenutak zastao, potresen unakaženim licima ljudi koji su nekada bili moji čuvari i borci. Ljudi koje sam poznavao sada leže na zemlji rasporene utrobe i odsječenih ruku. Jedan od njih, Kole, koji je nosio kovčeg sa sobom, posebno je unakažen, te njegova desna ruka isječena na tri djela, dugim oštrim potezima kao da je neko to namjerno uradio. Približim sliku bliže, kada spazim sitne djeliće metala u ranama te se okrenem ka Jaceu.
"Saznaj sve o metalu koji se nalazi u ovim ranama," pokažem i predam mu fotografiju, ustajući da dočekan policajce.

"Gospodine," Jace kratko kaže, zastajući na vratima da propusti policajce koji upravo ulaze u prostoriju te brzo nestajući.
"Gospodo, čime sam zaslužio ovu posjetu," upitam kratko, prolazeći ispred radnog stola prema velikom kauču u uglu.

Dvojica policajaca, na momenat zatečena brojem čuvara u sobi, kratko se zakašlju prije nego što se okrenu prema meni ozbiljnog lica, i čvrstog stava.
"Gospodine Ward, desio se incident na auto-putu Trans-Manhattan sinoć oko ponoći. Naime u svjetlu prikupljenih dokaza došli smo do Vašeg imena povezanim sa nestalim paketom," lijevi policajac spremno odgovori još uvijek stojeći iznad mene i gledajući u notes.

"Ne razumijem," kažem polako, "hoćete da kažete da je paket u posjedstvu klijenta nestao?" Kažem kratko, izigravajući budalu.
"Gospodin Wertgaf je izjavio, da je te večeri nesposredno prije jedanaest sati, izvršio transakciju, u zamjenu za 4 kilograma zlata sa Vašim žigom." On ponovo progovori i ja se namrštim.
"Wertgaf, to mi ne djeluje poznato," kažem, ali to je je vjerovatno ime moga klijenta.

Drugi policajac izvuče sliku moje mušterije sa imenom ispisanim ispod slike. Shon Wertgaf.
"Ah da," uzviknem kratko, "to je moj klijent. Moraćete da mi oprostite, kada su tako osjetljive transakcije u pitanju, uvijek izbjegavam da znam imena," nasmijem se kratko i ustanem kada vidim da se Jace vraća sa bijelom kovertom. Brzo mi priđe, predajući kovertu, dok ga ja kratko lupnem po ramenu, sve pod budnim okom policajaca.
"Gospodo, još nesto?" Upitam dižući obrve i gledajući u njih.
"Nekoliko pitanja, naravno." Kaže prvi i ja klimnem glavom.
"Gdje se tačno odigrala transakcija o kojoj govorite?" Upita on i namsije se.
"Ah, klub gospodina Wertgafa. Moonlight, ja mislim," kratko se namrštim i pogledam ih. Policajac jedan zapisuje sve u svoj notes, dok me drugi policajac cijelo vrijeme proučava. Uzvratim pogled, prekršajući ruke na grudima kada prvi policajac ponovo upita.
"Kada ste napustili mjesto transakcije?"
"Oko ponoći ja mislim, nisam siguran," kažem iskreno i pogledam ih.
"I onda ste se zaputili," on digne obrve, gestikulirajući mi da nastavim.
"Na večeru. U restoran Desire." Odgovorim gledajući ga.
"Zašto tako kasno na večeru? Da li ste imali još sastanaka?"
Nasmijem se na njegov pokušaj izvlačenja informacija i odmahnem glavom.
"Žao mi je policajče, ali ja ne mogu da Vam otkrivam svoje poslovne planove, ali ne. To je bila obična večera jer sam bio gladan,"
"Detektivi," kaže drugi policakac najednim.
"Molim?" kažem iznenađeno da on priča.
"Mi smo detektivi, ne policajci," kaže oštro i ja se nasmijem.
"Da naravno, izvinajvam se," kažem ponovo ga gledajući u oči.
"Odakle ste Vi, gospodine Ward?" On ponovo upita iznanađujući me pitanjem.
"Iz Brazila," kažem i pogledam ga.
"Onda moramo da Vas zamolimo da ne napuštate zemlju, barem dok Vas ne kontaktiramo, ili se ne završi istraga," on se ogleda po sobi vjerovatno zaključujući da mi to neće biti problem.
"Naravno," kažem uljudno i odmaknem se, "a sada ako nemate više pitanja, volio bih da nastavim sa poslom," Jake spremno otvori vrata kancelarije i oni pođu prema izlazu.
"Detektivi," kažem uljudno zadržavajući pogled na drugom policajcu. Postoji nešto u vezi njega.

Čim se zatvore vrata kancelarije, otvorim kovertu i pogledam papire. Na sebi sadrže otiske policijske stanice koja istražuje ovaj slučaj, i vidim da se radi o ostacima metala, koji je kaljen prije nekoliko godina. On govore da bi to mogao biti mač, ili kosa.

Polako spustim papir gledajući u vrata kroz koja su detektivi prošli i pustim mislima da lutaju. Kosa. To bi jedino mogao da bude Foren. Njegova vladavina se odavno završila, još kada sam ja preuzeo neke rudnike u Americi i možda je ovo njegov način osvete. To bi mogao ba bude jedan veliki problem, jer je Foren opasan kada gubi. A on je davno izgubio.

