"Jesi sigurno dobro?" Upita me Mario po stoti put u 10 minuta za vrijeme večere, počeo me je živcirati.

"Da, jesam." Već sva živčana kažem.

"Kad se vraćamo?" Upitam ga na šta on odmah smrkne svoju facu.

"London ćeš napustiti samo kao moja žena." Kaže mirno, ma ovo nije istina.

"Ne možeš bit ozbiljan."

"Ali jesam ozbiljan."

"E pa imam jedno obavještenje.
JA SE ZA TEBE NEĆU UDATI." Naglasim svaku riječ na što se ustanem od stola, a on se također odmah ustane.

"E pa hoćeš jer se MOJE dijete neće roditi izvan braka." Ovo moje je posebno naglasi.

"Ne bi bilo prvo koje se rodi izvan braka i kojem roditelji nisu zajedno." Napomen mu.

"Ne bi bilo prvo, ali se to neće desiti. A njegovi roditelju su zajedno."

"Ooo i tu si odluku donio umjesto mene?" Sarkastična sam.

"Da, jesam. Ne treba mi tvoja suglasnost." Kaže ozbiljno.

"Za šta ti uopće treba moja suglasnost?" Sarkazam iz mene samo frca.

"To što si takva prema meni uopće me ne tjera od tebe. Volim te, bit ćeš majka mog djeteta i vjenčat ćemo se. Tako da prestani bit tvrdoglava."

"Toliko me voliš da si dan nakon što si me šutnuo završio s drugom u krevetu." Kao da sam ga zalila hladnom vodom.

"Molim? Odakle ti to? Ko ti je napričao takvu glupost?" Iznervira se.

"Nitko mi ništa nije napričao. Vidjela sam vas svojim očima u krevetu u kojem sam ja dan prije ležala."

"Drina dopusti da ti obja..." Podignem ruku i prekinem ga u objašnjavanju.

"Ne zanima me, nadam se da ćeš spavati u drugoj sobi jer za dijete i mene ovaj stres nije dobar koji ti vršiš nad nama." Kažem mu te odem u sobu.

Tek što sam zaspala budi me povračanaje, ova trudnoća će me dokrajčiti. Kad smo već kod toga trebam svoje vitamine i kod ginekologa na pregled. O tome ću sutra pričat sa gospodinom jer ga danas više nemam namjeru gledati.

Konačno sam zaspala i spavala do 7 sati dok me povračanje opet nije probudilo. Koliko povračam više nemam šta da povračam. Obavila sam higijenu i spustila sam se u dnevni. Sva sreća pa nije nikog bilo. Upalila sam televizor i počela gledati. Nakon nekog vremena osjetim samo kako mi se oči sklapaju.

Nakon svega jučer pustio sam je, jer znam da stres nije dobar za nju, pogotovo za bebu. Znači nije mi se bilo učinilo, ipak je došla. Moram joj objasniti da nisam imao s njom ništa. Odlazim se otuširati te kod nje u sobu pošto nisam spavao noćas s njom i falila mi je. Uđem u sobu i vidim da je nema, kao ni u kupaoni, već me hvata panika nije mogla pobjeći. Možda je dolje. Dolazim u dnevni i vidim ju pred upaljenim televizorom kako sva ušuškana spava. Kako je slatka, ljubav moja jedina. Pridobit ću ja nju opet, ali ovaj put će biti teže jer je izgubila vjeru u mene. Dolazim do nje prvo je ljubim, a onda uzimam zajedno s dekom u naručje i nosim u sobu dok je ljubim u čelo. Previše izgleda blijedo i slabo. Vidim da muku muči s trudnoćom. Danas moram nazvati ginekologicu koju mi je preporučio Goran.

Obavio sam pola posla i uspio naručiti Drinu za sutra. Čudno mi je što se još nije probudila, jer je već 3 sata pa sam je odlučio otići provjeriti. Ulazim u sobu i zatičem prizor kojem se nisam nadao. Drina sjedi na podu naslonjena na krevet, glavu drži u rukama i plače. Dolazim brzo do nje, sjedam do nje na pod dok joj glavu prebacujem na moja prsa

"Hejj nema plakanja tako rasužuješ bebu, a to nije dobro." Govorim joj nježno i polako dok ju mazim po leđima i osjetim da se polako smiruje, ali još uvijek plače.

