Gospodin je, naravno, imao najbolju sobu, što je meni preostalo da tražim najdalju sobu. Mislim sobu najudaljenjju od njegove. Ne želim da mi padne na pamet nešto ludo, a to nešto ludo se nalazi soba do moje.

Zato sada ležim na krevetu i gledam prema šumi koja se pruža u dubinu ostrva a ne prema moru. Znam da je vremenska zona drugačija, ali ne osjećam umor, nikakvu želju za uništavanjem gospodinove imovine zato samo ležim i posmatram kako ptice lete.

Nasmijem se tiho kada vidim mamu pticu da pomaže svom djetetu i zatvorim oči. Mama. Dugo je nisam zvala, a još duže išla u posjetu. Kada se vratim idem odmah da vidim kako joj je u novoj kući. Tetka sada živi sa njom, tako da im nikada nije dosadno.

Začujem kucanje na vratima.

Brzo ustanem sa kreveta, prilazeći duplim vratima kada na njima zateknem Gabrielu.
"Mogu li da uđem?" Ona me upita tiho, ali vidim da je nervozna.
"Naravno, ovo je ipak Vaša kuća," pomaknem se sa vrata i ona uđe ogledajući se oko sebe. Odjeća koju sam kupila je već uredno poslagana u ormar te se na stolu vidi samo nekoliko pakovanja parfema i svijeća. Obožavam svijeće. To je nešto što smo sestra i ja uvijek jurile kao mlade.

"Imam osjecaj da bih trebala da ti se izvinim," ona počne i ja je iznenađeno pogledam.
"Izvinite? Zašto?" Pitam je iskreno zbunjena ali ona samo odmahne glavom.
"Ono što je moj sin uradio nije u redu i želim da to znaš. Razgovarala sam sa njim i kada god budeš željela da ideš kući samo mi reci. Čuvari slušaju svaku moju riječ iako ih Devon plaća."

Nasmijem se na njen govor i sjednem na krevet.
"Dođite sjedite pored mene," potapšem mjesto na krevetu i ona se kratko nasmije.
"Predpostavljam da znate da nezgoda nije načinila moj vrat modrim," ja počnem i ona klimne glavom.
"I u pravu ste. Ovo je nacinila osoba, koja je prvo htjela da me ubije, ali ga je moja ljepota, kako on kaže, zaustavila u tome. Zato živa prenosim poruku Vašem sinu."
Ona stavi ruku na usta, drugom pokušavajući da me uhvati za moje ruke, ali ja sa njima već stišćem čaršaf.
"Ali nije stvar u tome. Već to je bio moj izbor. Moj izbor da odem kod tog čovjeka. Da buden sama sa njim u sobi, bila sam svjesna svakog ruzika, i samo hoću da Vam kažem ni Vi, ni Devon nemate razloga da se osjećate krivim."

Potapšem je po ramenu i ona kratko klimne glavom, ali vidim kako joj se suze sijaju u očima.
"Drago dijete, to nije samo tvoja krivica i nikada neće biti. Možda moj sin nekako i jeste odgovoran, možda jesi i ti, ali je svakako najodgovornjji muškarac koji ti je to načinio." Ona me zagrli i ja joj iznenađeno uzvratim zagrljaj, gledajući negdje iza nje. Primjetim da su vrata malo otvorena i na njima neku crnu priliku.

Trznem se iznenađeno i ona me pusti, ali kada ponovo pogledam prema vratima tamo nema nikoga.
"Jesi li u redu?" Ona me upita.
"Da, samo mi se učinilo da sam nekoga vidjela," vratim pogled na nju i nasmijem se, "sve je u redu."
"U redu onda. Da te obavjestim ručak će biti za dva sata. Ima li nešto posebno što bi željela da jedeš?"
Ona ustane držeći me za ruku, i ja odmahnem glavom.
"Ne sve je u redu. Hvala Vam," ona klimne još jednom, ostavljajući me samu.

Uzdahnem i ustanem, neki nemir nastanjen u meni, te odlučim da malo prošetam po ostrvu. Obučem šorc i tanku majicu te obujem patike, uzmem telefon i krenem izvan sobe.

U kuhinji uzmem flašicu vode ali me zaustavi glasić iza šanka.
"Idete negdje?"
Zatvorim oči, pokušavajući da smirim ljutnju koja još uvijek kuva u meni prema Devonu i nasmijem se.
"U šetnju," odgovorim, usiljeno se smijući.
"Ovim šumama ne bi trebali hodati sami." On odgovori i ja klimnem glavom.
"Rizikovaću."
"Ali nema potrebe, ja ću ti praviti društvo," on odgovori ustajući sa stolice.
"Svakako nepotrebno, uostalom hoću da budem sama," kažem mu oštro.
"Možeš biti sami u spa centru na donjem spratu, ali ti ideš u šetnju."

