Proveli smo 3 predivna dana u Italiji. Čak smo svaki dan navečer išli na gongolu, kako kaže ona nas je približila jedno drugom, ali sve što je lijepo kratko traje, tako da smo sad na putu za nazad.

"Spremna?" Upita me Leo.

"Ne." On me zbunjeno pogleda.

"Opet moram u avion." Objasnim, a on se počne smijati.

"Ma ajde bit ćeš dobro, preživjela si prvi put, preživjet ćeš i sad. A gledaj to s druge strane, ako se nešto i desi, samnom si."

"Stvarno znaš utješiti čovjeka." Kažem sarkastično.

"Jel da?"  Ponosno napomene.

EmaKovač story

Leooffical✔

"Idemo do mene?" Upita kad smo došli na aerdrom.

"A šta ćemo kod tebe?" Upitam sarkastično, a on preokrene očima.

"Pa znaš mogli bismo gledati neki film, pa onda neka večerica, pa onda lijepo zaspim u zagrljaju svoje cure i ujutro ju odvezem na posao." Govori dok mi zaklanja kosu iza uha.

"Hm." Pravim se kao da razmišljam.

"Zar ti nije bilo dosta tri dana?"

"Naravno da nije."

"Leo?" Pozovem ga dok on ostavlja naše stvari.

"Hm?"

"Kako će ovo funkcionirati?"

"Koje?" Upita zbunjeno idući prema meni.

"Pa ovo." Pokazujem ruku na mene i njega, dok je on zbunjen.

"Budi preznija."

"Pa ti si pjevač i to jako poznati. Dok sam ja samo obična cura." Slegnem ramenima dok se on smrkne.

"Da i šta s time?"

"Kako ne razumiješ." Iznerviram se.

"Ema jel mi vjeruješ?" Upita me primajući me za obje ruke.

"Da."

"Onda nema problema. Snaći ćemo se već nekako. Uostalom ti nisi obična cura, već moja." Kaže s ponosom i poljubi me da se ne uspijem ni pobuniti.

"Leo hoćemo izaći malo? Ne da mi se biti ovdje."

"Može, ali da te upozorim da ako mi priđu fanovi ne mogu ih odbiti."

"Dobro." Preokrenem očima.

"I gdje ćemo?" Upita me on.

"Može tamo uz ono jezero gdje si me vodio motorom. Tamo da se malo prošećemo"

"Idemo motorom?" Smije se kreten.

"Jel baš moramo?" Namrštim se.

"Dobro,idemo autom, ali prije idemo nešto jesti."

"Gdje idemo? Šta jezero nije na drugu stranu?" Upitam ga krene u kontru stranu voziti.

"Idemo izvan grada."

"Jel ti shvaćaš da smo se mi prije par sati vratili?"

"Svidjet će ti se." Kaže dok se smiješka.

Nakon nekog vremena staje ispred jednog restorana. Kad uđemo shvatim da nema puno ljudi i da je prilično mirno, dok neki dečko pjeva, a druga dva ga prate na klaviru i gitari.

"Sviđa mi se." Kažem kad nam konobar uzme naruđžbu.

"Znao sam da će ti se svidjeti, ako ništa drugo ovdje možemo pričati normalo bez fanova." Na to se samo nasmiješim.

"Mirno je i predivno."

Kad smo pojeli Leo se dignuo dok sam ga ja zbunjeno gledala.

"Je li dama možda za ples?" Upita i pruži mi ruku.

"O sad znaš i plesati?" Upitam podrugljivo.

"Pristani pa ću ti pokazati." Primila sam ga za ruke te nas je on odveo prema sredini gdje je već par parova plesalo u ritmu pjesme.

Stavila sam ruke oko njegovog vrata dok je on imao na dnu mojih leđa

"Znaš na šta me ovo posjeća?" Upita dok plešemo.

"Na šta?"

"Na svadbu od Drine i Maria." Tamo smo također plesali.

"I ti si se toga sjetio?"

"Jesam." Jednu ruku sam stavila u njegovu i stavila na njegova prsa u moju, dok je druga bila na njegovim ramenima. Glavu sam naslonila na njegova prsa, uzdisala sam njegov miris koji me tako opušta.

"Umorna si?" Upita me nakon nekog vremena dok plešemo, a svira neka lagana muzika.

"Malo." Kažem te dignem glavu.

"Onda ništa od šetnje?"

"Ne, idemo se šetati." Gotovo zacvilim.

"Možemo i ovdje se prošetati, predivno je." Dodam.

Nakon šetnje došli smo u njegov stan, ja sam zaspala u roku keks.

"Ema kad ćemo reći našima?" Upita me
Leo, jer oni misli da se samo stalno družimo, ali ne i da smo zajedno.

