Tri orgazma od seksa. Toliko sam doživjela dok sam bila u bazenu sa Devonom. Tri orgazma i četvrti koji su njegovi prsti isposlovali dok su mi noge klecale i dok sam pokušavala da dođem sebi. Onda kada bih pomislila da je gotovo bez puno uvoda bi me obujmio i ispunio do kraja ostavljajući njegovim djelima da ga krase.
"Jesam prevazišao momka?" Osjetim njegov dah iza sebe i nasmijem se onoliko koliko mi umor dozvoljava.
"Nikada nije bilo momka," kažem iskreno i pogledam ga.
Namršti se na moje riječi, njegovo tijelo se prelivajući na prigušenom svjetlu od bazena i priđe mi bliže.
"Molim?" Tiho upita pa skoro prijeteće. Moj osmijeh zamre i ja ga pogledam izlazeći iz bazena, pokušavajući da pobjegnem od njega.
"Izmislila sam ga," kažem mu ponovo dok bježim u mraku imanja prema nekim stepenicama.
"Sad ćeš ga vidjeti," čujem ga iza sebe i ubrzam, ali me tama zaustavi. Naime naišla sam na slijepu ulicu, još jednu terasu koja gleda na more. Nema mi izlaza od njega.

Začujem ga kako mi se približava i ja se okrenem odlučna da ne bježim. Uostalom od čega imam da bježim? Povrijediće me da, ali na onaj divni način za vrijeme kojeg osjećam zadovoljstvo. Moje tijelo zabridi od iščekivanja posebno vrat koji će ujutru sigurno imati nove masnice i ramena, kao i dojke. Mislim da ću ujutru biti jako plava. Naravno, ako dočekam jutro.

"Zašto si ga izmislila?" On me upita u mraku, ali ne mogu da odredim gdje stoji. Okrenem se oko sebe ali ipak odgovorim.
"Htjela sam da te činim ljubonornim. To je ono što čini ljude opasnim," kažem u mrak i osjetim kako se nešto miče na lijevo.
"Dakle hoćeš da budem opasan?" On progovori ponovo i ja se okrenem. Medjutim njega nigdje nema.
"Opasnost je ono što čini sve boljim. Kada je svaki nervni završetak napet, to iščekivanje, osjećaj," zatvorim oči kada osjetim njegovu ruku oko vrata kako me obmujmuje i ja izdahnem. Njegova druga ruka se obmota oko moje butine i osjetim kako me podiže.

Ciknem iznenađeno, ali me vjetar ošine po licu i otvorim oči. Nalazim se na vrhu zida koji štiti kuću od mora i on me drži na rukama.
"Za takvo nešto bi trebala biti kažnjena," on kaze tiho pomjerajući se duž zida, bliže ivici.

Pokušam da mu nađem oči u tami da one kažu ono što ja nisam, da njegove riječi, ponašanje je ono što me uzbuđuje. Ali kao da sam prokleta.
"I šta ćeš uraditi?" Tiho ga zadirkujem, dok mi njegova ruka još jače stišće butinu.

Prije nego što mogu udahnuti spusti me i povede kroz tamu boreći se da vidim kuda idem. Ali on mi uhvati ruke, čvrsto ih obuzdavajući na leđima jednom svojom rukom, dok mu druga luta po mom tijelu.

"Zatvori oči i nagni se naprijed. Ne previše."
Odmah ga poslušam zatvarajući oči i predajući se čulu sluha dok se njegova ruka spušta mojim leđima dozirajući koliko da se nagnem.
"Dosta," kaže hladno i ja za trenutak pođem da otvorim oči, ali me zaustavi njegova ruka. Ona mi prekrije oči, njegov mali prst počivajući na ivici mojih usana.
"Samo otvori oči ili se pomjeri i vidjećeš da ćeš ostati bez zadovoljenja."
Ispustim dah koji sam zadržavala i osjetim ga kako mi se približuje, njegova ruka se spustila sa očiju niz obraz pa ponovo na leđia.

Osjetim kako mi razmiče noge i naginje još više, dok blagi povjetarac hladi moje usijano međunožje.

Začujem njegov smijeh i automatski okrenem glavu prema njemu, želeći da znam više.
"Ali Vivian pomjerila si glavu," on kaže naizgled tužno i ja se nasmijem.
"I," kažem izazivajući ga.
"I meni svašta to dopušta," on kaže i spusti ruku na moju zadnjicu prelazeći preko mojih nabora prije nego što osjetim ujed bola.
"A onaj ko ne sluša, treba biti kažnjen," ponovo osjetim bol, ali na lijevoj strani zadnjice i zajecam naslanjajući se na zid. Samo neka ovako nastavi i noge će mi se odsjeći.

Prođe rukom oko moga klitorisa, zaobilazeći ga bez dodira dok mu prsti kruže oko moga ulaza. Njegovi prsti me ispune i osjetim kako pronalazi tu slatku tačku užitka prije nego što naglo prestane. Pođem da se pobunim, ali se ipak zaustavim.

