Večerala je sama u prijatnoj atmosferi. Njen spasilac Marcus večeras je bio u ulozi savršenog konobara. Prvo joj je natočio času crnog vina a potom se vratio nazad do kuhinje. Uživala je u laganom povjetarcu dok joj se kosa pomjerala a ona znatiželjno posmatrala turiste koji su sjedili nedaleko od nje. Bili su tu porodice sa dijecom, stariji a i mladi zaljubljeni parovi. Usnice su joj se izvile u blagi nagovještaj osmjeha kada je ugledala kako mladić malo dalje od njenog stola viljuškom prinosi parče mesa djevojci koja je sjedila blizu njega. Djelovali su tako srećno i zaljubljeno.

Ah, lagano je uzdahnula. Koliko bi samo bilo lijepo kada bi i ona imala nekoga. Nakon silnih godina koje je uložila u vlastito obrazovanje i posao nije ni shvatila da je na pragu tridesete godine i da još uvijek nema momka a kamoli zaručnika. Imala je ona par veza, ali muškarci koji su bili sa njom u vezi su je ostavljali jer kako oni kažu Jessici je uvijek posao bio na prvom mjestu. Bio je, i sada je naravno. Pa nije ona bila kriva što je takav tip osobe. Koliko puta je i sama poželjela da bude kao ostali, da bude kao svoje najbolje prijateljice.

Često bi znala da vidi kako svi drugi stavljaju posao, obaveze i odgovornost na zadnje mjesto, pa kako bude bude. Ona to nikada ne bi mogla ni u snu da uradi. Deset puta bi povjerila vlastitu prezentaciju da li ima gramatičkih grešaka ili možda slika ne odgovara datim opisima, iako je u sebi znala da radi odlične prezentacije. Dok bi svi ostajali duže na pauzama ona bi se vraćala i deset minuta ranije kako bi bila na svom radnom mjestu. I koliko god bila odgovorna, posvećena, i prihvaćala kritike bez ijedne izgovorene riječi to joj nije donijelo željenu poziciju u firmi a ni momka koji bi je razumio.

Možda je i na kraju tako najbolje. Zar se danas nije uvjerila u to sama? Koliko je sa nestrpljenjem čekala da upozna momka sa kojim se dopisivala putem telefona da bi se na kraju dogodilo da se on nije pojavio, kao što nije napisao ni jednu poruku izvinjenja. Dok je sjecakala komadić mesa sa knedlom u grlu je razmišljala kako će na kraju da ostane sama zauvijek. U pozadini je čula melodiju španske pjesme dok su parovi ustajali kako bi zaplesali uz lagane korake.

Marcus je bio za šankom. Kada je obavio sve narudžbe sjeo je na barsku stolicu kako bi se odmorio. Pažnju mu je svakako zaokupila Jessica koja je sama večerala. Donio joj je flašu najboljeg crnog vina, pečeno meso u sosu od šampinjona uz prilog sa pekarskim krompirom i paradajz salatu. Vjetar je lagano pomjerio krajeve njene kose dok je ona posmatrala parove kako plešu uz pjesmu. I danas kao i večeras je bila sama. Pitao se da li ima nekoga na ovom ostrvu? Da li će možda sutra da se vidi sa prijateljima? Porodicom? Momkom? Pogled mu je pao na njenu lijevu ruku kada je servirao večeru ali na četvrtom prstu nije stajao prsten. Olakšanje? Definitivno veliko Da. Zašto? Na to još uvijek nije imao odgovor.

Jessica je izvadila novčanice iz novčanika i ostavila na stolu. Torbu je stavila na rame i potom odlučila da prošeta sama plažom do hotela. Obuću je nosila u rukama dok su stopala koračala po sitnom pijesku. Ali na sredini stopala je osjetila oštar ubod i bol je došla poput brzine munje do njenog mozga. Kada se spustila u sjedeći položaj njene oči su upile krv koja je kapala iz stopala a potom i razbijenu staklenu flašu koja je u sebi imala zavezani papir. Kako divno? Zbog nečijeg ljubavnog pisma koje je stajalo u flaši, i koje je more izbacilo na plažu i vjerovatno se razbilo od greben ona se povredila. Ali na sreću u torbi je imala flaster pa ga je odmah stavila na povređeno mjesto. Čim dođe do sobe sredit će ranu. Slučajno je uzela papir kako bi ga bacila u kantu za smeće ali zanimljivi pečat koji je stajao na papiru joj probudi još veću znatiželju. Bio je tamno bordo boje koji je na sredini imao otisak krune. Prelomila ga je na pola a potom papir raširila. Još jedan list joj je pao na noge. Bila je to stara, iscjepana geografska karta. Pažljivo je čitala riječi na španskom jeziku.

