Sjedim u svojoj hotelskoj sobi i čitam imformacije koje mi je Zeyan nabavio. Gospodin Ward svakako nije bio besposlen u Njujorku. Ne da su ga upleli u neku istragu, nego on sam ima svoju istragu. Osjećam da je tu svakako mnogo više stvari na kocki, ali ne mogu da otkrijem šta tačno.

Osjetim kako mi zuji telefon i pročitam poruku od mog čuvara
Sve je sigurno, nema Valerianovih čuvara.

Otkucam poruku i ostavim telefon i pomislim na Valeriana. Kako je mogao znati da idem u Vegas? Jedini odgovor je da me neko prati, ali kako ga onda Dejv nije vidio?

Uzdahnem naslanjajući glavu na sto i sjetim se poljupca koji mi je Devon priuštio. Da sam normalna osoba taj poljubac bi bio jedna od najerotičnijih stvari na svijetu, ali ne, ja moram da budem sjebana i da takav poljubac za mene predstavlja ono što nikada neću imati.

Njegove mekane usne na mojima, način na koji me je zagrlio oko struka, privukao sebi, svima dajući do znanja da sam njegova. Samo njegova.

Lupim pesnicom od sto od frustracije i uzdahnem. Za mene jednostavno nema srećnog kraja. Kada ću se više pomiriti sa tom činjenicom?

Naslonim se bradom na sto i pogledam daleko na pogled Vegasa, gdje se skoro u daljini nazire izlazak sunca. Koliko je to onda sati? Ova 24 sata su bila jedna od najužurbanijih događaja. Devon se probudio, ja ga odvela u Vegas, jako neodgovorno od mene, vožnja kvadovima, zabava kod Zeyna i poljubac. Zašto se toliko bojim tog jebenog poljupca?

Ponovo uzdahnem i zatvorim oči pokušavajući da smirim svoje srce, mozak i malo zdrave pameti što mi je ostalo. Osjećam želju da se izvinim Devonu, osjećam se kao da sam u nečemu pogriješila, kao da nisam ispunila neki zadatak.

Dođavola i ovo sve.

Ustanem sa stolice jureći prema baru u uglu prije nego što naspem sebi čašu votke i okrenem se prema pogledu ponovo. Ovo će me doći glave. Trebala sam završiti sve sa njim dan kada se probudio i onda se ne bih osjećala ovako progonjeno.

"Problemi?" Okrenem se iznenađeno prema vratima i samo skeniram Devona u crnoj trenerci i majici.
"Kako si ušao?" Kažem pokušavajući da zadržim ton hladan.
"Pa mogao bih da pričam priče kako nisi zaključala, ali ubjedio sam tvog čuvara da sam čuo buku i rekao da ću se ja pobrinuti za to. Jedno deset minuta smo se ubjeđivali, pa sam se na kraju izvukao na kartu da mi nije dobro." On slegne ramenima i ja promotrim osmijeh koji mu igra na usnama a zatim mu pogledam prsa mršteći se.

Izvukao sam se na kartu da mi nije dobro.

"Jesi li dobro?" Upitam ga i automatski krenem prema njemu, pokušavajući da se sjetim šta bi sve moglo da krene po zlu.

"Hej, polako," on me zaustavi prije nego što uspijem da ga dohvatim i samo me pogleda. Uhvatim njegov pogled kako šara po mom licu i ne mogu a da se ne namrštim.
"Šta se dešava?" Upitam i pokušam da se odmaknem od njega, ali njegov stisak oko mojih ruku jednostavno ne popušta.

