Vratila sam se do stana i otišla do brata i Eme. On je vjerojatno na poslu, a ona je kući. Već čujem da je raspašoj.

"Ništa me ne pitaj." Kaže mi kad me ugleda.

"Trebaš pomoć?" Upitam je.

"Trebam ono dvoje vragolana vodit na cijepljenje, još moram ja na kontorlu kod ginekologa. Možeš ostati i pričuvat Lanu da je ne vodim po bolnicama?"

"Može."

"Srce si, spasila si me." Krenula je pa je zastala

"Čekaj zašto ti nisi na poslu?" Upitala me zbunjeno.

"Pričat ćemo poslije." Kažem joj.

"Šta se desilo?" To je Ema, ne odustaje dok ne sazna.

"Pa na neki način posvađala sam se s Mariom."

"Što se desilo?" Sjela je do mene dok je meni Lana bila u naručju.

"Ništa posebno osim što želi da da počnemo živjeti zajedno."

"Pa? Ne vidim problem."

"Ne vidiš problem? Zajedno smo svega 3 mjeseca." Napomenem joj.

"Drina roditelji su ti se udali nakon svega pola godine poznanstva pa ih vidi. A Nikolas i ja smo skoro odmah počeli živjeti zajedno."

"Znam, ali malo mi je prebrzo, a i on mi je dao da biram."

"Da biraš?" Upita me zbunjeno.

"Da ili da počnemo živjeti zajedno ili da prekinemo."

"Drina molim te vidi se iz aviona da te taj dečko voli i da mu je stalo do tebe.

Razmisli dobro i nemoj napraviti grešku."

"Volim ga." Bubnem pa nastavim.

"Kako je moguće nekog zavoljeti za 3 mjeseca. Nekoga koga nisam očima mogla vidjeti?" Upitam je, a ona mi se samo nasmiješi.

"E to ti se zove ljubav." Kaže mi jednostavno.

"Moramo ići. Silazite dolje!" Drekne se i siđu dolje klinci, prije nego što odu okrene se prema meni.

"Razmisli dobro, da poslije ne bude prekasno." Kaže mi i ode i već sam tad znala svoju odluku.

DrinaNovak story

Tetkino 😍❤

"Ostaješ ma ručku?" Upitao me brat kad su došli.

"Drugi put." Još sam malo ostala i krenula se voziti prema doma.

Umorna sam i tek sad shvaćam da je Mario u pravu. Previše spavam u zadnje vrijeme. Zaspala sam u roku sekunde, ali me probudilo povračanje i to ne jednom već cijelu noć. Baš krasno samo mi je još i viroza trebala. Osjećala sam se tako slabo. Ujutro sam nazvala Maju i rekla joj da mi nije dobro i da me ne očekuje na poslu. Kad sam ustala bila sam blijeda ko krpa napravila sam si čaj i prisilila se da malo pojedem i opet otišla leći, ali naravno da me opet probudilo povraćanje.

"Drina gdje si?!" Čujem Gabi kako viče.

"U sobi."

"Na šta to izgledaš?" Upita me namršteno.

"Na osobu koja nema snage za ništa i koja je cijelu noć i danas cijeli dan povračala."

"Da idemo doktoru?" Zabrinuto upita.

"Nije mi prvi put proći će za par dana. Užasno mi se spava." Priznam pokunjeno.

"Odoh si napravit kavu, a tebi čaj."
Prvo je donijela meni čaj, a zatim je sebi napravila kavu te sjela pored mene. Ja sam odmah potrčala povračati kad sam osjetila miris kave.

"Drina moram te nešto pitati." Kaže kad me je smjestila u krevet.

"Šta?" Upitam zbunjeno.

"Jeste se ti i Mario.. znaš?" Upita me skeptično.

"Kakve to veze ima?" Ne volim pričati s drugima o mom seksualnom životu jer se to nikog ne tiče.

"Samo odgovori." Uporna je.

"Jesmo. Sretna?" Kažem iznervirano.

