Ujutro kad sam se probudila Mario je spavao ko zaklan. Jao kako se sladak ovako dok spava. Hm što obući kad nemam ništa ovdje, samo haljinu od jučer. Vidjela sam ključ od apartmana na stolu i odlučila nabrzinu otići do stana po garderobu i vratit se nazad u apartman.

Nabrzinu sam u torbu strpala malo garderobe i krenula nazad prema hotelu. Kad sam ušla u apartman vidjela sam da Mario još spava te sam se ja otišla otuširati.

"Mario." Pokušavam ga probuditi, ali uzaludno. Onda sam ga poljubila u njegova gola prsa, ali on spava kao zaklan. Odlučila sam prijeći na njegov vrat i ostavljala sam mu nježne poljupce.

"Mario." Govorim dok mu grickam vrat.

"Hm." Promrmlja ne otvarajući oči.

"Budi se." Govorim dok mu ljubim vrat.

"Što ja time dobijem?" Još uvijek nije otvorio oči.

"Mene." Približim se i šapnem mu na uho.

"E to je već druga priča." Preokrenuo nas tako da sam ispod njega, a on se u trenu razbudio.

"Tuširali si se bez mene?" Upita dok mi ljubi između sisa pošto mi se bademantil otvorio.

"Mhm, rano sam ustala." Objasnim.

"Mogla si me probuditi pridružio bi ti se. Idući put me zovi obavezno." Naredi mi.

"Razmislit ću, nećeš kavu?" Upitam ga.

"Neću, samo da znaš kasnit ćeš na posao."

"Onda ćeš me ti voziti." Kažem dok on niže poljupce.

"Rado, a sad.." Odveže moj bade mantil i počne ga skidati.

Točno 3 sata sam kasnila na posao, Mario me odveo na posao i vratio se natrag u hotel.

"Kavu?" Upita me Maja kad me vidi.

"Molim te." Pogledam je.

"I šta je s tobom i Mariom?" Upita me kad mi donese kavu.

"Za sad je sve dobro." Kažem joj sa smiješkom.

"Drago mi je zbog tebe, blistaš."

Tako smo malo popričali, te sam se ja bacila na posao kao i Maja. Ona je bila s klincima dok sam ja riješavala papire. Bilo je već 8 sati, malo smo zaostali s papirama. Mrtva sam umorna. Nisam glavu digla od njih, ali dosta je za danas, većinom sam riješila. Uzimam mobitel i vidim da me je Mario zvao 6 puta te ga nazovem.

"Gdje ti je mobitel?" Upita me čim se javi, samo preokrenem očima.

"Bio mi je na stišanom, a ja sam se zadubila u papire. Dođeš po mene?"

"Kad?" Upita me.

"Kreni odmah i požuri. Mrtva sam."

"Dobro, eto me za desetak minuta." Kaže i poklopi.

Nakon 15 minuta došao je Mario.

"Zdravo ljubavi." Pozdravio me kad sam ušla, ja sam ga sam poljubila.

"Hoćeš negdje da idemo?" Upita me.

"Ne, hoću spavati." Kažem i naslonim se na njego rame dok on vozi.

"Jesi primjetila da u posljednje vrijeme samo spavaš?"

"Pa što ću kad mi se spava."

"Da ali tebi se stalno spava u posljednje vrijeme."

"Neću uopće da se raspravljam." Kažem mu i osjetim kako je samo izdahnuo.

"Dobro ljubavi, ne ljuti se." Kaže i poljubi me u kosu dok je moja glava na njegovom ramenu.

Kad smo došli u apartman ja sam se odmah zaputila u sobu u krevet, a nakon mene je došao i Mario.

"Svjesna si da je tek pola 9?" Upita me.

"Mario stvarno sam umorna i spava mi se. Ne da mi se o tome." Kažem mu umorno.

"Drina, ljubavi znaš da ti želim sve najbolje, ali stvarno previše spavaš."

"Šta sad postoji i granica koliko mogu spavati?" Ljutnem se.

"Prije sam te morao tjerati da ideš spavati, a sad te jedva i natjeram da se digneš."

"Neću se raspravljati." Okrenem mu leđa.

"E pa raspravljat ćeš se." On me okrene i povuče me za ruku da sada sjedim.

"Mario!!!" Viknem iznervirano.

"Ništa Mario, hoću da sutra odeš doktoru." Kaže ozbiljno.

"Ma kako da ne."

"Drina ozbiljan sam."

"Aman čovječe dosadan si, ne skači mi po glavi." Kažem i dignem se te počnem oblačiti tenisice.

"Gdje ćeš sad?" Zbunjen je.

"Negdje gdje mi se nitko neće penjat na glavu i govorit mi koliko smijem spavati." Kažem mu i izađem van iz apartmana.