On ništa ne progovara dok me najednom ne pusti i njegove ruke ne završe na mom vratu, obrazima i kosi. Osjetim kako mu prst klizi po mojoj ušnoj resici gdje nekoliko pirsinga počiva i ja ga još jednom pogledam u oči. On, na moje iznenađenje, ne gleda me u oči. On prati svoje pokrete po mom licu i ja se ponovo namrštim, ne znajući kako da se ponašam.
"Devone?" Pokušam ponovo, ali me on zatim pogleda, njegov prst počivajući na mojim usnama da me utiša.
"Samo polako," on prošapuće i osjetim kako se neka panika nastanjuje na meni. Znam čemu ovo može da vodi. Ne želim da me ljubi, ne želim da se ponovo osjećam neuko i krivo.
"Molim te," prošaputam i on me pogleda u oči, ovaj put njegove ruke drže fiksiranu moju glavu i on me samo posmatra. Bez riječi, bez daha.

Na kraju samo uzdahne i pusti me, te i ja sama ispustim dah koji nisam znala da zadržavam i pođem da pobjegnem. Ali on me obuhvati oko struka i zagrli.

Tako neobičan način. Osjećam kako mu srce tuče u grudima, njegovu toplotu oko mene, gdje mu druga ruka mrsi moju kosu u polaganim krugovima koji me opuštaju.
"Svako ima svoje demone Viv i ne očekujem neko objašnjenje, ali ovo ću reći. Tebi treba fizičkog kontakta," pokušam da ga prekinem, ali on nastavi da priča i ja uzdahnem, "kontakta sa ljudima, zagrljaja, dodira po kosi, milovanja. Ti si kao pas koji je cijeli život bio zlostavljan i ne razlikuje nježan dodir od nasilnog."

Pokušam ponovo, da nešto kažem, ali me on odmakne od sebe i pogleda u očici.
"Samo stani, bilo šta što si htjela da kažeš, stani. Budi u ovom trenutku samo još koji sekund. Osjeti da sam tu, da ne pokušavam bilo šta da uradim protiv tvoje volje i samo osjeti."

Nekoliko sekundi pokušavam da se izmigoljim iz zagrljaja, ali on ne popušta. Konačno, malo se opustim u njegovim rukama i obgrlim i ja njega. Čujem ga kako se smije o moju kosu i ja ga pogledam onako niže od njega i vidim kako mu je brada naslonjena na vrh moje glave a pogled negdje u daljini.

"Kako to da ja nemam ovakav pogled?" On najednom upita i ja se na sekundu zbunim.
"Pogled?" Namrštim se i on me pogleda u oči, dok njegove reflektuju neku mirnoću i spokoj da se automatski nasmijem.
"Taj pogled takođe, ali mislio sam na izlazak sunca."
Uozbiljim se i okrenem se u njegovom zagrljaju tako da su sada moja leđa naslonjena na njegova prsa i nasmijem se.
"To je zato što me šef hotela voli," kažem uz osmijeh i začujem ga kako se smije.
"Ima li neko da tebe ne voli?" On kaže i ja odmahnem glavom smijući se glasno.
"Mislim da svi padaju na koljena kada me vide,"
"Padaju na koljena, hm? Zanimljivo poređenje, da ne pokušavaš nešto da mi poručiš?" Osjetim kako mu tijelo vibrira od smijeha i ja odmahnem glavom, dok se široko osmjehujem.
"Ne bih nikada učinila nešto takvo."
"Ako me sjećanje služi, mislim da nisam ni završio ono što sam počeo ranije. A ja nikada ne ostavljam nezavršen posao."
"Nezavršen posao, hm? Ja te sigurno neću sprečavati."
Kažem i odmaknem se od njega polazeći prema stolu, sličnom onom kao u njegovoj sobi gdje je igra i započela.

"Neće se čak praviti da neće," on kaže uz osmijeh dok ja namjestam svoju zadnjicu uz ivicu stola.
"Time bih jedino izgubila," kažem dok skidam šorc od pidžame i bacim ga negdje iza sebe.
"Vrijeme je za gozbu," tiho mu kažem dok ga povlačim prema sebi, bliže kako bi njegov jezik mogao načiniti čuda među mojim naborima.
"Hm, hm hm." Polako počne prelaziti rukama po mojim ramenima, spuštajući bretele od pidžame, pa niz grudni koš, kao da čika pidžamu da se spusti niže što i ona učini.

