Odjednom mi se upali alarm. Bolnica, krvarenje. To nikako me može biti dobro. Ne znam puno o trudnoći, ali znam da mi krvarenje ne zvuči nimalo dobro.

"Čestitam druže, ali spremi se na driblanje jer ne vjerujem da će te nakon ovog htjeti vidjeli, a kamoli ti samo tako oprostiti." Kaže mi Filip ono što već ja znam. Leo je bio u pravu, definitvno ću puzati.

"Moram naći bolnicu u kojoj je." Kažem mu.

"Obavit ću par poziva." Kaže mi odlazeći.

"Hvala druže."

Već mi je ovo 30 poziv usmjeren prema njoj, ali se ne javlja. Pa normalno, ne bi se ni ja javio na njezinom mjestu. Stiže poruka i nadam se da je ona.

Odjebi iz našeg života i ne prilazi nam na oči. Tužit ću te za uznemiravanje.

Molim te javi se. Jesi dobro? Jel sve u redu s bebom? Brinem se.

Ti se brineš? Molim te ne nasmijavaj me. Jesi se brinuo kad si me onako gurnuo?!!

Znam oprosti. Gdje si da dođem?

Boli te ona stvar.

Ne boli me, ali ću sam saznati.

Slobodno.

Vidimo se uskoro.

To ti misliš.

Ne mislim, znam.

Nek ti bude.

Nešto ovdje smrdi, definitivno je nešto smislila. Molim Boga samo da su i ona i beba dobro.

"Imam je." Filip uđe sav veseo.

"Gdje je?" Upitam brzo.

"U privatnoj bolnixi Fenix, idi tamo. Ja ću se ovdje za sve pobrinuti."

"Hvala ti, dužnik sam ti."

Mislim da nikad brže nisam vozio, stajem na cvjećarni da uzmem cvijeće. Znam da ne pada na ovo, ali barem nešto za početak.

Parkiram se 15 minuta kasnije ispred bolnice. Poomolim se da ne dobijem s nečime u glavu, makar sam zaslužio da dobijem.

"Dobar dan u kojoj je sobi Drina Novak?" Upitam sestru na recepciji.

"Treći kat, soba 202." Kaže mi.

"Hvala vam." Zaputim se prema liftu, ali odustanem jer je prespor. Kad dođem na kat, niz hodnik pred vratima ugledam tjelohranitelje.

Klimnem im glavom. Približim se da uđem u sobu, ali me jedan zaustavi rukom.

"Gospođica ne prima posjete." Kaže mi.

"Ne prima posjete?" Upitam bijesan.      

"A kako je onda Leo bio kod nje?" Upitam

"Žao mi je gospodine, ona nam je naredila da vas ne smijemo pustiti." Objasni mi drugi, znači to joj je bio plan.

"DRINA NE IZVODI GLUPOSTI DAJ DA RAZGOVARAMO NA NORMALAN NAČIN!!" Derem se ali badava. Nakon 10 minuta i sam odustanem.

"Poručite joj da ovo nije gotovo, neće ostati na ovome." Kažem kad bacim cvijeće i odem.

"Gdje je moja najljepša trudnica." Govori Leo ulazeći u sobu. To mi odmah izmami osmijeh.

"Ajme još ne mogu vjerovati. Nisam još ni svjesna."

"Vjerujem, donio sam ti stvari kao i torbu." Kaže kad spusti pored kreveta.

"Vidio si ga?" Upitam skeptično.

"Jesam, Filip te pozdravio i pitao kako si."

"Više se Filip brine, nego on."

"Nije mu bilo baš svejedno kad je čuo da si završila u bolnici."

"Sumnjam." Kažem ravnodušo.

"Možete vi pričati što hoćete, ali se vidi iz aviona da se volite."

"Volimo?!!! Da baš. Da me voli ne bi odmah drugi dan završio s drugom u krevetu, u kojem sam ja bila dan prije." Ja njega volim, ali on mene očito ne.