"Drina ne ponašaj se djetinastvo i vrati se unutra." Govori kad otvori ulazna vrata nakon što sam ih ja maloprije zatvorila.

"E pa neću, pusti me na miru."

"Imaš vremena do sutra." Kažem joj i vratim se u apartman. Nazovem svog tjelohranitelja Borisa da ju prati. Jao izludit će me samo brinem za nju.

Kad sam izašla iz hotela krenula sam prema doma pješke. Prijat će mi svježi zrak. Kad sam došla kući odmah sam legla i utonala u san razmišljajući naravno o njemu. Jel moguće da mi fali? Pogotova sad dok mi se spava. Fali mi da zaspim na njegovim prsima i da me on ljubi samo kako on zna i draga me po kosi i leđima što me još više uspava.

Ujutro sam nabrzinu obavila higijenu pošto već kasnim. Na brzinu sam se obukla i zaputila prema svom autu. Krećem prema autu dok tražim ključeve od njega. Vječni problem nas žena kako u torbi naći nešto. Kad ih konačno nađem dignem glavu i dočeka me iznenađenje. Nisam se nadala da ću vidjeti Maria naslonjenog na svoj auto koji je odmah do mog.

"Jel prošla ljutnja?" Upita me kad je skužio da sam ga primjetila, dok mu prilazim i stajem ispred njega.

"Stišala se."

"Drago mi je, ja te vozim na posao." Kaže mi otvarajući vrata svog auta.

"Ali prije toga." Uhvati me prije nego što uspijem ući u auto te me primi i strastveno me poljubi dok ja omotam ruke oko njegovog vrata. Poljubac je bio sve, ali nimalo nježan. Strastven, požudan, baš ono što nam je oboma trebalo.

"Sad možeš ući." Kaže mi kad se odvoji. malo od mene i pusti me da uđem.

"Gdje idemo?" Upitam kad vidim da me ne vozi na posao.

"Ideš prvo jesti jer se kladim da nisi ni jela od jučer, a ni danas i o tome nema pregovaranja." Zaprijeti mi prstom.

"Jel to zaista potrebno?" Upitam ga na šta me on mrko pogleda.

"Da, je. Uostalom moramo razgovorati." Kaže ozbiljno.

"O čemu?" Sad sam se uplašila.

"Ćut ćeš." Kaže i nastavi vozit, dok se ja pitam o čemu on hoće razgovarati.

"Ne gledaj me tako umiljato, neću ti ništa reći."

"No?" Kažem kad sjednemo.

"Strpi se malo ženo." Nasmiješi se.

"Izvolite." Dođe do nas konobarica i spriječi da mu odgovorim. On naruči i za mene te ona ode s narudžbom.

"Znam i sama naručiti." Istaknem.

"Znam da znaš, ali ćeš neke karifeke naručiti samo da što brže završimo, a ionako slabo jedeš u zadnje vrijeme, samo brinem."

"Zar ćemo opet o tome?" Upitam namršteno.

"Nećemo, nego imam ideju."

"Bojim se pitat koju."

"Ha ha ha jako smiješno." Sarkastičan je.

"I koja je ideja?"

"Želim da počnemo živjeti zajedno" Kaže, a meni zalogoj zapne u grlu.

"Diši."

"Dišem jebote, ne možeš samo ispaliti želim da živimo zajedno, valjda postoji neki uvod za to." Ljuta sam.

"Kakav vražji uvod ženo!?" Sad se i on iznervirao.

"Što želiš dalje?" Upita me ozbiljno.

"Ne razumijem?" Zbunjena sam.

"Kako nas vidiš u budućnosti? Jer za mene je ovo između nas ozbiljno."

"I za mene je."

"U čemu je onda problem? Mislim da trebaš razmisliti jer ja vidim samo dvije opcije." Ozbiljan je.

"Dvije opcije?" Upitam ga zbunjeno.

"Da, ili sljedeći korak ili svako svojim putem. Ja znam što želim ali ne mogu isto reći i za tebe." Prebaci mi.

"Jel ti shvaćaš da smo mi 3 mjeseca zajedno!?" Upitam iznervirano glasno, ali opet tiho da nas ljudi ne čuju.

"Da vjeruješ u nas to ti ne bi bio problem. Razmisli jer poslije ovog nema nazad." Kaže mi i ode, a ja puhnem iznervirano. Što dovraga da očekujem za 3 mjeseca?

Malo kraći nastavak, nadam se da vam se sviđa. ❤❤❤
Sljedeći će biti duži.
Ostavite komentar ako vam se sviđa, želim čuti i vaša mišljena.
Čitamo se uskoro
Ljubim vas
❤❤❤