"Ne znam, iako mislim da Drina prepostavlja."

"Kako ne znaš, već smo 3 mjeseca zajedno!!" Drekne se.

"Eto." Slegnem ramenima.

"Ne želim se više skrivati." Ljut je.

"Dobro, reći ćemo im." Izdahnem.

"Kad Ema? Kad?" Iznervira se.

"U subotu?" Upitno upitam.

"Stvarno?" Ne vjeruje mi i prima me za obraze na što ja sam klimnem glavom.

"Svi će ju biti tamo." Kažem.

"Jedva čekam." Razvuče osmijeh i nježno me poljubi.

Kako su dani prolazili ja sam bila sva nervoznija jer se subota bližila.

"Sve će biti u redu, i predivno izgledaš." Govori mi dok se vozimo prema našima.

"Ema." Dolazi Drina do nas te se pozdravlja s nama.

"I hoćete više priznati?" Upita nas.

"Šta" Leo se pravi glup.

"Misliš ovo?" Prima me za ruku i podiže u zrak da vidi da su nam isprepleteni prsti.

" O MOJ BOŽE ZNALA SAM!!" Govori oduševljeno dok nas oboje grli.

"Nemoj nikom ništa govoriti, mi ćemo nakon ručka." Kaže joj te mu ona samo klimne glavom.

Ručak je prolazio u ugodnoj atmosferi dok se Leo nije ustao

"Zamolio bi za malo pažnje kad smo već svi na okupu. Ne želim duljiti pošto vidim da ste nestrpljivi. Imam jedno obaviještenje za vas, a to je da imam curu, i da u veza je ozbiljna. Ta cura je ova prekasna dama pored mene. Ema." Pruži mi ruku da se dignem.

"Bilo bi nam drago kad bi imali vašu podršku" Leo završi.

"Ozbiljna veza nakon tri mjeseca." Podrugne se naravno moj brat.

"Oprosti dragi braco nismo baš svi napredni kao ti, da već ostanem trudna. Bez uvrede Drina." Podrugnem mu se, dok se on namršti i presjeće me pogledom. Ostali se počnu smijati i čestitat nam.

"Neka si mu spustila." Namigme mi Drina.

"Samo se probaj povrijediti, zaboravit ću da si Drinin najbolji prijatelj i Hanin kum." Kaže dok mi prijeti prstom.

"Neću, uostalom ja sam tebi pomagao oko Drine." Podsjetim ga.

"To mi je sestra!"

"Dobro, shvatio sam."

"Odlično, dođi sad da te zagrlim šogore." Zagrlimo se pravo muški, dok nas Drina i Ema gledaju u čudu. Samo što ne prasnu u smijeh.

"Da se niste usudile." Kažemo im Mario i ja u isto vrijeme, a one se tad puknu smijati.

"Hoćemo ići na klizanje?" Upitam Lea na putu prema kući.

"Pa mogli bismo." Tad je na radio počela njegova pjesma koju je pojačao tako da smo oboje pjevali. U tom ritmu smo stigli do klizališta.

"Jesi ikad prije klizao?" Upitam ga dok oblačimo klizaljke.

"Od malene kližem."

"Dobro, jer ja nikad nisam." Priznam.

"Nikad?" Začudi se.

"Ne, bit ćeš moj instruktor."

"Sa zadovoljstvom." Nasmiješi se.

"Nemoj slučajno da me pustiš, ubit ću te." Govorim Leu dok me drži na ledu.

"Vidiš da bi mogla i sama." On me polako pusti, dok ja izgubim ravnotežu. Hvatam se za njega i padam povlačeći i njega, a on pada na mene.

"Što sam ti rekla?" Kažem iznervirano dok je on leži na mene i smije se.

"Ništa ti neće biti." Kaže jednostavno.

"Rekla sam ti da me ne..." On prislanja usne na moje dok ja svoju ruku omotam oko njegovog vrata i produbljujem poljubac.

"Idemo kod mene, mrak je." Kaže kad se odvojimo te on ustaje i povlači mene.

Kad smo stigli kod njega. Leo je tražio neki film, dok sam ja radila kokice. Naslonila sam se na njegovo rame dok me on obgrlio.

"Gledaj film." Govorim mu kad shvatim da gleda u mene.

"Ti si mi ljepša." Kaže te ja podignem glavu, a on to iskoristi da me strastveno poljubi. Polako me spušta na trosjed i produljuje poljubac. Skida mi majicu kao i ja njemu. Ubrzo naše hlače završe negdje bačene. Kad krene da mi otkopča grudnjak ja se ukočim što on primjeti i stane, a ja samo zatvorim oči.