"Što je bilo?" Upitam ju dok je mazim.

"Ne znam!!" Dreknu se na mene.

"Ne mogu kontrolisati ove hormone." Kaže između jecaja.

''Dobro, polako, smiri se."

"Ma šta dobro, ne kontroliraju oni tebe!!" Opet se drekne na mene. Osjetim da je moja majica već mokra od njezinih suza.

"Ja ću bit loša mama." Kaže odjednom.

"Odakle ti te gluposti?"

"To nisu gluposti, to je istina."

"Drina ne želim više čuti takve gluposti. Bit ćeš najljepša i najbolja mama na svijetu."

"Misliš?" Podigne glavu da me gleda te upita, dok joj ja vrhovima prstima brišem suze.

"Ne mislim, nego znam."

"Dosadno mi je ovdje, sve si mi oduzeo." Kaže tužno. Nisam htio riskirati da nazove braću ili nekoga. Kladim se da bi odmah uspjeli saznati gdje smo.

"Znaš dobro zašto sam ti sve to oduzeo."

"Ali dosadno mi." Požalim se

"Dobro dobit ćeš sve to natrag." Rekao je pa nastavio.

"Ali pod jednim uvjetom."

"Pod kakvim uvjetom?" Upitala sam ga oprezno, nisam ga mogla pročitati.

"Sve će biti kao prije." Odlučno kaže.

"Kao prije?" Upitam zbunjeno.

"Da, nastavit ćemo kao da se ova svađa nije dogodila."

"Ali dogodila se i to tvojom krivnjom."

"Drina..." Pokušam se pobuniti ali me odmah prekine.

"Jel bi to mogao nastaviti s nekim ko ti nije vjerovao? Tko te nije htio ni slušati, šutnuo te kao zadnje smeće. Gurnuo te da si zbog njega bio u bolnici, a kao šlag na tortu prevario te sam dan poslije nego što te je šutnuo, a tebi pričao kako te voli najviše na svijetu." Kažem dok su se meni suze slijevale niz obraze.

"Drina." Govori oprezno i stavlja ruke na moje obraze dok mi vrhovima prstima briše suze.

"Ne želim slušati tvoje isprike." Kažem i mičem njegove ruke s mojih obraza i odazim iz sobe.

"E pa slušat ćeš!" Mario me zaustavi primajući me za nadlakticu i vraćajući me ispred sebe.

"Slušat ćeš me htjela ti to ili ne!!!" Vikne.

"Ne viči na mene!!!" Brecnem se na njega.

"Oprosti, molim te Drina daj mi priliku da ti objasnim."

"Ne zaslužuješ ti nikakvu priliku, ali dobro kad te već ne mogu izbjeći." Izdahnem i odustanem.

"Hoćeš da izađemo malo na zrak? Blijeda si." Samo klimnem glavom.

Obučem dolčevlitu, a na noge gojzerice, kapu, šal i jaknu jer ipak će 12 mjesec. Vani je hladno, a ja sam užasno. Zimogrozna sam i još trudna.

"Ako ti bude hladno reci i odmah se vraćamo unutra." Govori mi dok idemo prema ljuljački da sjednemo.

"Dobro." Kažem dok sjednemo jedno pored drugog, a on uzima moju ruku i stavlja je u svoju dok ja naslanjam glavu na njegovo rame.

"Nisam te prevario." Odmah mi kaže.

"Vidjela sam vas." Istaknem, neće me prevariti.

"Znam što si vidjela, htio sam pojebati nju priznajem, ali prije nego li sam to napravio pojavila mi se slika tebe i jednostavno nisam mogao."

"Ti očekuješ da ja u to povjerujem? Vidjela sam vas gole!!!" Brecnem se.

"Jesi, jer sam odustao prije negoli sam trebao ući u nju. Ona je prespavala tu noć kod mene kad sam se probudio nije je bilo. Htio sam te povrijediti kako si ti mene. Mislio sam da imaš drugog i jednostavno sam skrenuo. Oprosti mi." Govori dok nam naslanja naša čela, dok ja samo zatvorim oči.