"Dobro, promijenimo temu." Odustane.

"Slažem se."

"Kako je beba?" Upita me na šta meni odmah osmijeh zablista.

"Dobro je, napreduje." Govorim s osmijehom.

Udubila sam se s Leom u razgovor, kad začujem manijaka kako se viče.

"Očito je saznao." Kaže Leo.

"Je, zvao me milijun puta i slao poruke. Sad se kao brine. E pa sad nam ni ne treba." Kažem ravnodušno.

"Ustat će cijelu bolnicu na noge."

"Briga me, kako je došao tako će i otići." Nakon 10 minuta je sve utihnuo i konačno je otišao.

Nakon dva dana kad se uspostavilo da je sve u redu, odlučili su me pustiti kući. Dok čekam otpusnu listu ulazi Tom.

"Gospođice došao sam vas upozoriti da je Gospodin Mario ispred bolnice, čeka vas i naoružen je tjelohraniteljima."

"Molim?!! Ima li neki drugi izlaz?" Upitam ga s nadom.

"Boji se da ne, a naši svi tjelohranitelji su na onom slučaju sa Nikolasom danas." Objasni mi dok ja idem do prozora. On nije normalan bukirao je cijeli ulaz s njima. Nema šanse da odavde izađem bez da me ne uhvati.

"Dobro, smislit ću nešto. Slobodan si" Kažem mu te on izađe.

"Hejj braco." Kažem čim se Džej javi. Morala sam zvati Džeja, ne preostaje mi drugi izlaz.

"Pa gdje si ti? Dužna si mi razgovor." Naravno da nije zaboravio na to.

"Znam, ali u problemu sam."

"Što je bilo?" Upita me zabrinuto.

"Mario je doveo sve moguće tjelohranitelje i ne mogu izaći iz bolnice."

"Iz bolnice!? Koji vrag radiš u bolnici?"

"Pa možda sam nekako trudna."

"Kako misliš možda si nekako trudna? Ili jesi ili nisi."

"Dobro jesam. Ne želim pričati s Mariom trenutno, a nemrem van iz bolnice."

"Jao što me snađe s tobom. U kojoj si bolnici?"

"Privatna bolnica Fenix, treći kat soba 202."

"Ne izlazi, eto me."

Čekam da uočim mog brata na prozoru, naravno da me Mario uočio i nasmiješi mi se pogledom nećeš mi moći pobjeći. Dok se ja smiješim jer ne zna, ono što ja znam, a to je da će me brat izvući iz bolnice. Sad tek shvaćam da je dobro kako je inspektor. Konačno ga uočavam i nasmiješim se kada vidim da je poveo specijalce koji prolaze pored Maria dok neki ostaju vani, drugi idu za njim. Vidim na Mariu da je u šoku i ništa ne razumije. Znam ono što ti ne znaš.

"Izvoli počni pričati i bolje bi ti bilo istinu." Govori mi kad uđe u sobu.

"Neću ništa da ti kažem." Prekrižim ruke na prsima.

"Kako misliš nećeš ništa da mi kažeš? Zaslužujem objašnjenje. Drina čovjek je skoro cijelu ulicu blokirao."

"Briga me, tvoje je samo da me odvedeš bez da me on pogleda."

"Izludit ću s tobom" Kaže i počne šetati u krug s rukama na bokovima.

"Izvolite otpusnu listu i vidimo se na kontroli za dva tjedna." Ulazi doktor i daje mi nalaze i otpusnu listu.

"Hvala na svemu dokore." Nasmiješim mu se, puno mi je pomogao.

"Imaš moj broj ako nešto ne bude u redu." Kaže dok ja klimnem glavom.

"Jesi gotova?" Upita me Džej nakon što je doktor otišao.

"Jesam." Uzima mobitel i zove nekoga

"Pripremite auto." Naredi strogo.

"Onda idemo." Kaže kad se okrene prema meni.