"Da nisi trudna?" Bubne, a meni sadržaj čaja izleti van kad je to rekla.

"Šta pričaš gluposti? Kakve nebuloze?" Govorim dok se brišem od čaja.

"Pa ove simpome koje ti trenutno imaš ukazuju na trudnoću."

"Šta si odjednom i ti postala doktor?" Ironična sam.

"Ne trebam biti doktor da bi znala simpome trudnoće."

"Nisam trudna." Kažem kroz zube.

"Dobro, kaži mi onda kad si imala posljednji put?" Upita me dok ja razmišljam kad mi je bila posljednji put. Počela me je živcirati.

"Fak, ne mogu se sjetiti ali prošli i ovaj sigurno nisam." Kažem poraženo.

"Idem po test." Odmah ode i ostavi mene samu.

Jao što će biti s nama ako sam trudna? Jel on želi bebu? Nema šanse da ću je pobaciti. U zadnje vrijeme sam previše emotivna i previše plačem. Kako da to nisam primjetila. Nakon 10 minuta Gabi se vratila s testom.

"Izvoli." Pruži mi test.

"Bojim se." Kažem joj dok stavlja test pored mene.

"Sve će biti u redu, ja sam uz tebe."

"Što ako Mario ne želi djecu?" Upitam ono čega me najviše strah.

"Zar nisi rekla kako je govorio kako ćete imati jednog dana djecu?" Upita me ozbiljno.

"Da, ali to je bilo prije nas, nikad nismo pričali o djeci, uostalom tek smo 3 mjeseca skupa nismo razmišljali baš o djeci odmah."

"Osobno ću ga ubiti i odrezat mu onu stvar, ako neće htjeti." Kaže da me oraspolaži.

"Ajde da saznamo hoćeš li postati mama." Da mi test, a ja se nekako natjeram da odem u kupaonu. Pročitam upute pa se popišam i čekam. Vrijeme prolazi kao godina. Hodam s jedne strane na drugu.

"Jesi?" Upita me Gabi.

"Uđi."

"Ja ne mogu pogledati." Kažem joj nervozno.

"Hoćeš da ja?" Samo klimnem glavom.

"I? Nisam trudna jel tako?" Upitam je dok gleda test.

"Pozitivan je, trudna si. Čestitam."

"Jao što ću sad?" Upitam ju dok sjednem na wc školjku koja je spuštena i počnem paničariti.

"Prvo se smiri i diši. Uostalom, zar ti nisi htjela uvijek veliku obitelj s puno djece?"
"Pa nisam baš razmišljala da rodim sa 21."

"Mario ima 27, vrijeme mu je."

"Jao bojim se." Počnem paničariti.

"Smiri se skodiš sebi i bebi."

"Možda test nije točan."

"Vjerojatno jeste, ali provjeri kod ginekologa."

"Da, ali kod nekog privatnog. Jel znaš nekog?"

"Nazvat ću ja svog danas i vidjeti kad ima slobodan termin. Može?"

"Odlično."

"Hoćeš mu reći?" Upita nesigurno.

"Da, ali ne trenutno. Želim bit sigurna."

"Dobro ja moram ići, javljam ti danas."

Kad je Gabi otišla ja sam bila duboku u mislima. Što ako me ostavi zbog djeteta? Ako počnem živjeti s njim, primjetit će, nije glup. Već je sad primjetio da samo spavam. Bojim se njegove reakcije. Nakon nekog vremena sam zaspala.

Kad sam ispraznila želudac uzela sam mobitel i vidjela 15 propušteni poziva od Maria. Stvarno mi ga se neda sad slušati. Prokužit će me to je sigurno.

Maja mi je rekla da si uzela bolovanje
Jesi dobro?
Javi mi se kad te zovem
Dušo
Jesi tu?
Brinem se

Dobro sam

Hoćeš da dođem?

Želim bit sama.

Ako trebaš nešto, zovi me. Svratit ću kasnije.