"Ti i ova beba ste moj život. Nikoga nisam volio toliko koliko tebe volim. Ne mogu vjerovati da za samo par mjeseci ne mogu zamisliti život bez tebe. Za mene je ova beba blagoslov i naša druga šansa. Molim te Drina daj nam još jednu šansu." Pogleda me dok mu se oči cakle s nadom u očima.

"Ma jel moguće da se i ja pitam za nešto?" Ironično upitam dok mi suze idu.

"Od svega što sam rekao ti si samo to čula?" Upita me s nevjericom.

"Sve sam čula, ali to mi je bilo najupečatljivije."

"Onda opraštaš li mi? Hoćeš mi dati drugu priliku?"

"Ja..." Počnem zamuckivati.

"Diši."

"Ne znam. Povrijedio si me, a ono najvažniji nisi mi vjerovao. Iako si mi obećao da hoćeš." Prebacim mu dok mi suze klize.

"Znam oprosti, nemaš pojma koliko mi je žao i koliko se kajem. Sve bi dao da mogu promijeniti.

"Kako je lako reći oprosti zar ne? Slomio si mi srce onako na komadiće. Misliš da ga je sad jednostavno sastaviti? Misliš da je jedno oprosti dovoljno?"

"Učinit ću sve što treba."

"Drina ne želim da te primoravam na ništa. Želim da to bude tvoja odluka, ali nikad,slušaj me dobro nikad neću dozvoliti da osnuješ porodicu s nekim drugim. To mogu biti samo ja. Nadam se da sam bio jasan. Sutra smo ujutro naručeni kod ginekologa"  Kaže i ode, a mene ostavi samu. Nakon što je on otišao približava mi se tri tjelohranitelja, na šta prevrem očima.

"Gospođice." Klimnu mi glavu.

"Šta hoćete? Maknite se od mene." Iznervirano kažem, samo su mi oni falili.

"Gospodin je naredio da vas vani ne smijemo ostavljati samu." Ma nije ovo rekao.

"Gospodin je naredio?" Podrugljivo ponavljam, dok idem prema kući.

"Jel postoji nešto što on nije naredio?" Mrmljam dok idem prema kuhinji. Valjalo bi nešto pojesti. U kuhinji zatičem Marinu.

"Gospođice želite li nešto da vam napravim?" Upita me dok ja skidam jaknu i dolčelvitu, ostajem samo u majici kratkih rukava.

"Molim te ne zovi me gospođica" Kažem joj.

"Ali gospodin je naredio..." Prekinem je i podignem ruku.

"Briga me što je on naredio." Podrugljivo kažem, a ona se osmijehne.

"I tako te molim nemoj mi govorit vi, osjećam se staro, a možeš mi mama biti."

"U redu, želite li nešto nešto?"

"Užasno sam gladna, ali od svega mi se muka."

"To tako bude u trudnoći, zato sam van pripremila nešto lagano. Izvolite."
Stavlja tanjur ispred mene.

"Znaš, hvala ti." Kažem kad počnem jesti.

"Svi znamo, prvu noć nam je gospodin očitao bukvicu i pravila."

"O čemu pričaš?" Zbunim se.

"Ne bi vam smjela reći."

"Ostaje izmedu nas." Sad me zanima.

"Očitao nam je da se prema vama moramo ponašati kao i prema njemu, da vam ne smije dlaka s glave falit. Da se vas odnos tiče samo vas dvoje, da ste vi njegova buduća žena i tako. Da budemo pažljivi s vama jer ste trudni."

"Hm." Promrmljam dok jedem.

"Vidi se da vas voli. Nikad nisam mislila da će on naći neku tako dobru i skromnu djevojku." Nasmiješi mi se.

"Pa hvala, valjda." Slegnem ramenima.

"Što god da je među vama, nadam se da ćete riješiti, jer vjeruj mi dušo niti jedna svađa na kraju nije bitna, već samo vas dvoje i ono što imate."

"Znam, samo povrijedio me je."

"Da u braku i vezama nema svađa i povrijeđivanja taj brak ne bi trajao duže od 10 dana."

"Istina ali..." Odmah me prekine.