Tek kada mi priđe, primjetim da nosi zeleni šorc i majicu kratkih rukava. Izdanje u kojem nisam vidjela Gospodina Warda. Mogu samo da gledam kako se njegovi mišići pokazuju dok uzima flašicu vode iz frižidera. Ponovo mi priđe dodirujući mi lice prije nego što se nagne blizu mene.
"Diši, Vivian," tiho kaže i ja se stresem od trnaca koji mi silaze kožom.

Najednom se odmaknem od njega, ignorišući takvu priliku i okrenem se prema vratima.
"Samo ako možete da me pratite gospodine Ward," i potrčim.
Čujem ga kako se smije iza mene, ali ne obraćam pažnju još više ubrzavajući oko kuće prije nego što se izgubim u šumi.

Glasno se nasmijem kada čujem Devona kako psuje za mnom i izletim iz dvorišta trčeći prema šumi.

Postoji to nešto sa šumom što me opušta. Mir i nepoznanica je sve što mi treba i zbog toga sam uvijek išla u izolaciju sama, opuštala se i uživala.

Usporim korak ne obazirući se na Devona dok osmatram vegetaciju oko sebe. Primjetim viseće ljuljaške zavezane oko palmi, dok veliki listovi stvaraju hladovinu.

Okrenem se kada začujem korake iza sebe i nasmijem se.
"Previše ste spori gospodine Ward," povičem i pobjegnem još dublje u šumu. Osjetim lagani povjetarac na licu dok trčim kroz palme, bježeći od Devona. Zacuj6em njegove korake te se sakrijem iza jednog drveta, dišući glasno.
"Nadam se da d6te svjesni opasnosti koje vrijebaju u ovoj šumi," čujem ga kako viče i ja se glasno nasmijem trčeći još dublje.
"Mislim da Vi niste svjesni da sam ja ipak ja. Ne samo da imam znanje ljekara," začujem njegove korake te promjenim pravac, "nego sam se bavila planinarenjem dok sam bila mala."
Potrčim kada ga vidim pored obližnjeg drveta i čujem ga kako psuje na španskom.
"Sigurno niste boravili na egzotičnom ostrvu," on poviče i ja stanem.
"Zapravo jesam," izađem na plažu posmatrajući plavetnilo oko sebe i uzdahnem.

Hoću da se ponovo sakrijem u šumi, ali osjetim njegovu ruku kako me hvata oko struka povlačeći me prema sebi. Osjetim ga na leđima i sve što sam pošla da kažem zamre. Čuje se samo naše glasno disanje dok se njegova druga ruka obmotava oko moga vrata, još uvijek osjetljivog od modrica.

"Zašto si tako tvrdoglava," osjetim njegov dah na uhu i kratko se nasmijem.
"Da li bi smo bili ovdje da sam poletila u krevet sa Vama prvo veče kada smo se sreli?"
Njegova ruka sa struka se povuče niže zalazeći ispod tanke tkanine mojih gaćica. Promigoljim se od njegovog dodira dok moja ruka poleti za njegovim vratom, privlačeći ga bliže.
"Zato sada možemo da nadoknadimo sve," njegovi prsti miluju moj klitoris, njegov palac me držeći u mjestu, dok trnci zadovoljstva prolaze mojim tijelom.
Ispustim jecaj i moja glava padne na stranu pridržavana jedino njegovom rukom.
"Tako ranjiva pod mojim dodirom, šta bi tvoj momak sada pomislio?"
Momak?
"Momak," projecam prilazeći mu još bliže. Osjetim njegovu erekciju na leđima, njegove prste kako me miluju i uzdahnen još jednom.
"Momak, koji kaže da si dosadna," njegov hrapavi glas mi odzvoni uhom i ja se prisjetim.
Mike. Sve što sam mu slagala.
"On nije.." projecam i pokušam da nastavim, ali začujem još jedan glas. I on govori španski.

