S Mariom se nisam ni čula a ni vidjela od kad sam se vratila, a tome ima 15 dana. Ne mogu reći da mi ne fali, kad mi fali, iako ja to ne želim priznati. Ne želim uopće razmišljati o tome jer postanem tužna. Navikla sam već na njega, ne znam kada je uspio, ali osvojio je ovo hladno srce negdje usput. Kako se to dogodilo? Ni sama ne znam. Danas idem na dobrotvornu zabavu koja organizira bolnica za koju Oguz radi, zabava je u Mariovom hotelu. Sigurna sam da će i on biti na zabavi, zbog toga osjećam veliku nervozu. Oguz je moj brat i radi kao doktor u jednoj bolnici i jako sam ponosna na njega. Moj drugi brat Jay koji je naravno policajac se vratio s tajnog zadatka tako da mi je on večeras pratnja, barem neću ići sama.

Navečer sam se polalo pripremala. Dolazimo samo Jay i ja pošto ostali ne mogu. Dobrotvorna zabava je skupljanke novce za aparate koji su potrebni bolnicama. Obukla sam crnu malo kraću haljinu koja završava malo ispod bedra.

Dok je moj divni braco obukao plavu košulju i tamno plava odijelo. Naravno da je ponio značku i pištolj u slučaju da ga pozovu.

Kada smo došli u hotel, većina ljudi je već bila tamo. Ruku pod ruku sam ušla sa Jayom dok su moje oči odmah ugledala Maria. Srce mi je odmah počelo brže tuči. Bio je sa Filipom koji me je primjetio i trknuo Maria koji se odmah okrenuo prema nama. Nisam mogla razumijeti taj njegov pogled. Izgledao je toliko dobro da bi se sad odmah bacila na njega. Uff o čemu ja razmišljam? Imao je bijelu košulju i sivi sako i to mu je tako dobro stajalo, da bi se sad najrađe bacila na njega.

Ok Drina, smiri harmone, nije ni vrijeme, ni mjesto. Uostalom tu su ti braća. Glava mi je trenutno u rasulu. Osjećam svaki njegov pogled na sebi. Prilazimo stolu i tamo su bili Jayovi kolege. Tamo smo stajali i pričali dok nije počelo prikupljanje sredstava. Taman kad je Jay primio poziv kao i ostale njegove kolege pa su se odvojili od stola, vidjela sam da Mario ide prema meni, no Oguz se ubrzo stvorio ispred mene, a Mario se odmah vratio do svog stola. Sva sreća.

"Dosadno ti je?"

"Malo, a i spava mi se." Naslonila sam glavu na njegovo rame.

Hvala ti što si došla." Zagrlio me.

"Uvijek, ponosna sam na tebe." Dok smo se grlili došao je Jay ubrzano do nas, na šta smo se mi odmaknuli.

"Moram ić, hitan slučaj. Nek te odveze Oguz ili prespavaj u hotelu." Poljubio me u obraz, Oguza je samo potapšao nisam stigla ni ništa reći oni je već bio otišao.

"Spavaš ovdje ili te ja vozim kući?"

"Mislim da ću uzeti opciju jedan jer stvarno nemam smage za ništa."

"Dobro večer." Odjednom je rekao meni dobro poznati glas. Sranje.

"Gospodine Novak predivno ste uredili."

"Drago mi je da vam se sviđa." Gledao je u mene cijelo vrijeme.

"Ovo je Drina moja sestra, a ovo je..." Mario ga je odmah prekinuo.

"Znamo se mi već. Jel tako ljepotice?" Nasmiješio mi se i namignuo mi. Idiot.

"Ma nije li to mala Novak?" Rekao je Robi kad je došao, ja sam odmah otrčala mu u zagrljaj na šta me on podigao i zavrtio.

"Ajme da te vidim." Rekao je kad me spustio te i okrenuo me.

"Predivna si, proljepšala si se od zadnjeg puta."

"Zadnji put si me vidio kad sam još išla u školu."

"Istina."

"Oguz posudiš mi sestru malo?" Upitao ga je.

"Poklanjam ti je, nosi si je." Rekao je sa smiješkom, dok ga je Mario sreljao pogledom i gledao u mene.

"Blago meni s takvim poklonom." Mislim da je Mario htio ubiti obojicu.

"Pa da čujem što ima novog kod tebe? I tko je tip?" Upitao me dok smo počeli plesat uz laganu muziku.

"Koji tip?" Pravila sam se glupa.

"Onaj pored Oguza, rekao bi da se dobro poznate.