"Gospodine," kaže Jake najednom i ja podignem pogled.
"Poziv za Vas," kaže predajući mi telefon i ja ga pogledam, "zaštićena linija," kaže polako i ja se namrštim.

"Nije li divno što se srećemo ponovo," hrapavi muški glas progovori sa druge strane veze i ja se namrštim gledajući u Jakea. On odmahne glavom za znak da ne mogu da ga prate i ja uzdahnem.
"Rekao bih da jeste, da znam sa kim pričam," kažem podsmješljivo i okrenem se prema prozoru.

Pogled mi počiva na ulicama ispod mene dok pratim aute kako jure u popodnevnoj gužvi.
"Zar si me već zaboravio, prijatelju dragi. Dobro si me se sjećao kada je trebalo da uzmeš moj posao," on progovori najednom hladno, glas ispunjen gnjevom dok se ja namsijem pokušavajući da otjeram crne misli iz glave.
"Foren, zaista dugi se nismo vidjeli," kažem glumeći iznenađenostvi nastavim, "kako si mi? Sunčaš li te stare kosti negdje na toplom jer znaš da nije ništa bolje od sunca," ponovo se nasmijem dok čekam njegovu reakciju da druge strane veze.
"Pazi se dobri Devone, tvoja sjena je dobila sjenu, ali ona je ubistvena. Ništa ne krati zivot kao život u strahu." Veza se naglo prekine i ja duboko udahnem ostavljajući telefon na stolu.

Okrenem se i izađem iz kancelarije prije nego što naredim momcima da nas presele u stan na Gornjem Menhetnu. Ovaj ostanak će biti dug, ako je sudeći po Forenovim prijetnjama.

                                 ****

Već nekoliko sati lutam ulicama Njujorka nesposoban da se vratim u zatvoren prostor. Foren je osoba za koju sam se nadao da je više neću sresti. Bio je to jednom moćna osoba kao i ja, ali se to brzo promjenilo, kada je počeo da se petlja sa drogom i prodajom roblja.

U to doba sam tek počinjao da širim posao u Ameriku i još uvijek nisam bio siguran gdje da se lociram. Prvi i logični korak mi je bio Njujork kao jedan od najvećih gradova države, ali sam zagazio na pogrešan teren u pogrešno vrijeme.

Foren je pokušavao da sačuva svoje rudnike trgujući sa Rusima i Njemcima, ali kada sam došao ja na njegov teren prodajući zlato iz Brazila, vrlo brzo smo došli u konflikt. Kao izlaz iz svega nudio mi je priliku da se povučem, vratim u Brazil i Evropu i nikada više ne kročim na ovo tlo. Ali naravno, ja nisam odustao, sve dok nisam otkrio da ima sina, sakrivenog na obalama Kanade, gdje živi sa majkom sakriven od svijeta. Iskoristio sam mladog dječaka, kao priliku za posao i to me je koštalo mnogo čega.

Kao prvo, tada sam ostao bez mnogo ulagača, ostao sam bez ljubavi koja je grijala moje srce, ali najvažnije ostao sam bez oca koji je stajao uz mene, korak u korak, sa svakim napadom. Ja sam iskoristio njegovog sina, a on je iskoristio moga oca. Njegov sin je ostao živ, ali moj otac nije bio te sreće. Njegova ruka nije poštedila život moga oca, i u znak osvete sam sakrio maloga u Evropi i natjerao ga da mi preda svaki rudnik.

Trebao sam ga ubiti, ali me je otac dok sam ga držao u rukama natjerao da se zakunem da njegovog ubicu, neću goniti, da ga neću ubiti i da ću pustiti da počiva u miru. Ali kako da počiva u miru kada nije osvećen? Njegove riječi su bile da će on znati da sam barem ja bezbjedan.

Zastanem na sred trotoara, osjećaj gušenja obuzimajući moje misli, a sve manje vaduha moja pluća. Protrljam grudi nesposoban da se pomaknem sa mjesta dok me ljudi udaraju svojim tašnama i kesama, ne obraćajući pažnju na mene.

Ožiljak koji osjećam pod prstima je još uvijek svjež, prošlo je svega godinu dana od operacije i ja se još uvijek osjećam bespomoćno.

Nikada me neće napustiti osjećaj da dio moje duše fali, otišao je sa ocem, ali isto tako, nikada neću biti potpun jer nosim tuđe srce medu grudima. Kao posljedica moje prošlosti ne samo da sam ubio porodicu, već sam skoro ubio i sebe, ostavljajući cijeli svijet zlata na staklenim nogama.

Još jednom protrljam grudi tjerajući se iz ovih misli ali za jedno siguran. Foren ce ovaj put osjetiti moju osvetu i to ne samo kao ubistvo njega samog, već kao ubistvo njegovog sina. Jer ko je bolji ubica oca, nego njegov rođeni sin.

Jake mozda ne zna ko je Foren, ali ja itekako znam. I još ću ga natjerati da ubije oca, potpuno nesvjestan svoje krvi, i svog porijekla.

Jer osveta je najbolja kada se servira hladna.