"Nema ali kćeri, ako se volite nema problema. Danas jesi, sutra nisi. U trenu ti se život preokrene naopačke. Zato treba uživati u svakom trenutku punim plučima."

"Hvala na ovome prefino je i hvala na razgovoru." Kažem kad pojedem.

"Ništa kćeri, kad god trebaš." Nasmiješi mi se.

Otišla sam u sobu i legla. Skoro cijelu noć nisam oka sklopila jer sam razmišljala o riječima koje je rekla Marina. Kad sam vidjela da mi nema ništa od spavanja odlučila sam se otuširati i spremiti. Sigurna sam da je ljut mene, znam da su ga one riječi povrijedile.

Kad sam sišla nije bilo nikog te sam se zaputila prema kuhinji.

"Dobro jutro gospođice." Marina me je pozdravila kad me je vidjela. Zavoljela sam ovu ženu, prirasla mi je srcu.

"Drina, Marina." Kažem joj.

"Jeste se naspavali! Želite li nešto?"

"Nisam oko sklopila." Požalim se.

"Da vam napravim kavu?"

"Joj samo ne kavu, ne mogu ni namirisati  od kad sam trudna, može čaj?"

"Može."

Smijala sam se s Marinom, pričala mi je o Mariovom djetinstvu. I tad je bio već problematičan.

"A tu si." Čujem Maria iza sebe kako nam se približava.

"Moramo ići." Kaže dok staje pored mene.

"Vidimo se Marina." Kažem dok ustajemo i krećemo prema izlazu.

"Sretno."

U auto nitko ništa nije pričao. Bio je ljut na mene zbog jučer. Ma nek se ljuti briga me. Nakon pola sata smo stigli u privatnu bolnicu, pa naravno šta sam drugo očekivala. Mario me primio za ruku ali vidim da je hladan prema meni. Primio me jer je mora, inače ni ne bi. Izvlačim ruku iz njegove te stavljam u jaknu, samo me začuđeno pogledao, ali nije ništa prokomentirao.

"Novak." Izašla je sestra i prozvala me. Mario je odmah ustao i krenuo zamnom.

Kad smo ušli u ordinaciju ja sam legla, a Mario je bio pored mene na stolici i držao me za ruku. Ubrzo je došla i doktorica, ja sam digla majicu i doktorica mi je namazala gel i počela s pregledom.

"Za sada se čini sve u redu, ulazite u 11 tjedan trudnoće. Prepisat ću vitamine." Onda je pustila najljepši zvuk. Zvuk srca. Mario me samo jače stegnuo za ruku kao zahvalnost. Doktorica mi je dala ubrus da se obrišem, ali Mario ga je uzeo.

"Imate li pitanja?" Upita nas.

"Imam ja." Doktorica i ja smo pogledali u Maria, koji mi se nasmiješio. Bojim se uopće pomislit šta je smislio.

"Smijemo li imati spolne odnose?" Upita doktoricu, a ja sam htjela propast od srama. Zemljo otvori se.

"Mario." Govorim kroz zube.

"Drina, pitam dokotoricu najnormalnije pitanje."

"Smijete, sve normalno ali ne previše grubo, kontrola za mjesec dana."

"Hvala vam" Zahvalim joj se i izađemo iz ambulante.

"Drina." Odjednom me Mario zaustavi.

"Hvala ti." Kaže mi i zagrli me.

"Za?" Nije mi jasno.

"Što ćeš mi podariti ovo malo čudo." Kaže dok me grli.

"Idemo, umorna sam."

"Bome te beba dosta umara." Govori dok se krećemo prema autu.

"Cijelu noć nisam spavala, zato šuti." Zaprijetim mu dok ulazim u auto.

"Zašto?" Upita zabrinuto.

"Nisam mogla." Slegnem ramenima, nema šanse da mu kažem zašto.

"Dođi." Raširi ruke te smjesti glavu na njegova prsta. Dok mi rukom polako prelazi preko leđa. Što me dodatno uspavljuje, jedva gledam.

"Spava mi se."

"Onda spavaj, za ništa se ne brini." Kaže mi i poljubi me u čelo, dok ja sklopim oči. Ovdje se osjećam tako sigurno.