"Pa... recimo to tako." Birala sam riječi.

"Idem do toaleta." Na brzinu sam rekla kad sam vidjela da Mario ide prema nama. Odmah sam pobjegla.

Kad sam ušla u toalet odmah sam pustila vodu i umila se i namočila vrat.

"Aaa." Vrisnula sam kad sam digla glavu i vidjela ga u ogledalu. Odmah sam se okrenula.

"Mislim da je ovo ženski wc." Istaknula sam.

"Ma nemoj mi reći."  Podrugljivo je rekao, dok se nasmijao.

"Koliko vidim samo ti si ovdje, pa i nema nekih problema." Samo sam preokrenula očima, dok mi se on počeo približavati, a ja sam spas vidjela u vratima. Nadam se da će netko ući, jer me on neće sigurno pustiti.

"Zaključana su." Popratio je moj pogled i zarobio me za lavabo.

"Ko je onaj tip?" Upitao je tiho, ali prijeteći. Malo sam se uplašila na ton njegovog glasa.

"Ko-ji tip?" Pomucala sam.

"Onaj s kojim si došla, ne pravi se luda." Kako sam bila prislonjenja na lavabo odmaknuo me i jednu ruku stavio na moje dupe ponovno me vratio, dok je drugu ruka prebacio na moj bok. Nisam mi ništa odgovorila, a njega je to činilo još bijesnijim.

"Nešto sam te pitao." Rekao je prijeteći i stisnuo moju guzu jako, na što sam ja ispustila izdah. Približio se mom uhu

"Ili ćeš mi lijepo reći ili imam metodu da saznam." Rekao je tiho.

"Makni se od mene." Odgurnula sam ga od sebe i brzo pobjegla. Otišla do recepcije i tražila ključ od sobe.

Nakon pola sata netko je kucao, mislila sam da je Oguz pošto sam mu poslala sam poruku da sam otišla u sobu jer me boljela glava. Nažalost to je bio on. Pokušala sam zatvoriti vrata, ali bio je jači i prošao pored mene.

"Sad mi je stvarno dosta." Rekao je čim je ušao. Ma o čemu on to?

Uzeo je moju torbicu u ruku i mene prebacio preko svojih leđa te se zaputio prema liftu dok sam ga ja udarala i govorila mu svašta.
Ubacio me na stražnje sjedalo i zaputio se prema vozačevem mjestu. Pokušala sam otvoriti vrata, ali je zaključao. U meni se odmah javila panika.

"Gdje idemo?" Upitala sam ga drhtavim glasom.

"Negdje gdje ćemo biti sami." Oštro je rekao i pokrenuo auto.

Nakon 15 minuta stigli smo na privatni aerodrom. Nisam znala da ima privatni avion. Pošto nisam izlazila došao je do mene i otvorio vrata.

"Izađi." Naredio mi je strogo.

"Ni mrtva." Nisam htjela ni da ga pogledam.

"Jel nećeš!?" Upitao me glasno.

"N E Ć U." Naglasila sam mu svako slovo dok sam mu se unijela u facu. Kad sam to rekla povukao me za ruku i opet stavio na leđa. Kao da nosi vreću krompira.

"Nemam ja više vremena za tvoja natezanja." Govorio je dok me je nosio prema avionu.

"Pomagajte, otima me." Rekla sam zaštitarima i pilotu, oni su se samo nasmijali.

"Znaš da te neće poslušati jer oni rade za mene, ali makar si probala." Nasmiješio se.

"Odmah krećemo." Rekao je pilotu pri ulasku u avion.

"Ovo smatram otmicom." Rekla sam mu čim me posjeo u sjedalo.

"Shvati kako hoćeš, veži se, polijećemo."

"Mrzim te." Rekla sam mu suznih očiju.

"To ti ne mogu zabraniti."

Nakon nekog vremena sam zaspala. Nisam više mogla izdržati. Osjetila sam kako me je Mario pokrio i poljubio i čelo. Sjeo je pored mene i omotao ruke oko mene. Osjećala sam se sigurno u njegovom zagrljaju i tako sam utonula u san.

Osjetila sam da me netko nosi. Poljubio me u čelo dok me nosi i znala sam da se radi o Mariu. Omotala sam automacki ruke oko njegovog vrata naskonila se na njega i nastavila spavat osjetila sam kako me ljubi u kosu i kako se nasmiješio.

Hvala svima na predivnim komentarima ❤❤❤
Ako vam se svima ostavite vote i komentar.
Čitamo se uskoro.
Ljubim vas