Izbjegavanje i nejavljanje Devonu mi ide savršeno dobro. Kao prvo nema moj broj telefona da bi mogao da me nazove a kao drugo iako zna gdje živim samo je jednom došao da me posjeti, baš slučajno onda kada ja nisam bila kući. Slučajno, naravno.

Sve u svemu nedelja dana je protekla i osjećam se kao na iglama. Anna se vratila sa odmora i očekivala je objašnjenje za moje skoro izblijedile modrice, ali me je Stefan spasao. Rekao je da mu nisam dozvolila da pije u klubu i naljutio se. Glupo, ali moguće objašnjenje.

Kako je Stefan poslednjih nekoliko nedelja na iglama zbog svoje cure mogao je veoma lako da pukne i mene skoro zadavi. Ne smeta mi i da jeste, ali činjenica da nisam rekla Anni šta se dogodilo me sa neke strane izjeda, ali ne želim da objašnjavam sve šta se desilo, a posebno ne jer bih morala da spomenem Valeriana a ona ne zna za njega.

Neka, bolje je ovako.

Uzdahnem gledajući u računar i podignem pogled na tihu dnevnu sobu. Ponekad kada izuzetno ne želim da idem u klub ostanem kući ušuškana u stanu i opustim se.

Opuštanje znači topla kupka, spa dan i naravno nekoliko filmova. Nešto otrcano i ljubavno. Nasmijem se kratko na scenu i pogledam prema terasi.

Osjetim kako mi telefon zuji na kauču i podignem ga čitajući poruku.

Malek je primjetio Valeriana kako stoji pred tvojom zgradom već dvadeset minuta. Ako ćeš izlaziti pobrini se da te Malek vidi. Ne srljaj u opasnost sama, nisi besmrtna.

Nasmijem se na Džejkovo zapovjedanje i otkucam poruku

Volim i ja tebe. Nisam planirala izlaziti.

Odlozim telefon ponovo na kauč i ustanem prilazeći vratima od terase. Prigušeno svjetlo koje sija iz uglova stvara sjene i ja sjednem na stolicu slušajući zvukove grada koji nikada ne spava.

Prisjetim se kako je bilo u Brazilu kada je je jedini zvuk bilo cvrkutanje cvrčaka i pokoji talaks kako udari u obalu. Mir i tišina u svojoj čistoj formi.

Ali sjećanja me odnesu dalje od mira, od tišine pa sve do bazena i ludorija u njemu. Prijestim se Devonovog čvrstog tijela kako se pribija uz moje, kako ga grebem po leđima dok se zariva duboko u mene. Osjetim kamen na dlanovima, zamišljajući kako je bilo u tami. Ali istovremenemo se i sjetim kako je samo najednom otišao ne osvrćući se. Nije ni zastao da bilo šta kaže. Da barem kaže da mora ići.

Ne.

Protrljam lice frustrirano se naslanjajući na naslon i pogledam prema mraku. Ustanem, ponovo sa nemirom nastanjenim u meni i počnem hodati terasom. Možda sam ipak trebala otići do kluba. Znala da je nemoguće ostati u stanu, sama, dok me Devon progoni na svaku sekundu.

Proklet da si.

Okrenem se da uđem u stan, ali se namrštim kada zateknem Stefana kako sjedi na kauču i gleda moj film.
"Šta ti radiš ovdje?" Upitam ga i on podigne pogled sa ekrana smijući se široko.
"Nedostajala si mi u klubu pa sam malo svratio," on kaže i skloni laptop sa krila naslanjajući se potom.

"Malo mi se čudno ponašaš Viv," kaže on ozbiljno i ja se namrštim gledajući ga.
"Kako misliš?"
"Pa da vidim. Otkako si došla iz Brazila ne zabavljaš se onako kako si prije, ako čuješ da postoji i naznaka da Devon dođe u klub ti magično ideš u restoran jer ima nekih problema, a da ne spominjem činjenicu da je stajao tri sata ispred vrata neki dan."

