"Šta ćemo raditi, dosadno mi je." Upitam Maria dok sjedam pored njega.

"Što god vi želite gospođo Kovač." Nasmiješi mi se.

"To ćeš mi sad stalno napominjati?"

"Da, trebamo što prije promijeniti tvoje dokumente."

"Dobro."

"Želiš li da gledamo kuće ili?"

"Ne treba, možemo u tvojoj živjeti."

"Konačno si se dozvala pameti."

"Pa imamo veliki krug obitelji i prijatelja. U tvoju kuću stanu svi." Slegnem ramenima.

"U našu kuću ljubavi." Kaže i poljubi me.

Liked by 26. 675. 35

MarioKovač Konačno sam dobio dozvolu da se smijem pohvaliti. Hvala ti ljubavi što ćeš mi pružiti najveći poklon. Moja kraljica i princeza DrinaNovak

View all 36. 563. 639 comments

Samolea Čestitam

Filip25 Čestitam brate

Gaby21 česttitam ❤❤❤

DrinaNovak 😍❤❤

DrinaNovak Moj 🌍 MarioKovač

View alll 29. 639. 794 comments

Gaby21 čestitam 😍😍😍

Leooffical✔️ Čestitam 😍😍😍

emanovak Najljepši moji čestitam❤😍😘

Nicolass Čestitke sis 😍😍😍

Oguzzz Čestitam🥰😍💞
DrinaNovak Hvala braco

Leofanpage Čestitam 😍❤😘

Leo&Drina Čestitam😍😍😍

Dreo Čestitam 😍❤❤

MarioKovač  😍❤💕
DrinaNovak 😍🥰💞

Filip25 Čestitam snajka

DrinaNovak Hvala svima

"Bome je noćas aktivna." Prokomentirao je Mario dok se igrao po mom trbuhom

"Mogli bi smislit ime?" Predložim mu.

"Hm imaš koji prijedlog?"

"Ne znam, sad mi ni jedno ime ne pada na pamet. Imaš ti ideje?"

"Imam par."

"Kao?" Upitam znatiželjno.

"Anđelka, Spomenka, Slavica."

"Šališ se zar ne?" Izbečila sam oči.

"Ne." Rekao je ozbiljno i onda se počeo smijati.

"Znaš razmišljala sam malo." Rekla sam dok smo gledali neki film.

"O čemu?"

"Kad se već voliš toliko zajebavati, ti odaberi ime. Neko lijepo i moderno, molim te."

"Spomenka nije moderno?"

"Dobro ti stvarno želiš ostati nepokretan od boka pa na dalje"

"Šta si uvijek tako gruba prema meni?"

"Pa neću valjda biti draga i umiljata."

"Pa bilo bi lijepo za promijenu."

"Ha ha ha jako smiješno." Kažem sarkastično.

"Ti to mene izazivaš?" Šapnuo mi je u uho, dok je kao slučajno okrznuo moj vrat. Zna da mi je tu slaba točka.

"Volim kad si ljut." Nasmiješila sam se, dok je on nabacio također osmijeh od uha do uha.

"Hana." Rekao je odjednom.

"Šta?" Upitam zbunjeno.

"Želim da se zove Hana." Pogledao me je u oči i nasmiješio se

"Može, to je jako lijepo ime. Sviđa mi se." Kažem iskreno.

"Skoro lijepo kao ti." Nježno me poljubio.

Nisam mogla spavati te sam odlučila ustati. Kako je beba veća,tako je meni sve teže spavati te sam previše živčana. Da sam ja Mario stjerala bi sebe gdje mi je mjesto. Mario je nježan i sve radi polako, udovalja mi koliko može i radi sve što poželim. Što bi rekao Filip napravila si pravog papučara, ali bilo je i vrijeme. Odlučila sam otići u dvorište pošto smo se ipak smo se preselili u kuću. Ne, za stalno, pošto još živimo u stanu, ali budemo.

"A tu si." Mario me grli oko struka dok stavlja glavu na svoje rame.

"Kad si se probudila?" Upita me.

"Ne znam, rano" Mario me okreće te me ljubi pa se onda spusti u čučanj.

"Dobro jutro ljubav tatina, jesi se naspavala?Nećemo danas mučiti mamu jel tako? Danas budi dobra tatina princeza." Govori joj te poljubi moj trbuh. Već mu je prešlo u naviku stalno pričati s bebom, a mene to uvijek raznježi.