Osjetim njegove prste na bradavicama kako prave male kružiće i taj nježni dodir njegovim hrapavim prstima pošalje trnce prema mojoj srži. Začujem ga kako se smije dok njegove prste sada zamjeni jezik, pa onda zubi. Osjetim kada me ugrize i mehanički obmotam nogu oko njegovih kukova pokušavajući da ga privučem bliže.
"Ah ne malecka. Doktor mi je izričito zabranio," osjetim kako niže poljupce niz moj stomak dok se polako odmiče od mene, a njegove se usne približavajući središtu. Na sekundu zastane, ljubeći me tik iznad prepona i pogleda me kako se polako raspadam pod njegovim dodirom.
"Samo polako malecka."

Pogledam ga kroz poluzatvorene oči, njegove sijajući u polumračnoj sobi i uzdahnem kada sekundu kasnije nestanu između mojih nogu. Osjetim kako mu jezik draži moj klitoris, da bi ga zamjenili zubi prije nego što osjetim kako me njegov prst penetrira. Osjećaj je nevjerovatan, nimalo ispunjavajući kao njegov penis, ali neobjašnjivo ugodan.

Načini krug u meni prije nego što ponovo osjetim zube na usnicama i stresem se. Osjetim kako se polagano toplota širi mojim tijelom, kako me njegove ruke fiksiraju za sto da se ne bih micala i ispustim tihi jecaj.

Njegov prst uspori tempo, ali ne prestane nego se samo premjesti prije nego što doda još jedan prst. Osjetim kako mi glava pada na rame dok njegovi pokreti postaju brži i sinhroniji.

Njegov jezik i zubi mi draže klitoris, dva prsta me ispunjavaju dok me druga ruka drži prikovanom za sto tjerajući me da osjetim sve senzacije koje je kotrljaju po tijelu kao graške znoja. Nekoliko sekundi prije nego sto ću završiti, osjetim kako je prestao sa akcijom i moram se ujesti za obraz kako ne bih povikala da nastavi.

Otvorim oči i vidim ga da me već posmatra, njegove oči i dalje se presijavaju kao da sijaju prije nego što se ponovo približi mom središtu, ovaj put nikada ne prekidaju pogled i ugrize me za klitoris.

Kombinacija iznenadnog bola, njegovog prodornog pogleda i prstiju koji sada miluju tu tačku sa unutrašnje strane me gurnu preko ivice, gdje jedino što postoji je zadovoljstvo i sjaj u Devonovim očima.

"Ne vjerujem da postoji nešto što bih radije radio nego nastavio ovo, ali bojim se da ne bih smio," tiho promrmlja o moje uho i ja se stresem, još uvijek teško dišući od orgazma koji je kolao mojim tijelom. Ne mogavši da odgovorim pruzim ruke prema njemu i on me zagrli prije nego što postanem svjesna da me je podigao od stola.

"Gdje idemo?" Promrmljam tiho, ali me on zaustavi, još uvijek me držeći u zagrljaju.
"Samo do kreveta."
Osjetim kako me mekoća i toplota obgrle i prije nego sam svjesna osjetim ga kako lijeze pored mene i ušuškava bliže sebi.

Nekoliko sekundi kasnije već tonem u san.

                               ***

Budim se tek onda kada svjetlo počne toliko da mi smeta da sam primorana da otvorim oči, pitajući se zašto nisam zatvorila zavjese. Tek kada shvatim da sam sama u krevetu, zastanem očekujući da vidim Devona kako sjedi za stolom, ali njega nema nigdje. Ustanem pokušavajući da se prisjetim da li trebam negdje da budem, Ali moj um se stalno vraća na temu gdje je Devon?

Uzdahnem i odmahnem glavom smijući se sebi u bradu. Vjerovatno je otišao do svoje sobe, da se obuče ili nešto tako.
Opusti se Vivian, sve je u redu.