Osjetim kako se Devon odmiče od mene odgovarajući mu isto na španskom i ja se okrenem prema njima zadihano.
"Prekidaš nas," kažem nepoznatom strancu, čuvaru kako se čini.
"I ja ne volim da ostanem nezadovoljna," kažem mu sada ljutito i priđem mu bliže.
"Ako si htio da se pridružiš, dovoljno je da pitaš," pomilujem ga po licu, dok on nista ne progovara.
"Vivian!" Čujem Devona kako me hvata za struk i odmiče od cuvara.
"Šta?" Pravim se nevina, i samo ga pogledam.
"Idi kući, imam nešto da obavim." Njegov glas je sada hladan, ni traga od ljubavnika od prije nekoliko minuta. Pogledam ga i susretnem se sa hladnim očima i ja samo odmahnem glavom.
"U redu, ionako sam osjetila da od tebe nema ništa." Okrenem se da odem, ali me zaustavi isti čuvar koji nas je prekinuo.
"Želiš da mi se pridružiš," upitam ga dižući obrvu, dok se osmijeh širi mojim usnama.
Ne kaže ništa samo me uhvati za ruku povlačeći me prema kući.
"Nešto zaboravljate gospodo," počnem i zastanem okrećući se prema Devonu.
"Ja negdje idem, samo svojom voljom." Uhvatim čuvara za ruku, oslobađajući se njegovog stiska i napadnem. Gurnem ga prema Devonu ljuta na obojicu. Za njih sam samo lutka. Ništa više.
"Poštovanje je prvo što trebate imati prema ženi. Prije požude, ljubavi svega. A to je ono što svima vama nedostaje," okrenem se od njih i krenem prema kući. Sama.
"I još nesto. Molim Vas da me ne uznemiravate u mojoj sobi. Imaću posjetioca."

Čujem Devona kako uzdiše, ali ne obraćam pažnju. Potrčim prema kući, ljuta, nezadovoljna i napaljena. Kako uđem kroz kuhinjska vrata, susretnem nekoga kako stoji u dnevnoj sobi.

U sredini grupe stoji muškarac odjeven u svijetlo odijelo, dok oko njega stoje ljudi u crnom.

Nabacim osmijeh na lice kada se moj pogled susretne za njegovim i priđem bliže. Ionako moram proći pored njega da bih došla do sobe.
"Ti si zgodan komad," kažem mu dok se mahinalno ispravljam i poželim da imam svoje štikle.

Vidim kako se gospodin tamne kose i očiju okreće ka meni. Sve na njemu vrišti moć i bogatstvo i ja se nasmijem.

"Nisam znao da Devon ima djevojku," on progovori, teški naglasak na riječima.
"Ima djevojku?" Poskliknem i priđem blize, "ko je srecnica," upitam ga dok mu prilazim. Vidim kako se čuvari približe da me spriječe da mu priđem.
"Zaista momci? Ako ga morate čuvati od djevojke onda mu ubijate sve muške sposobnosti."

Nastane tišina dok se čuvari pogledavaju prije nego što se nepoznati gospodin grohotom nasmije, odzvanjajući kućom.
"Ti si jedno zanimljivo biće," on mi kaže prilazeći on meni.
"Ah, šta da Vam kažem, uvijek je tako," slegnem ramenima i nasmijem se, "ali niste mi odgovorili na pitanje. Devon ima djevojku?"
"Mislio sam da ste to Vi," on kaže pokazujući na mene.

Sada je moj red da se široko nasmijem.
"Vjerujte mi, ja mu sigurno nisam djevojka, i ne planiram postati jedna."
"Nije se tako činilo prije nekoliko minuta, dok si se uvijala oko mene," začujem Devona kako hladno govori.

Gospodin ispred mene podigne obrve i ja se nasmijem.
"Znate kako je, seksualne frustracije i to," odmahnem glavom krsteći ruke na grudima, "samo niko da ispuni moje fantazije." Nagnem se prema gospodinu i završim, "zadovoljenje, nikako da dosegnem."

Okrenem se da odem, ali me na pola stepenica zaustavi glas gospodina.
"Recite mi jedno," okrenem se prema njemu, osmijeh na mojim usnama, "ako mu niste djevojka, ko ste Vi onda?"
"Ah, to je lako," siđem sa stepenica i pridem mu.
"Gospodin Ward me je oteo."
Vidim ga kako podiže obrve iznenađeno i on pogleda u Devona.
"Da da da. Sve je istina, kako je ono rekao," zamislim se na trenutak, "mislim da bi ti godio odmor." Izimitiram njegov glas i nasmijem se.
"Zanimljivo," vidim ga kako se okreće prema Devonu i ja klimnem glavom.

Devon sa druge strane me strelja pogledom. Prođem pored njega kao da ne postoji i pođem uz stepenice.

"Večera onda gospođice?" Začujem ponovo glas gospodina i nasmijem se prije nego što se okrenem ponovo.
"Ah naravno. Nisam još imala priliku posjetiti ovaj grad," kažem sretno, "ali mi treba Vaše ime."
"Michael de LaVega," on kaže i ja klimnem glavom.
"Naravno de LaVega. Oko 8 časova moze?"
"Savršeno," odgovori.

Široko se nasmijem namjerno provocirajući Devona i krenem uz stepenice.