"Hoćemo doručkovati vani?"

"Ne, sve me boli." Govorim dok sjedam na ljuljačku.

"Onda će te muž izmasirati." Kaže samozadovoljno.

"Mario imaš sastanak, idi na njega. Mi ćemo biti dobro."

"Ja sam šef, ne mogu započeti bez mene. Prema tome mogu zakasniti." Kaže te osjetim njegove ruke na mom vratu kako me masira.

"Ajde u sobu da te izmasiram." U prijevodu Mariovog riječnika ajde u sobi da te malo izmasiram, pa ćemo jedan brzinski. Nije da se bunim.

"Ovdje." Upita me kad me nastavi masirati u sobi.

"Mhm." Odjednom mi skida majicu.

"Ne želim prepreke." Govori dok otkopčava moj grudnjak i uzima ga te baci u stranu.

Obuhvati obje moje dojke na šta ispustim izdah dok mi od iza ljubi vrat, čujem kako otkopčava svoje hlače te ih skida zajedno s boksericama do koljena, dok mene okreće i skida mi zajedno hlačice i gačice. Ulazi polako u mene jer se boji da ne ozljedi bebu. Nakon što obje svršimo on ostane malo samnom te se onda digne i oblači

"Nadam se da sam te barem malo umorio da možeš odspavati. Ja idem na sastanak, a ti se odmori i kad se probudiš pojedi." Govori mi te me ljubi nakon čega ja zaspim u sekundi.

Budim se i vidim da je 3 sata. Odem se otuširati i obući se te odlučim otići u Stivov restoran.

"Da pripremim auto?" Upita me Mark kad izađem iz kuće.

"Sama ću ići."

"Žao mi je, ali gospodin je naredio da vam ne smijemo dozvoliti da vozite." Kako molim?

"Zašto?" Upitam zbunjeno.

"Jer ste trudni." Ja odmah vadim mobitel i zovem Maria.

"Dušo." Javlja se sretno.

"Nemoj ti meni dušo. Zašto ja ne smijem voziti auto?!!" Brecnem se na njega.

"Drina, trudna si. Ne želim da ti se nešto dogodi."

"Ako sam trudna nisam bolesna." Kažem te poklopim i nazovem taksi koji dođe za 5 minuta.

Nakon 15 minuta stižemo u restoran. Kad uđem ugledam Adama od mog brata kolegu.

"Slobodno?" Upitam te se on ustane i zagrli me.

"Čestitam, Džej mi je rekao."

"Pa hvala ti." Smještam se za stol te dolazi Dano i uzima moju naruđžbu.

Adem mi je kao i Jay stari brat. Na kraju krajeva on mi je nabavio informacije o Mariu. Kad se sjetim da ga tad nisam mogla podnijeti, a vidi me sada.

"Gospođo." Nakašljava se jedan Mariov tjelohranitelj kad dođe do našeg stola dok Adam i ja pričamo.

"Da?"

"Gospodin vas treba." Kaže te mi pruži mobitel.

"Pa poručite gospodinu da trenutno nisam raspoložena za njega." Kažem i znam da me Mario čuo.

"Aha, dobro." Govori Mariu.

"Morate se javiti." Govori mi i pruža opet mobitel te ga ja uzimam i poklapam.

"Evo." Govorim pružajući mi mobitel.

"Sad se makni i ne smetaj." On odlazi dok prepostavljam zove opet Maria.

"Šta je to bilo?" Upita me Adam.

"Ne da mi da vozi jer sam trudna. Pa tko još to radi? Trudna sam, a ne bolesna."

"Shvaćam ga, ali poznavajući tebe nije problem to što ti ne da da voziš zar ne?"

"Problem je što se ja ništa ne pitam, svaku odluku donese umjesto mene. Muka mi je više od toga. Znam da se brine, ali guši me." Kažem mu iskeno.

"Vi morate lijepo sjest za stol i porazgovarati."

"Dobar dan." Odjednom čujem Maria kako nas pozdravlja, na šta ja preokrenem očima.

"Eto, vidiš. Upravo o tome ti pričam." Obratim se Adamu.

"Sad shvaćam."

"I ja sam ovdje, čisto da znate." Javi se  Mario.

"Kako ne bi znali." Dodam sarkastično.

"Adam ovo je idiot od mog muža, kao što si prepostavio, a ovo je Adam." Kao upoznam ih.