''Voljeni moj,

Brojim minute do našeg vjenčanja. Jedva čekam da pred Bogom postanem tvoja žena. Iako moji roditelji ne odobravaju našu vezu, ja ću da pobjegnem iz dvorca. Titula princeze mi ništa ne znači ako nemam tebe za mog princa. Srce mi ubrzano kuca svaki put kada se sjetim tvojih poljubaca. Moje lice dobije rumenu boju kada se sjetim svakog tvog milovanja. A kada naslonim glavu na tvoje čvrste grudi, tada znam da ćeš me štititi od svakog zla na ovom svijetu. Volim te jedini moj.

P.S. Šaljem ti kartu koja označava tačnu lokaciju izgubljenog blaga moje bake, kraljice Marije Izabele, čiji je brod potonuo uslijed strašne oluje. Pronađi ga. A do tada ću ja pronaći način kako da pobjegnem iz dvorca kako bi ti se pridružila. Nadam se da ću uspjeti pobjeći i doći do naše plaže.

Volim te.

Tvoja Frensis, princeza španske pokrajine.

1880. godine.''

Jessica je još jednom pročitala pismo a potom detaljno pogledala kartu. Nakon dva vijeka, pismo i karta nisu bili oštećeni, osim što su vremenom poprimili žutu boju. Ipak je bilo u pitanju pismo ljubavnika. Nije mogla a da ne pomisli da li su se princeza i njen voljeni, kako ga je oslovila u pismu, na kraju pronašli i vjenčali.

Dok je ulazila u hotel ljubazno je pozdravila djevojku sa recepcije a potom ušla u lift. Kada je ušla u svoju sobu, antiseptičnim sredstvima je očistila ranu a potom ponovo stavila flaster. Upalila je lap top a potom ukucala princezino ime u googl pretraživaču. Tiho u sebi je navijala da će pronaći bilo kakvu informaciju o njenom vjenčanju. Ali samo je pronašla njeno porodično stablo kao i ime njene bake koje se spominje u pismu. Kako je njen smještaj bio plaćen, a njen tajanstveni momak nije poslao ni jednu poruku odlučila je ovaj odmor da provede na najbolji mogući način.

Istražit će sve o princezi Frensis, njenom voljenom i izgubljenom blagu. Uzela je parče papira i olovku a potom počela da pravi svoj raspored.

U 7:00 časova - buđenje.

7:30 časova - tuširanje i obavljanje lične higijene.

8:00 časova - doručak.

Od 8:30 časova pa sve do 12:00 časova - raspitati se kod lokalnog stanovništva o istoriji ovog mjesta, kraljevskoj porodici i izgubljenom blagu.

Od 12:00 časova pa do 13:00 časova-ručak kod konobara Marcusa. :)

Nasmijala se kada je pored njegovog imena stavila smajlić koji se osmjehuje.

Odložila je papir i olovku na noćni sto. Ako se tokom noći i jutra sjeti aktivnosti koje treba da obavi nakon 13 časova odmah će upisati.

Dok je ležala u krevetu, obučena u svilenu bijelu spavaćicu na bretele koja joj je dosezala do koljena, maštala je u sebi kako je izgledalo živjeti prije dva vijeka. I dalje u mislima se prisjećala princezinih riječi da njeni roditelji ne odobravaju vezu sa njenim voljenim. Situacija se ni danas nije popravila. I dalje se dešava da roditelji ne odobravaju veze svoje dijece sa nekim koga oni žele kao svoj prvi izbor.

Ali bilo joj je divno kada je čitala o njenoj zaljubljenosti u njega, zatim par riječi koji su se odnosili na njegova milovanja i poljubace. Svim srcem se molila da je princeza ostala do kraja života sa svojim voljenim. Jer, nema ništa gore na ovom svijetu kada je neko sam i nema pored sebe voljenu osobu. Večeras, nije željela da razmišlja o tome kako je ona sama. Jedva je čekala jutro da krene u lov na izgubljeno blago.