Odlučim da se i ja obučem i sredim prije nego što pođemo na mirni ručak prije povratka u Njujork. U ormaru pronađem jednu od svojim omiljenih haljina, tamno crvena ispod koljena sa tankim bretelama i nemoguće uskim strukom postignutim imitacijom korseta.

Nasmijem se igrajući se kosom i šminkom i konačno se odlučim za nisku punđu i suptilni nude karmin.

Tek nekad prije polaska se sjetim telefona i priđem stolu da vidim da li se nešto dogodilo kada vidim nekoliko poruka od Dejva.

Gospodin Ward je otišao iz hotela u 3:22. Hoćete li da pošaljem nekoga da ga prati?

Ponovo u 9 Marcus je pratio gospodina Warda do aerodroma. Navodno, se ukrcao na avion za Brazil.

Vivian planiraš li napustiti krevet? Poslano prije nekoliko minuta, a sada je skoro pola 1.

Nasmijem se na njegovu poruku i odmahnem glavom, ali onda spustim pogled na papire na stolu. Papire koje sam čitala o Devonu sinoć. Svi su naočigled tu, ali đavo mi ne da mira te još jednom prođem kroz sadržaj. Naravno, nekoliko ih fali.

Nasmijem se i odložim papire ponovo na sto, svjesna šta se dogodilo. Devon me je iskoristio za informacije. Ali zašto bi uzimalo podatke o samom sebi?

Iako osjetim neku čudnu bol u grudima okrenem se prema vratima, osmijeh mi igrajući na usnicama.

"Marcus pozovi Dejva idemo na ručak."

Nakon što Marcus napusti naš sto na vrhu jedne zgrade u Las Vegasu, pogledam u Dejva koji me posmatra ispod obrva. Znam da sam zeznula u svom poslu, kao što i on zna.
"Koji je tvoj plan?" Konačno me upita i ja slegnem ramenima.
"Iskreno, prvo ćemo da nazovemo gospodina, a onda ću da vidim šta je htio da sakrije od mene."
"Sakrije?"
"Da, izvještaj koji mi je dostavio Zeyan nema sve strane. Tačnije fali njegovo djetinjstvo i prvi posao. Iskreno me zanima šta je to htio da sakrije."
"Vivian, postala si neoprezna," Dejv me tiho upozori i po prvi put otkako smo sjeli za ovaj sto pogledam ga u oči.

Tamne orbite su pune ljutnje i sumnje, ali to nije nešto što nisam navikla. Dejv koristi svaku situaciju za ljutnju.
"Znam i ispraviću je. Ali me najviše zanima koja je njihova veza," promrmljan tiho dok moj pogled luta po daljini.
"Njihova veza. Vivian stvarno moraš popraviti svoje objašnjavanje."
"Strpljenje Dejve," promrmljam odsutno.
"Ah, evo ga." Široko se nasmijem konobaru koji ide prema nama u ruci držeći smeđu kovertu.
"Za Vas gospođice," postavi papir ispred mene i kao malo dijete se nasmijem kada vidim da je to uistinu Zeyan.

Otvorim kovertu i mala bilješka ispadne prije svih papira.
"Talia moj život činiš zanimljivijim. Svaka tvoja poruka me drži na ivici i čini da se radujem danu. Dokumenti su tu, kao što si tražila.

Sve najbolje, Z.

"Vidiš? Uvijek imamo informacije." Vidim Dejva kako odmahuje glavom, ali sekunde kasnije već čitam papire dok se ne zaustavim na onom što nedostaje.

Moj osmijeh polako je sve širi i širi dok prelazim pogledom po stranici.
"Sada je sve jasno."