Njegove prste zamjeni njegov penis koji me rasteže preko ivice bola i ja ponovo zacvilim kao i kada me je prvi put ispunio do kraja bez upozorenja. Umiri se u meni na sekund da bi se ponovo izvukao skroz do kraja dok ja pokušavam da ga zadržim u sebi.

Čujem njegov smijeh i ponovo uzdahnem kada progovori.
"A ne. Ovo zadovoljstvo će pripasti samo meni." Prokletnik.

Ponovo me ispuni do kraja i ponovi potez svaki put sve brže i brže dok me sa svakim prodiranjem tjera da se pomaknem prema zidu. Njegova ruka stišće moje, njegov penis me ispunjava dok me druga ruka stišće uz sebe i primorava da se ne pokrećem.

Osjetim kako se uzbuđenje nakuplja u meni i on najednom prestane glasno se smijuci.
"A ne. Ostajem pri svojim riječima."
Priušti mi pauzu od nekoliko sekundi tek toliko da se smirim da bi ponovo nastavio. Ono što mi radi me samo još više uzbuđuje i ja moram da se zaustavim kako se ne bih oslobodila njegovog zagrljaja ne bih li se dodirnula.

Osjetim trenutak kada je svršio, njegovi pokreti su prije toga postali brži, očajnički i bolni, samo nekoliko milisekundi prije mene. Ali on se izvuče iz mene prebrzo prije nego što i sama doživim vrhunac.

Osjetim kako mi njegov ejakulat kaplje niz nogu da bi me on okrenuo prema sebi još uvijek mi držeći ruke.
"Nemoj da se igraš sa mnom," kaže mi na uho, i osjetim kako me grize za ivicu vilice. Tako neuobičajno, ali preugodno.

Za sekundu se uvijam pod njegovim dodirom da bi me on najednom pustio. Razdrmam ruke od njegovog stiska, još uvijek osjećajući njegove dlanove na sebi i uzdahnem.
"Prokletnik," promrmljam i pođem da ga zaobiđem, ali me on zaustavi.
"Izazivam te da se oslobodiš," još jednom mi kaže prije nego što me pusti da prođem pored njega.

Još uvijek sam okružena mrakom, zbunjana i napaljena. Šta mu to sad znači?

Prođe ispred mene ostavljajući me samu u mraku. Šta se upravo desilo?

Odustajući od razmišljanja jer mozak mi je odavno isključen pođem za njim još uvijek u mraku, kada ga začujem da priča sa nekim.
"O čemu se radi?" On upita.
"Dobili smo dojavu o nečemu. Nismo sigurni u validnost podataka. Policija je stigla prije našeg tima," začujem neki drugi glas koji je zapravo Jace i pođem nešto da kažem ali me Devon preduhitri.
"Čekaj me u kancelariji, dolazim za pet minuta." Čujem korake kako se penju stepenicama, skoro na dohvat moje ruke osjetim Jaceov parfem, ali se on ne zaustavlja. Produži pravo ne skrećući pogled ni sekunde iako još uvijek nisam sigurna da može nešto da vidi u mraku.

Nekoliko minuta kasnije začujem Devona, ali ovaj put obraćajući se meni.
"Idi u kuću Vivian." Nestao je glas ljubavnika, sada je samo hladna osoba koja se bori sa nečim.
"Ne," kažem čvrsto, "šta se događa?" Upitam jer po riječima mogu da vidim da je nešto ozbiljno.
"Nešto što ti ne možeš znati," on kaže oštro i prođe pored mene, istim putem kojim je prošao i Jace.

Stojeći sama još uvijek u mraku, zbunjena i gola, uputim se prema vratima terase, pa u svoju sobu. Dakle, vrijeme je za povratak kući.

                               ***

Kada ustanem dočeka me Majls na vratima moje sobe uz riječi da je gospodin otišao. Dakle Devon je pobjegao kao što je rekao da hoće.

Vratim se u sobu ovaj put bez ikakve želje da je uopšte napustim i pođem u kupatilo. Na sekundu uhvatim svoj odraz u ogledalu i zastanem.

Modrice koje mi je načinio Valerian su skoro nestale, ali ih je Devon zamjenio svojima. Vrat mi je bolan na pokret, ugrizi mi krase područje oko ključnice, preko ramena i oko dojki. Na njima takođe počivaju masnice i kada spustim pogled na noge vidim još masnica oko butina. Dakle, gospodin Ward nije mario da li sam ja stvarno imala momka ili ne.

Odustanem od daljeg gledanja u tijelo i uđem pod tuš konačno ispirajući vodu iz bazena, znoj i sve ostale tečnosti sa kože.

Sada kada je gospodin otišao ništa me ne zaustavlja da i sama odem kući. Konačno ovaj nazovi odmor može da se završi i sa novim poletom izađem odlučna da se vratim kući.