Podigne obrvu prema meni očekujući odgovor, ali ja samo ćutim.
"Bila sam zauzeta, šta ja mogu što on stoji pred vratima," odgovorim pomalo oštro i krenem prema sobi.
"Viv, ja te poznajem, nemoj da mi praviš sranja," njegov glas je sada prijekoran i ja ga pogledam.
"Nema sranja," progovrim smiješeći se, "upravo sam htjela da se spremim i da idem u klub."

Njegove oči počivaju na mojima nekoliko sekundi prije nego što klimne glavom puštajući me.
"Obuci nešto izazovno, Valerian je došao u klub,"
"Da li ga je Anna vidjela?" Upitam najednom panično.
"Znaš da ga ona ne poznaje. Njoj ne znači ništa. Ne razumijemm insistiranje da ga ne upozna." Odmahne glavom i ponovo me pogleda.
"On juri nešto više od vanilije. A i sam znaš da Anna nije u tim vodama."

Slegnem ramenima da ga razuvjerim da tu nema ništa drugo i krenem prema sobi.

Kada se spremim za klub, Stefan je već popio solidnu količinu alkohola i zato ja uzmem ključeve od njega i krenem prema njegovom mat crnom bentliju. Životni stil kao naš nam omogućava svakakve pogodnosti. Iako mene niko ne zna, niko ne zna kako izgledam i svako ima moje lažno ime, Stefan i Anna su svakako poznati u javnosti. I oni kao takvi sa svojim automobilima i odjećom samo potvrđuju da mi imamo i više nego dovoljno i da to ne skrivamo.

Sačekam nekoliko minuta da se Stefan smjesti u autu da bih zatim otišla ispred svoje zgrade sastajući kod crnog audija i mahnula Maleku.

"Dejv je rekao ako igdje pođem da se pobrinem da si me vidio. Vidio si me," povičem prema njemu i on klimne glavom paleći automobil.

Nasmijem se Stefanu prebacujući u drugu i vozeći prema auto-putu.

Stefan je za vrijeme voznje tih i vidim ga kako vrti oko ruke narukvicu koju mi je poklonila mala.
"Mala to pravi probleme?" Upitam ga iako već znam odgovor.
"Jutros je otišla iz našeg stana jer misli da sam je prevario," on kaže jednostavno I obgrli se oko ramena gledajući kroz prozor.
"I jesi li?" Upitam ga i on me pogleda namršteno.
"Šta?"
"Prevario je," pojasnim i prevrnem očima. Stefan uživa da se pravi beba.
"Znaš da to ne bih nikada uradio. Ona je moj.."
"Znam znam," kažem prekidajući ga, "tvoj sretan kraj, zlato na kraju duge, sva ta sranja koja čujem u ljubavnim filmovima. Zašto se onda ne potrudiš da i ona to zna?" Podignem obrvu dok vidim njegov odraz na prozoru i on odmahne glavom.
"Trudim se, ali na svaki znak nevolje ona pobjegne," on slegne ramenima i vidim ga kako me sada posmatra.
"To si žena Viv, šta da joj radim?" Njegov glas obuhvati panika kao da se stvarno boji da ne izgubi svoju curu.

Uzdahnem i nasmijem se.
"Ono što najbolje radiš kada je ona tu, ako treba dovedi mene pred vrata da budem svjedok da je nisi prevario i nemoj joj davati razloga za sumnju. Žena ako ima i trunku sumnje od toga može da napravi drvo za vješanje."

U autu nastupi tišina dok on razmišlja o mojim riječima i prije nego što primjetim tu smo.

Anna je večeras u klubu njen dragi ima veče sa momcima u gradu i iskreno se radujem da je konačno vidim nasamo.

Vidim Stefana kako odlazi sa jednim izbacivačem i odmahnem glavom. Toliko o tome da ne može da živi bez svoje cure.