Pružim i Dejvu da pročita, dok moji prsti lete po telefonu.
Dok čekam da se javi na telefon, srce mi zalupa u grudima i osjetim kako mi se dlanovi znoje. Nepoznati osjećaj se nastani u mom stomaku, ali prije nego što stignem da razmišljam o tome on se javi.
"Odlaziš bez pozdrava, ljubavi?" Tiho prozborim i vidim Dejva kako prevrće očima.
"Viv, draga, neočekivani posao me je čekao a nisam želio da te budim," on progovori maznim glasom i ja ovaj put prevrnem očima. Vidim Dejva kako obuzdava smijeh. Udarim ga nogom ispod stola prije nego što se vratim razgovoru.
"Ali ne bih rekla da si otišao praznih ruku," kađem my hladnije, glasom Talie.
"Ah, to si čekala. Zamisli moje iznenađenje kada sam se probudio i na stolu vidio prostrt svoj život. Od roditelja koji su me napravili, pa susreta sa tobom u Las Vegasu."
Glasno se nasmijem i odgovorim, "nema potrebe za iznenađenjem. Svi sa kojima sam povezana moraju da budu provjereni. Nazovi to kartom sigurnosti."
"Pa čak i ja?" On progovori i na trenutak zastanem, prisjećajući se kada sam ga prvi put vidjela u našem klubu, četiri mjeseca kasnije u restoranu, gdje je sve ovo počelo.
"Posebno ti,"odgovorim mu i čujem kako se premješta u stolici.
"Vivian, veze ne mogu da se grade na čitanju života osobe koju upoznaješ," on progovori ozbiljno i ja se nasmijem.
"Ali naravno da mogu. Onda si siguran da te neće iznenaditi."
"Svako svakoga može iznenaditi, Vivian."

Uzdahnem i podignem papir koji nedostaje.
"Kad već kradeš od mene, dopusti da ti nešto pročitam," kažem hladno i prije nego što me uspije prekinuti nastavim, "Bilo je to ljeto pred dvadeseti rođendan. Život u rudnicima nikada nije bio lagan, ali život u onima koje je vodio Valerian su bili na vrhu te liste. Dana 20. jula 2009. Devon upoznaje Valeriana i od tada sve se mjenja. On postaje njegov kompanjon, čuvar i najbolji prijatelj."
"Dosta," on tiho prozbori i ja se nasmijem.
"Zar si zaista mislio da neću saznati, Devone?"
"Nije bilo da se tako sazna."
"Ali ti imaš najboljeg prijatelja. Koji je i moj dobar prijatelj. Kako divno."
"Vivian," tiho me upozori i ja se nasmijem.
"Šta Vivian? Misliš da meni to nešto znači? Ja sam upoznata da svijetom u kojem Valerian živi, ja sam sama bila dio tog svijeta. Ne drži mi lekcije Devone." Kazem oštro i vidim Dejva kako diže obrve. Stišam se i ponovo vratim zavodljivu notu.
"Znaš kako ćemo. Kontaktiraj svoga prijatelja i dogovori sastanak, vrijeme je da se nas troje sastanemo."
"Vivian," on počne, ali ga ja prekinem, "ipak ne. Bolje je da ja to učinim. Da, tako će biti. Devone, dragi, obavjestiću te o mjestu sastanka."
"Vivian ja se pojaviti neću. On je moj smrtni neprijatelj."
"Ali zar se tako postupa sa prijateljima? Uostalom, kada smo Valerian i ja sami, možemo nekad da se zanesemo. Biće dobro da uspostavimo malo kontrole."

Prekinem kod njegovog trećeg Vivian i pogledam Dejva.
"Zar je to bilo neophodno?"
"Posesivnost je najveći neprijatelj. U ovom slučajuaju će jako dobro doći."

Dejv odmahne glavom i ja ustanem krećući prema izlazu.
"Moram odabrati savršenu haljinu."

Novo poglavlje. Izvinjavam se na dugom čekanju, ali ispiti su se sastavili, pa sam nakon toga uzela kratki odmor i sada sam tu. Hvala na čitanju i nadam se da će te ostaviti zvjezdicu i komentar. Puno poljubaca.