Trenutno nisam raspoložena ni za njega ni za bilo koga. Glava mi je u rasulu. Gabi mi je rekla da me doktor može sutra primit, odlično. Čujem kako netko zvoni i prepostavljam da je Mario, ali nema šanse da se dignem. Čujem kako me doziva, a zatim zove na mobitel srećom pa je na stišanom. Nakon nekog vremena je otišao, dok sam ja bila u svojim mislima.

Jedva sam nekako odspavala 3 sata. Ujutro me je opet probudilo povraćanje. Nakon što sam ispraznila želudac obavila sam higijenu i krenula prema ordinaciji. Nazvala sam taxi i dala mu adresu nisam bila sposobna voziti u tom stanju. Sreća mi se što nije kao bolnica već je smiještena u običnoj zgradi ordinacija. Sestra me uvela u ordonaciju dok sam ja bila nervozna kao pas.

"Dobar dan." Ušao je i doktor i upoznao se samnom.

"Gabrijela mi je nešto rekla ali da čujem vas." Bio je simpatičan i mlad nema više od 30 godina.

"Mislim da sam trudna."

"I nervozna koliko vidim." Kaže i nasmiješi se.

"Bez brige, sad ćemo provjeriti je li točno, ali prije ću ti postaviti nekoliko pitanja. Može?" Samo klimnem.

"Posljednja menstruacija?"

"Ne znam, prije možda 2/3 mjeseca."

"I niste promjetili?" Upita zbunjeno.

"Nisam išla za tim." Slegnem ramenima.

"Posljednji odnos?" Mislim da kad me je ovo pitao, bila sam crvena ko paprika. Bilo mi je neugodno.

"Prije dva dana." Ajme blam me bude.

"Imaš neke simtome?"

"Osim da zadnja dva dana povračam sve što stigem, stalno mi se spava."

"Dobro to može biti, a i ne mora bit simtom trudnoće." Objsni mi.

"I posljednje jesi napravila test?"

"Pozitivan je."

"Dobro prvo ćemo ti izvaditi krv pa ćemo vidjeti nalaze i onda ideš na ultrazvuk. Može?" Samo klimnem. Dok mi je doktor objašnjavao zvao me Mario.

"Slobodni se javite."

"Nije hitno." Kažem i utišam zvono.

Nakon što sam izvadila krv, ponovno sam se našla u ordinaciju kod doktora dok je on gledao nalaze.

"Izgleda da ipak imamo nešto tu, ali ćemo ipak napravit ulatrazvuk da vidimo. Lezi i podigni majicu gore." Govori mi dok on stavlja rukavice.

"Malo je hladno, ali ćeš se naviknuti." Nasmiješim mu se pošto sam trenutno nijema da bilo šta kažem. Srce mi hoće iskočiti van.

"Vidiš ovo." Pokazuje mi dok prelazi po mom trbuhu

"To je fetus, ulaziš u 6 tjedan." Objasni mi.

"Za sad je sve u redu." Daje mi ubrus da si obrišem trbuh.

"Jel ti paše sutra da obaviš druge analize?" Klimnem glavom dok mi daje slike i recept za vitamine.

Trudna sam samo mi ta riječ odzvanja u glavi. Ne može sve biti tako savršeno, jer pred zgradom zatičem Maria.

"Gdje si bila? Zašto se ne javljaš? Jesi ti normalna?!" Prilazi mi odmah čim me je uočio, bijesno niza pitanje jedno za drugim, a ja nisam spremna ni za jedno.

"Dobro sam, sve pet." Kažem i natjeram se da se nasmijem dok me on sumljičavo gleda.

"Gdje si bila jučer?" Upitam smireno.

"Doma, gdje bi bila?" Pravim se glupa.

"Zašto onda nisi otvarala?" Sumljičavo me gleda.

"Kad? Vjerojatno sam spavala i nisam čula." Kažem slatko.

"Dobro. Idemo kod mene?" Vidim da mi nije ni jednu riječ povjerovao.

"Može." Pristanem da ne bude previše sumljivo.

"Eto vidiš i onako smo stalno skupa. Zašto živjeti na dvije relacije?" Istakne.