Ulazeći u klub primjetim Valerianovog čuvara kako stoji pored stepenica za moju kancelariju i već vidim kako ću morati prvo da se sastanem sa Valerianom a tek onda sa Annom.

Osmijeh se formira na mojim usnicama dok automatski poravnavam rub svoje uske crvene haljine koja se odmotava oko moga tijela kao druga koža. Prsa i leđa su otkrivena i vide se masnice koje mi je Devon načinio, ali trenutno su pokrivene slojem pudera, jer opet ne želim da Anna postavlja dodatna pitanja. Rub moje haljine seže tek toliko da pokrije one na butinama, ali šta je tu je.

Valeriana nađem u našem jednom od najboljih separea i osjetim njegov pogled kako klizi niz moje tijelo. Većina mojih vršnjakinja bi već do svoje tridesete ima dijete, ako ne i dva, ali ja se ježim na pomisao djece, i zbog toga je moje tijelo još uvijek ispunjeno samo mišićima i nema viška naslaga na njemu.

"Kada me već posmatraš mogao bi barem i da učiniš korak dalje," nagnem se da mu kažem na uho istovremeno ga ljubeći u obraz. Osjetim kako njegovo tijelo vibrira od smijeha i ja se nasmijem sjećajući u fotelju nedaleko od njega.

"Moja draga Talia," on kaže jednostavno i ja se široko nasmijem u nemogućnosti da ostanem ozbiljna pored njega. Koliko god on bio opasan i koliko god želio da me ubije kada smo se zadnji put vidjeli, toliko postoji u njemu i taj dio tame koji se povezuje sa mojom. Mene kao osobe koja je sve i svašta preživjela i koja žudi za kojim trenom da se osjeti stvarno voljenom i stvarno poželjnom. A Valerian je osoba koja mi je jednom to omogućila, osoba zbog koje me načinila zavisnom od njega.

"Ako se dobro sjećam bili smo savršeni zajedno," pogledam ga u oči, koje se osmjehuju na isti onaj način kao i prije nekoliko godina. Na isti onaj način koji me topi. "zarad toga, dođi sjedi mi u krilo."

Prije živjela sam za te riječi. Prije je njegov zagrljaj bio sve što sam trebala, sve o čemu sam nastala, a sada, sada samo hoću da vidim ima li tog osjećaja ponovo.

Ponekad se zapitam da li smo mi ikada bili zaljubljeni jedno u drugu i ako jesmo da li smo još? A ako nismo da li je to razlog zbog čega smo još uvijek ovako prisni.

Osjetim kako se njegova ruka spušta sredinom mojih leđa, preko mojih oziljaka kao da ne postoje i naježim se. Njegova druga ruka se smjesti na moju butinu, gdje njegov mali prst pomjeri haljinu otkrivajući masnice. Osjetim njegovu ruku kako mi miluje to bolno mjesto i dopustim sebi da se naslonim na njegovo rame.

Valerian nije star. Valerijan je samo stariji od mene nekoliko godina, ali ipak te mu godine tako divno stoje da kada ga pogledam vidim samo čovjeka koji zna šta radi i zna kako utiče na žene.
"Moja Talia," kaže tiho i osjetim njegove usne na sljepoočnici, "tvoje tijelo odaje tvoje tajne. Jesi li se dobro zabavila?"

Postoji jedna stvar koju Valerian mrzi. Kada neko ignoriše njegova pitanja. Kada sam to otkrila dovodila sam ga do ludila svojom tišinom na koju sam dobro naučena u proslosti. Sada, samo ignorišem svačija pitanja na koja ne želim da odgovorim.

"Zašto si bio pred mojom kućom," upitam ga mazno moji prsti lutajući po njegovoj tamnoj kosi.
"Talia," upozori me tiho, njegova ruka na butini prestajući sa pokretima.