Zaspala je u roku sekunde, ne mogu opisati osjećaj kad sam vidio malo crno zrno kao grašak. To će biti naše dijete, jedva čekam da dođe. Prije nego li stigne moram riješiti situaciju s Drinom. Kad sam čuo otkucaj srca bio sa presretan, ne mogu opisati taj osjećaj. Drina se počeka crveniti i mislim da me je htjela ubiti kad sam postavio doktorici pitanje, ali nisam je doživljavao. Jebeš zadovoljstvo ako će njima šta biti. Ubrzo smo stigli pred kuću. Odmah sam je odnio u krevet da spava. Nisam mogao odoliti, te sam legao pored nje i zagrlio ju. Ne sjećam se kad sam zaspao. Zadnje čega se sjećam je kako je gledam dok spava. Ona predivna, krhka i samo moja.

Budim se i osjećam drugu stranu kreveta praznu te ju odlučim potražiti. Sjedila je na ljulaški dok se ljuljala s nogama, a Patrik je bio nedaleko od nje. Samo sam mu klimnem glavom i pokazao mu da ode što je i napravio

"Uživaš?" Upitam na šta se ona trzne i samo slegne ramenima dok se ja smiještam pored nje na ljuljačku.

"Nešto te muči?" Odmah sam skužio.

"Ne." Kaže, ali sam ju naučio čitati.

"Lažeš Drina." Kažem joj grubo.

"Ajde lijepo reci u čemu je problem pa da ga riješimo."

"Nema problema." Govorim mu grubo kroz zube, dok ustajem da odem. Mario me uhvati za jednu ruku i povuče prema sebi tako da sam opet na ljulji.

"Ne ideš nigdje dok mi ne kažeš." Pogledao me je ozbiljno, ruku mi nije puštao.

"Rekla sam ti..." Odmah me prekine.

"Ostavi se tih čorava posla i počni da pričaš!" Brecne se na mene.

"Drina ovako više ne ide." Na to sam ga automacki pogledala.

"Vidi, ja sam uz tebe nemaš se čega plašiti, ali ti moraš donijeti odluku kako ćemo mi nastaviti." Završio je.

"Volim te i ne želim da te izgubim." Pomislila sam u sebi.

"Volim i ja tebe i nećeš me izgubiti." Trzo me.

"Rekla sam to na glas?"

"Jesi, srećom po meni." Nasmiješio se.

"Onda hoćeš se i dalje ljutit?"

"Još ti nisam zaboravila onu žensku." Prebacim mu, a on se nasmije.

"Pa ženo draga objasnio sam ti. A sad se oblači idemo van." Izvadio je moj mobitel iz svog džepa.

"Možeš se javiti svojima, ali ti ostaješ samnom ovdje. Jasno?"

"Dobro." Uzela sam mobitel i videlja milijon propuštenih poziva od svih mogućih.

"Dobro sam, ne radite strku." Rekla sam m čim se Džej javio.

"Gdje si da dođem?"

"Nećeš dolazit ni ti ni itko i javi ostalima. Bok." Rekla sam brzo i prekinula prije nego što je išta uspio reći.

"Ajde idemo negdje." Kaže mi kad prekinem.

"Znaš da te mogu naći preko ovog razgovora?" Upitam ju iako se nadam se da neće.

"Ne može, razgovor nije trajao 25 sekundi." Uzvratim mu.

"Opa nisam znao da znaš toliko."

"Kad imaš trojicu brata koju imaju svoju jedinicu, onda znaš neke cake." Krenemo prema unutra dok on ide iza mene, te stanem okrenem se prema njemu dok me on zbunjeneno gleda.

"Samo da razasnimo nešto, još sam ljuta na tebe." Samo se okrenem i odem u kuću, dok čujem njega kako gunđa iza mene.

I evo malo duži nastavak za kojeg me stalno molite. Prešli smo 8 k pregleda na moju priču. Hvala svima koji čitate i komentirate ❤❤❤
Ostavite komentar kako vam se sviđa nastavak
Drama gotova ili ipak ne?🤔🤷‍♀️
Čitamo se uskoro
Ljubim vas 
❤❤❤