"Ja radim s Džejom." Kaže te mu pruži ruku.

"Znam te po pričama." Uzvrati Mario dok mu pruža ruku te sjeda pored mene.

"Nadam se dobrim."

"Zar postoje loše?"

"Dušo planiraš li ti ići kući?" Upita me Mario nakon šta je Adam otišao.

"Pa idi, tko ti brani."

"Idem samo s tobom." Kaže te se ja ustanem i krenem prema vani.

"Vidimo se Dano." Nasmiješim mu se.

Osjetim Maria iza sebe te kad sam blizu njegovog auta on ga otključava da ja mogu ući. Nakon što uđe u auto pokreće ga, a ja okrenem glavu prema prozoru. Mario ništa ne progovara, a i bolje. Kad stignemo izlazim iz auta kao i on, te u tišini ulazimo u kuću.

"Možemo li razgovarati?" Upita me kad krenem prema stepenicama te se vratim stanem ispred njega.

"Žao mi je što nisam rekao, ali samo se brinem. Ne želim da ti slučajno pozli tijekom vožnje ili bilo šta drugo." Govori mi kao malom djetetu dok me drži za obraze.

"Znam da se samo brineš, ali ponekad me stvarno to guši. Plus ova trudnoća, sve me boli. Ne mogu normalno spavati i previše sam živčana. Onda ti uvijek ispaštaš."

"Hej, sve je u redu. To je normalno u trudnoći." Govori mi polako.

"Umorna sam više od svega, želim samo da što prije izađe iz mene."

"Dođi." Govori mi dok me grli i mazi po kosi, dok ja osjećam njegov parfem.

"Zajedno ćemo ovo. Ti i ja. Sjećaš se?" Samo klimnem glavom i uzdižem njegov miris koji me smiruje.

Ulazim u kuću koja je bila puna kutija. Koji vrag?

"Mario koji kur.." Nisam uspjela dovršiti rečenicu on iskače iz jedne kutije.

"Bok." Rekao je s osmijehom.

"Jesi to normalan?!" Primam se za srce, prepao me je.

"Oprosti ljubavi." Dođe do mene te me poljubi, pa se vrati među kutije.

"Što je pobogu sve ovo?" Upitam ostavljajući torbu i vrećicu na stolici.

"Pa.... znaš kako sam sinoć ostao dugo budan, na laptopu?" Upita me oprezno.

"Da, pa?"

"Pa malo sam se zanio i naručio neke stvari za našu Hanicu." Kaže s osmijehom na licu.

"Malo si se zanio? Šta bi onda bilo da si se tek puno zabio." Ne mogu nigdje ni proći od silnih kutija. Ako je ovo malo, bojim se pomisliti šta je puno.

"Pa imamo sve krevetić, postaju za presvlačenje, dudu, flašice, sjedalicu i svašta nešto. Kad sam krenuo nisam mogao stati htio sam sve uzeti."

"Dobro, šta si još kupio?" Hvatam se za glavu. On nije normalan. Počeo je otvarati kutije i pokazivat mi šta je još kupio.

"Pa ovako u ovoj kutiji su igračke, u onoj tamo sjedalica za moj auto. Ovdje je onaj veliki jastuk da može ležati na podu. Ovdje je klokanica, ovdje jastuci. E vidi ovo, ovo je prefora. Znači to je sjedalica staviš je na pod, pa staviš nju u sjedalici i onda se ta sjedalica njiše." Govorio uzbuđeno dok sam ja uživala gledati ga takvoga. Vidi se da jedva čeka da dođe naša Hanica.

"Ja ću tebi uzet sve kartice i laptop. Jel ti to jasno?" Zaprijetim mu. Pa od kuće je napravio dućan za bebe.

"E nećeš!" Glasno je rekao, pa je sjeo na pod i počeo sve vaditi van.

"Hvala. Sve je ovo predivno, ali nemoj više molim te." Govorim mu dok sam ga zagrlila iza leđa, a on je samo zakolutao očima.

"Naša kćer dobit sve što poželi."

"Malo sutra." Kažem te me pogleda.

"Neće dobit sve što poželi ako ne želiš bit u svađi sa ženom i imat još djece." Koristila sam slabu točku.

"Neće dobit baš sve što poželi." Kaže kao iz topa a ja se samo nasmiješim.

Ugodnu nedjelju vam želim
Uživajte u čitanju
Čitamo se uskoro
❤❤❤