Počastim ga tišinom i dok se naše oči susreću, moje tamne sa njegovim svjetlima, osjetim kako mi srce lupa u grudima. Ovo je opasno. Vidjela sam kako ubija ljude za manje, ali ipak ne mogu da se otrgnem želji da odem u tu opasnost.

Ono što sam mu rekla na zabavi je bilo istina. Probala sam njegov klub, ali bio je mlak. Jedno zadovoljenje u dva dana, nešto čime nisam bila zadovoljna, dok je on sjedio u sjeni znajući šta mi treba i nije mi to davao.

Njegovi prsti prođu rubom mojih gaćica i ja poskočim iznenađena pokretom. Sekundu kasnije se on umiri, njegove usne prolazeći mojom kosom.
"Kada si samo nestala, a tvoje sluge su obavile razmjenu, prepao sam se da ti se nešto nije dogodilo. Bio sam zabrinut, ali umjesto toga vidim da si uživala." Njegovi prsti sada prođu ispod mojih gaćica, ne nježno, nego ljutito kao i njegov glas.
"Ljubomoran što to nisi bio ti," upitam ga dok se borim da odrzim glas normalnim, "nakon svega ti si me poslao njemu."

Njegovi prsti se ukoče na mojim naborima da bih potom osjetila kako njegova ruka putuje prema mom otvoru.
"Dakle mrtav čovjek se gostio tvojim sokovima?" Njegov glas je ponovo grub i ljutit i ja ga pogledam obuhvatajući njegovo lice svojim rukama.
"Zašto mrziš gospodina Warda?"

Osjetim kako se pomjera ispod mene, njegova erekcija na trenutak očeše moje središte, ali cijelo vrijeme njegove oči počivaju na mojima odbijajući da odgovore. Dakle, oboje igramo istu igru.

Pustim Valeriana i krenem da ustanem, ali me njegove ruke zaustave i ja ga pogledam još jednom iskreno ne znajući šta da očekujem.

"Moja Talia," on počne, ali ja zapazim samo moja kao da nekome poručuje da ne bi smio da me dira, i da nakon svega što se desilo pripadam njemu, "budi oprezna."

Budi oprezna? Budi oprezna?

Ne dozvoljam zbunjenosti da se ocrta na mom licu nego se sagnem i poljubim ga u obraz, moj crveni karmin u kontrastu sa njegovom svijetlom kožom.
"Zar nisam uvijek?"

Tek kada se odmaknem od Valeriana i sretnem Stefanov pogled, koji mi poručuje da sam bila kao pornić uživo, klimnem mu glavom i on priđe.
"Valerian je ljut što sam bila sa Devonom. Zanima me zašto se mrze, potrudi se da saznaš," kažem mu oštro nedozvoljavajući mu da komentariše moju scenu. On klimne glavom, čitajući moju ljutnju kada je krenem prema kancelarijama.

"Stefan je rekao da će pokušati da te dovede ovdje," Anna progvori čim otvorim vrata i ja se široko nasmijem kada je vidim da čini isto.
"Anna," tiho kažem i osjetim njen parfem kako pluta vazduhom.
"Kako je bilo na odmoru?" Upitam je sjedajući za svoj sto dok krstim ruke na prsima.
"Divno, kao da sam bila u raju. Ozbiljno razmišljam da se preselim tamo," kaže i ja se nasmijem.
"Nedostajala bih ti ja, Stefan i grad. To je previše mirno za tebe." Kažem uz osmijeh i ona se nasmije.
"U pravu si," okrene se prema meni i pogleda me, "a sada kako je bilo sa Devonom?"

Pogledam je iskreno iznenađena što zna za njega a ona me samo pogleda podižući obrvu.
"Objašnjenje da te je Stefan davio jer se iznervirao je glupo. Barem znaš da sa mnom ne moraš lagati."

Duboko udahnem i počnem.
"Sve je počelo od toga što me je Devon oteo," kažem preskačući detalje oko Valeriana.

Što manje ljudi zna o njemu, manje su ranjivi kada je on u pitanju.