"I šta ćemo raditi?" Upitam ga kad uđemo u njegov stan, osjećam ga iza sebe.

"Ja znam što ćemo raditi." Nasmije mi se perverzno i počne mi ljubit vrat dok njegove ruke svuda šaraju po meni.

"Mario." Jedva kažem.

"Hm." Tiho promrmlja.

"Nisam raspoložena." Jedva nekako kažem, no on ne prestaje.

"Sad ću te ja raspoložiti." Kaže mi i nastavi nizat poljupce prema dolje.

"Jesi gluh?!!" Dreknem se, odgurnem ga od sebe i odem do kupaone. Odmah zaključam vrata i samo kliznem niz njih, dok počnem plakati. Ne mogu se kontrolisati. Nadam se da ovo ne traje svih 9 mjeseci jer ću u suprutnom poluditi.

"Dušo što je bilo?" Tako je nježan i to me još više rasplače i pobjegne mi jecaj  koji on čuje.

"Drina jel ti to plačeš? Ajde otvori. Riješit ćemo što god da je u pitanju. Oprosti ako sam bio grub, neće se ponoviti." Čujem mu zabrinutost u glasu, a ja mu još nisam spremna reći.

"Ne mogu!" Viknem dok još uvijek plačem.

"Ajde otvori i smiri se. Molim te dušo, brinem se." Nekako uspijem otključati i sjest na pod.

"Dušo." Mario odmah uđe i namršti se. Dolazi brzo do mene sjeda pored mene i grli me. Dok je moja glava u mojim rukama.

"Šta ti je Drina?" Upita me zabrinuto.

"Ne znam!" Dreknem se na njega.

"Jednostavno se ne mogu se kontrolirati."

"Dobro je, tu sam. Isplači se, bit će ti lakše." On je tako divan. Mazi me po kosi i ostavlja mi poljupce. Dok me drugom rukom drži na leđima i mazi. To me tako uspavljuje.

Nakon nekog vremena osjetim kako se umirila i da je zaspala. Uzmem je u naručje i odnesem u krevet. Razmišljam koji se kurac upravo desilo? Razglibam glavu, ali mi ništa ne pada na pamet. Zovem Borisa da vidim šta je radila danas i jučer. Govori mi da je jučer bila doma cijeli dan, a danas da je išla do nekoga u neku zgradu i do ljekarne. Probat ću sutra razgovarati s njome da vidim u čemu je problem, jer ona se ne ponaša normalno. Razmišljajući o tome sam i sam zaspao. Budim se i vidim da je napolju mrak, ali nema Drine. Ustanem da je potražim kad čujem zvukove iz kupaone. Uđem u njega i vidim Drinu iznad školjke kako povraća. Prilazim joj i primam je za kosu.

"Bolje?" Upitam je kad digne glavu. Samo klimne glavom.

"Nisi morao ovo gledati." Kaže mi dok se umiva.

Napravit ću ti juhu." Ignoriram njezin komentar.

"Jesi bolje?" Upitam je kad dođem do nje.

"Mhm." Samo jedva promumlja.

"Sigurno?" Ne vjerujem joj baš, previše je blijeda.

"Da."

"Donijet ću ti tu juhu."

"Neću, idemo u kuhinju jesti."

"Možeš?" Malo sam skeptičan.

"Mogu." Napomene mi.

Nakon što je pojela juhu Drina je opet legla. Vidim da me je lagala, ona je sve, ali dobro nije. Polako tonem i ja u san kad me opet probudi njezino dizanje i trčenje prema kupaoni s rukom na ustima. Brzo se i ja ustanem i pojurim za njom. Dok ona povraća držim joj kosu i namaćem joj čelo.

"A da odemo doktoru?" Upitam ju kad se vratimo u krevet.

"Uhvatila me je mala viroza, ništa strašno."

"Drina, dat će ti neke tablete."

"Aman Mario pretjeruješ proći će za nekoliko dana."

"Ako se bojiš ja ću ići s tobom."

"Ne bojim se. Pobogu brat mi je doktor."