Obučem lagani laneni kombinezon, svježem maramu oko vrata, stvarno nema potrebe da potresam Gabrielu novim modricama i izađem iz sobe. Uzmem svoj telefon te obavim nekoliko poziva, obazirući se na okolinu.

Stvari koje sam kupila će ostati ovdje jer stvarno nemam želju da nosam nekoliko krpica tamo-amo. Ako gospsodin želi da ih se otarasi svakako može to uraditi, ali gledajući njegovo ponašanje od sinoć, dobro će doći nekoj od njegovih prijateljica noći.

"Ah, Gabriela," zaustavim se u kuhinji kada spazim malu ženu iza pulta kako priprema doručak. Ili možda ručak, ne znam nisam ni pogledala na sat koliko je sati.
"Mila, ručak će uskoro biti gotov," ona progovori i ja se nasmijem. Znači ipak je poslije podne.
"Zahvalna sam, ali neće biti potrebno. Vrijeme je da se vratim kući," priđem bliže odlažući tašnicu na pult.
"Želim da Vam se zahvalim za gostoprimstvo, bez obzira na vašeg sina."

Ona se nasmije na moje riječi i priđe grleći me.
"On se ponekad ponaša poput pećinskog čovjeka, ali ne misli ništa loše."
Ja se nasmijem na njene riječi i uzdahnem.
"Shvatam, hvala vam oboma u svakom slučaju, jako sam zahvalna." Ponovim i uzmem svoje stvari krećući ka izlazu.

Stavim sunčane naočale kada me sunce zaslijepi na terasi i krenem prema marini, Majls sve vrijeme iza mene.

                                   ***

Duboko udahnem skidajući štikle ispred vrata i bacim se na kauč. Ovo je bio dug let. Kroz prozore gledam kako se dan smjenjuje sa noći i uzdahnem. Umor me još uvijek nosi od pretdhodne noći a i let avionom svakako ne pomaže.

Taman kako iskapljujem prvu čašu votke začujem glasno otvaranje vrata i uzdahnem. Stefan je tu.

"Gdje si ti bila!" Poviče sa vrata i ja uzdahnem duboko sjećajući na kauč.
"U Brazilu," odgovorim dok on sjeda pored mene i uzima moju čašu votke.
"Hej!" Pobunim se, ali se on ne obazire na mene i ja uzmem novu čašu i naspem sebi.
"Šta si tačno radila tamo, osim što si se valjala po krevetu?" Vidim ga kako promatra moje masnice na vratu, jer marama je letila još sa vrata i nasmijem se.
"Osim toga ništa," kažem gledajući ga sa ruba čaše i nasmijem se, "i ovo je više bazen i terasa, nismo stigli do kreveta."

Glasno se nasmijem na njegov izraz lica i uzdahnem.
"Dobro dobro, to je bilo jedno veče. Ostalo sam bila u kupovini, na večeri, u prirodi," gledam ga kako me posmatra i onda progovori.
"A gdje je gospodin sada?"
"Ubij me ako znam. Kada sam jutros ustala nigdje ga nije bilo, jedan njegov čuvar me je pratio kao kuče do moga stana, a zatim se izgubio," slegnem ramenima, odlučna u činjenici da se večeras napijem prije nego što pođem u klub, oko 1.
"U klubu je sve u redu?" Upitam ga i on zaklima glavom.
"Poslovi su se obavili kao i obično, nije bilo pritužbi, jedan čovjek je pravio malo buke, ali ništa ne rješivo."

Klimnem glavom na njegov izvještaj i ustanem prilazeći vratima od terase.
"Ovo je bila zabavna avantura, ali vrijeme je da se vratim stvarnom životu. Želim da vidim sve što se dešavalo dok nisam bila tu, želim da vidim radnike i još nešto," okrenem se opet prema Stefanu gledajući ga u oči, "želim da vidim Valeriana."

Osjetim kako mi srce lupa u grudima ali odganem taj osjećaj. Nema razloga da ga se bojim, nakon svega on me je ipak ostavio u životu.

"Sve se može srediti malena," on kaže ustajući i prilazeći mi, "vidim da se nešto dešava sa tobom, ali nemoj dopustiti da te to progoni. Ljudi koji su ti učinili nažao su sa razlogom mrtvi i nema potrebe da ti se vraćaju."

Klimnem glavom na njegove riječi, jer ipak on zna sve šta mi se desilo. On i Anna su jedini koji sve znaju. Nikada me nisu osuđivali, a tek nikada nisu dovodili u pitanje moje želje. Sve se dešava sa razlogom kao što bi Stefan rekao, i ja se toga držim.

"Shvatam, a sada hajde da se spremimo za klub, jer apsolutno želim da se provedem večeras."

Nasmijem se na njegovo oduševljenje i nazdravim mu. Živote eto me nazad.