Otvora vrata i daje moje stvari Tomu. Mene privije uz sebe. Dok se ostali kreće pored nas, naprijed, sa strane i iza. Osjećam se kao neka poznata zvijezda. Ovako ni Lea ne štite njegovo objezbjeđenje.

"Spremna?" Upita me blizu izlaza Džej.

"Ne." Kažem iskreno

"E pa budi jer izlazimo." Kaže i stavi mi kapuljaču na glavu. Ja ga zagrlim oko struka i primaknem se više njemu. Izlazimo van i specijalci ne daju nikome da priđe dok tako hodamo do auta. Džej me ubaci u auto i sjedne zajedno samnom na zadnje sjedište. Nakon što uđemo u auto odmah krenemo.

"Ne misliš li da zaslužujem objašnjene?" Upita me u autu.

"E pa nećeš ga dobit. Postat ćeš ujak i to je sve što ću ti reći na ovu temu."

"Dobro, jel trebaš tjelohranitlje na vratima?" Upita me ispred moje zgrade.

"Imam Toma i Luka, svakako ću se malo maknuti iz grada."

Unosi torbu u stan i odmah je morao ići jer su ga zvali s posla. Nabrzinu nabacam stvari u kofer i izlazim vani. Kofer ubacujem u auto i putem nazovem Emu.

"Hej Ema šta radiš?" Upitam ju kad se javi.

"Ništa, Nikolas je dobio opet neki tajni zadak pa ga nema. Poludit ću. Ti?"

"Šta misliš da s klincima odemo u kuću na more?"

"Jao da, baš bi mi pasalo. Pakiram se i javljam ti."

Dolazim do Eme da joj pomognem te nakon skoro sat vremena uspjeli smo sparkirati njih i stavljamo stvari u auto. Malo ću ja vozit malo Ema. Nakom skoro sat i pol krećemo. Tako je to kad imaš klince.

Brzo smo stigli te se smjestili. Klinci obožavaju ovu vikendica, a plus na moru je. Iako je sad more hladno za kupanje za kupanje. Nakon što smo se smjestili, odlučili smo uživati u zimskoj terasi. Bog dao zdravlje ko je to izmislio. Klinci su se igrali vani dok smo Ema i ja uživali u druženje.

Liked by 23. 976. 687

DrinaNovak Tetkina curka. Samo tetka ništa više 😍❤❤

View alll 13. 639. 794 comments

Gaby21 Ajme 😍😍😍
DrinaNovak 😍❤😘

Leooffical✔️ A vidi moje Lanice 😍😍😍😍😍
DrinaNovak Gdje je njezin Jojo? 🤔😂
Leooffical✔️ Doći će ubrzo 😂😍💞

emanovak Mene ni ne promjećuje pored tetke 😫😓
DrinaNovak Ipak je tetka bolja 🤪🤷‍♀️🤣
emanovak Samo se ti uči 👶😍😂

Leofanpage kako ste slatke 😍❤😘

Leo&Drina Medene 😍😍😍

Dreo Najljepše ste 😍❤❤

Saznat ću gdje si dok trepneš.

Trepnula. Jesi saznao?

Prestani me izluđivati.

O ja tebe izluđujem?

Ono danas je bilo podlo.

Od tebe ili mene?

Znaš dobro o čemu pričam.

Sam si me primorio. Rekla sam ti da te ne želim vidjeti.

A ja sam tebi rekao da to možeš samo sanjati.

Znaš šta ne želim uopće pričati s tobom.

Pričat ćemo mi uživo i to prije nego što misliš.

Nisam mu htjela više ništa odgovorit na ovo. Kako me iznervirao nek se peče sad malo. Kreten jedan maloumni.

Proveli smo dva predivna tjedna, ali djeci je ubrzo dosadilo jer nema nikakve djece ovdje.

"Neka vas Tom odveze pa neka se vrati." Govorim Emi jer ne želi me ostaviti samu, a ja se još nemam namjeru vraćati.

"Bit ćeš dobro?" Skeptična je.

"Zašto ne bi bila dobro?"