"Eto problem riješen. Odi kod njega da ti prepiše nešto."

"Aman neću ići za nešto što će proći za par dana." Ne zna se ko tvrdoglaviji.

"Drina.." Pokušava se pobuniti, ali ga odmah prekinem.

"Ništa Drina rekla sam što sam imala. Laku noć." Legnem i okrenem mu leđa. Nema šanse da idem pa znam da mi je to od trudnoće.

"Ovo nije gotovo." Kaže i on okrene leđa.

Ujutro se budim i osjetim hladnu plahtu. Ustajem da vidim gdje je Drina. Nakon što sve pretražim skužim da je nema. Odmah ju nazovem, ali gospođica se naravno ne javlja. Ne znam za šta joj uopće služi mobitel. Preostaje mi jedino mi Boris pa njega nazovem.

"Gdje je?" Upitam odmah čim se javi.

"U onoj zgradi u kojoj je bila i jučer."

"Jesi saznao kod koga ide?"

"Ne."

"Dobro, nastavi je pratiti." Kažem i poklopim bez pozdrava.

Kod koga dođovala ide? Tamo joj ne živi niti jedan brat, a bome ni prijatelji. Jedina opcija koju pronalazim je da me vara. Jao poludit ću. Pričekat ću da se vrati, a onda je vrijeme za ozbiljan razgovor.

Otišla sam prije nego što se probudio obaviti sve analize. Moj doktor me upućuje što smijem, što ne smijem i sve to. Već znam da pola toga nisam zapamtila.

"Drina slušaš li me?" Trzne me.

"Aman doktore puna glava mi je svega, a 99 posto toga nisam zapamtila što si rekao. Sve je ovo preveliki šok za mene." Objasnim mu.

"Razumijem, ako hoćeš dođi neki drugi dan da ti sve ponovim kad ti se dojmovi malo slegnu. Može tako?" Nasmiješi mi se.

"Mislim da bi to bilo najbolje." Kažem i odem. Na putu kući stanem i kupim si nešto za prigrist.

Čim sam otvorila vrata njegovog stana znala sam da je budan i da mi slijedi jezikova juha

"Gdje si bila?" Nisam još ni ušla, a već je počeo sa svojim ispitivanjem.

"Išla sam prošetati." Slažem ga i molim se u sebi da proguta priču.

"Lažeš Drina!" Dreknu se na mene.

"Pitam te ponovno gdje si bila?" Jao, misli Drina, misli.

"Rekla sam ti." I dalje tjeram po svome. Iako znam da nije progutao priču.

"Rekla si mi laž."

"A onda me ti to prosvijetli, gdje sam bila?" Sarkastična sam.

"To bi i ja volio znati."

"Aman stvarno nisam raspoložena za tvoje bubice od ranog ujutro." Kažem i pokušavam proći pored njega, ali me njegova ruka primi za nadlakticu i vrati ispred sebe.

"Ovaj put nećeš pobjeći." Kaže bijesno kroz zube.

"Zadnji put te pitam gdje si bila?" Upita me prijeteći na šta sam se uplašila.

"Rekla sam ti već." Ne odustajem iako prepostavljam da zna da ga lažem.

"Jel ti misliš da sam glup!?" Vikne

"Nisam to rekla..." Odmah me prekine.

"Jel smatraš da sam budala, idiot da ne znam šta radiš?!!" Viče na mene kao neki manijak. Drina smiri se i diši. Sjeti se od doktora riječi.

"Znam da me varaš!!" Vikne dok ja ostanem u šoku. Kakvo varanje?

"Ne var.." Pokušam reći, ali me prekine.

"Znaš šta dosta je bilo, odi tom kod kojeg si bila do sad. Kad se vratim ne želim te ovdje." Kaže i izjuri van dok ja ostanem stajati zaleđana ovdje.

I novi nastavak je tu
Kako vam se sviđa?
Hm, hm jel nam to slijedi drama ili ipak ne 🤔
Čitamo se uskoro
Ljubim vas
❤❤❤