Tačno u 8:30 časova kada je obavila sve od navedenih aktivnosti se zaputila kod recepcije. Tamo je stajala ista ona djevojka koja je dočekala Jessicu kada je stigla na ovo ostrvo. Na košulji je stajalo njeno ime Miranda.

Jessica se blago zakašljala kako bi pridobila njenu pažnju. ''Dobro jutro Miranda. Kako si?''

''Dobro jutro gospođice Jessica. Da li ste zadovoljni sa smještajem? Uslugom?''

''Da. Sve je i više nego odlično. Željela sam nešto da te pitam.''

''Već mogu da naslutim šta bi to moglo da bude. Ako tražite SPA centar za opuštanje kao i masaže, oni Vam se nalaze tačno na ovom spratu. Potrebno je da skrenete lijevo pored...''

''Zapravo, nije me SPA centar zanimao. Htjela sam da se raspitam o gospodinu koji plaća smještaj za mene. Da li možeš otkriti njegovo ime ili napisati mi broj telefona. Željela bih mu se zahvaliti.'' I na svim onim divnim porukama koje joj je pisao preko telefona. Samo zbog njega je prvi put odlučila da ode na godišnji odmor i da preleti avionom na drugi kontinent, gdje su i vremenske zone različite.

''Nažalost ne mogu. Pravila hotela mi zabranjuju da iznosim bilo kakve informacije o drugim gostima, pa čak ako oni plaćaju sobe za druge. Stvarno mi je žao.''

''Da li mogu... da napišem kratku poruku u nadi da ćete mu nekako uručiti.''

''Pokušat ću. Ali ništa ne obećavam.''

Jessica je samo klimnula glavom a potom napisala kratku poruku.

''Ostajem ovdje još nekoliko dana. Javi mi se. Željela bih da te upoznam.'' Potpisala se uobičajeno kako se i zove na aplikaciji na kojoj su se upoznali.

Stavila je rusak na rame a potom napustila hotel. Do podne pitala je svakog prolaznika koga je srela na ovom ostrvu što se tiče istorije i kraljevske porodice ali nije puno saznala. Jedna starica ju je savjetovala da ode u biblioteku koja se nalazila na ovom ostrvu, jer je znala da se spisi o vladarima zemlje detaljno pisali rukom i da su se čuvali u arhivama vijekovima. Tačno u podne došla je u restoran gdje je i sinoć bila. Čak je sjela i na isto mjesto.

Nakon par minuta pojavio se Marcus. Kako je samo njega znala na ovom ostrvu, ostavio je na nju vrlo dobar utisak. Čak šta više spasio ju je. Zato nije željela da riječi zadržava u sebi već ga je odmah upitala. ''Da li bi mogao sada sa mnom da ručaš?''

Njene riječi su Marcusa iznenadile. Nije se dešavalo da ga djevojke pozovu da zajedno ručaju dok je on na radnom mjestu. Ali kako sada nije bilo gužve mogao joj se pridružiti na kratko. Kada je hrana bila servirana ispred nje, on je sebi natočio čašu hladne vode. Jessica nije oklijevala. Odmah je prešla na stvar. ''Trebam tvoju pomoć. Samo tebe poznajem na ovom ostrvu.''

''Zar nemaš pratnju? Prijateljice, porodicu, momka?'' Zadnju riječ je tiho rekao.

Koliko god željela da mu objasni kako se našla na ovom ostrvu, ipak se nije usudila. Željela je privatnost zadržati samo za sebe. Bar za sada. ''Došla sam sama kako bi se odmorila od posla sa kojim se bavim. Ali nisam željela o tome da sada razgovaram. Naime, potreba mi je neko da ide sa mnom na ronjenje. Da li poznaješ takve osobe na ostrvu i kome mogu da se obratim?''

''Moj najbolji prijatelj ima radnju sa opremom za ronjenje, čak i održava časove za početnike. S vremena na vrijeme i ja sam naučio da ronim i ...''

Jessica ga je nestrpljivo prekinula. ''Odlično. Još danas ti i ja idemo zajedno na ronjenje.''

''Ali zašto?''

Izvukla je ljubavno pismo i staru kartu. ''Jer idemo u potragu za izgubljenim blagom.''

🌊Hvala na čitanju.🌊 🦋