"Dobro može, a Luk neka ode nabaviti namjernice."

"Eto riješeno."

"Ali ne može, ostat ćeš sama."

"Ema pobogu neće mi ništa biti za dvadeset minuta."

"Dobro, onda nek bude tako."

Kad su se spakirali i otišli, ostala sam sama. Kako je čudno za promijenu osjetiti tišinu za razliku od dječje buke. Nakon deset minuta netko kuca na vrata i čudi me što se Luk tako brzo vratio iz dućana.

"Luk pa kud..." Ostaje mi rečenica visiti u zraku kad ugled njega, a iza njega par priljepaka. Pokušavam zatvoriti vrata, ali me spriječi rukom.

"Nije ti drago što me vidiš?" Upita me sarkastično.

"Naravno da nije." Kažem kroz zube, a on uđe unutra.

"Nisam te pustila unutra." Krenem za njim.

"Slatko je." Kaže kad razgleda.

"Idemo" Naredi mi uzimajući me za ruku.

"Ne idem ja s tobom nigdje." Izvlačim svoju ruku iz njegove.

"Drina..." Pokušam nešto da kaže, ali ga prekinem odmah.

"Znaš šta Mario dosta mi je tebe i svega toga. Ne želim te više vidjeti ni naslikanog." Kažem, dok on nešto vadi iz džepa i drži u ruci, ali ne obraćam pažnju na to.

"Kad sam ja htjela da me slušaš ti nisi htio. Ovaj stres koji ti radiš meni nije dobar ni za mene, a još manje za dijete. Prema tome pogodi šta? Sad ja tebe neću i ne želim slušat je..." Stanem kad odjednom osjetim ubod u ruku i vidim neku inekciju zabodenu u moju ruku.

"Šta je to?" Upitam ga bijesno kad izvadi iz moje ruke i shvatim da mi je ubrizgao nešto jer nema ništa u inekciji.

"Ništa što će nauditi tebi i bebi. Smiri se jer će početi djelovati." Kaže mi mirno i povede me za ruku do kauča dok se ja otimam, ali me prečvrsto drži. Polegne me na kauč dok mi drži ruke i on sjedne pored mene.

"Marko!" Čujem ga kako viče, dok se pokušavam osloboditi.

"Pokupite njezine stvari, krećemo uskoro." Čujem kako naređuje.

"Ne možeš mi to raditi." Kažem kroz zube.

"Opusti se." Primi moje ruke u jednu svoju, dok me drugom polako draga po kosi i po obrazu, ali ja više ne mogu zucnuti, niti se pomaknuti. Pušta mi ruke ali kao da nemam kontrolu nad ničemu. Osjećam se tako opušteno, dok ga gledam, a on me draga po obrazu dok ga ja hipnotizirano gledam.

"Gospodine uzeli smo sve, možemo ići." Čujem kako mu netko govori, a ja ne mogu ništa.

"Idemo." Kaže i uzima mene u naručje i nosi prema autu. Uopće nisam svjesna šta se događa oko mene. Jedva da gledam. Uđe u auto samnom na zadnje sjedište dok ja ležim njemu u krilu i opčinjeno ga jedva gledam, dok polako prelazi prstima preko mog obraza šta me dodatno uspavljuje. Ne mogu skrenuti pogled s njega.

"Opusti se ljubavi i prepusti se snu. Gotovo je." Govori dok mi se približi, vidi da jedva gledam, pa me ljubi, a ja se i dalje ne mogu pomaknuti. Polako sklapam oči ničeg svjesna i prepuštam se snu koji pobjeđuje.

Eva mala nagrada za vas koji volite moju priču puštam vam nastavak danas ❤❤❤
Hvala na predivnim komentarima
Želite li da napravimo serijal? Ako da koga biste voljeli iduće čitat? Pišite mi
Kako vam se sviđa ovaj nastavak? Šta mislite da će se dalje događati?
Čitamo se uskoro
Ljubim vas
❤❤❤