"Ema pogledaj me." Govori strogo dok ga ja jednostavno ne mogu pogledati, samo odmahnem glavom.

"Ema ako nisi spremna nećemo, ajde pogledaj me."

"Sram me." Kažem tiho i stavim ruke preko lica.

"Nećeš se valjda mene stiditi?" Govori mi i miče mi moje ruke s lica.

"Ema da si istog trena otvorila oči!!" Naredi malo glasnije i oštrije, te ja odmah otvorim oči.

"E tako je već puno bolje, ajde da se obučemo."

"Ja ću ići doma." Promrmljam tiho.

"Ema nemaš se čega stidjeti." Napomene mi.

"Želim bit sama."

"Zaboravi na to." Kaže strogo.

"Leo..." Pokušavam se pobuniti, ali me on odmah prekine.

"Ništa Leo, ti se obuci, a ja ću nam naručiti večeru." Kaže kad se ustane i ode.

Leo i ja smo zajedno već skoro pola godine i odlično nam je. Još uvijek nismo spavali zajedno, Leo misli da je to zbog toga što sam nevina pa da me strah, ali on ne zna da je istina puno gora. Ja jednostavno ne znam kako da mu kažem, bojim se njegove reakcije. To samo znaju Matej i njegov brat. Ne znaju kako izgleda ali znaju što se desilo. Matej je cijelo vrijeme bio uz mene, jer da nije ne znam kako bi preživjela.

Večeras je Leu rođendan, Karlo organizira u klubu proslavu. Leo kaže da je više pozvao svoje frendove koje zna, nego koje on zna.

"Imao sam drukčiji plan za večeras." Kaže mu dok ulazimo u klub.

"Pa večer je tek počela." Kažem i namignem mu. Drina, Mario, Karlo i Gabi jedino njih znam. Bilo nas je oko dvadesetak.

"Treba doć još jedan moj prijatelj. Ema hoće doći Matej?" Upita me Karlo.

"Hoće, samo će kasniti."

Alkohol nisam podnosila, niti sam ga pila koliko god me Karlo pokušao nagovoriti.

"Leo ajmo plesati." Niti ne čekam da pristane samo ga uzmem za ruku i povedem do plesnog podija samo da Karla skinem s vrata.

"Oprosti." Šapne mi.

"Nisi ti kriv, Karlo je dobar samo me..."

"Guši?" Prekine me.

"Da, tako nekako." Kažem sa smiješkom.

"Izdrži još malo pa ćemo pobjeći." Šapne mi, a ja se razveselim.

"Jedva čekam, a sad možemo da se vratimo, jer mislim da je našao neku drugu žrtvu." Kažem te krenemo do stola.

"Gdje je Karlo?" Upita Leo kad dođemo do našeg stola.

"Otišao je dočekati prijatelja." Kaže Mario.

"Ja odo do wca." Šapnem Leu, te uzmem torbicu, a on mi samo klimne.

Popravim još malo šminku prije nego što izađem i krenem prema našem stolu kad me tamo dočeka šok.

Ko je rekao da možemo pobjeći od prošlosti? Jer moja prošlost je za našim stolom dok ja stojim ukipljena. Prepoznao me je jer mi se nasmiješio pervezno i namignuo mi. Okrećem se brzo te srušim slučajno konobara. Što su vidjeli Mario i Leo te bježim brzo iz kluba. Čujem Maria i Lea kako me dozivaju i idu zamnom, ali ja se jednostavno ne mogu okrenuti. Bježim što brže mogu. Kad izađem ugledam taksi i kažem mu od Mateja adresu te ga odmah nazovem

"Evo sad krećem." Kaže čim se javi.

"Nemoj, ja dolazim." Kažem kroz plač.

"Zašto? Što se desilo?" Upita zabrinuto.

"Pojavio se on!!" Brecnem se dok meni suze slijevaju niz obraze.

"Čekam te ispred zgrade." Govori mi i poklapa.

I stvarno me je čekao. Uveo me u stan dok sam je ja sva tresla i ubrzano disala. Nekako mu sve ispričam kroz plač dok on bijesni

"Ema moramo ga naći i prijaviti. Nema drugog rješenja."

"Ne mogu." Govorim kroz jecaj.

"Ema u istom je gradu ko i ti!!" Oštrije kaže.

"Ne mogu Matej, prepoznao me. Čak mi se nasmiješio i namignuo. Ja jednostavno ne mogu prolaziti ponovno kroz to." Kažem mu iskreno.

"Dobro, sad se samo smiri. Hoćeš tablete?" Samo klimnem glavu.

"Šta ćemo s Leom i Mariom? Zovu te cijelo vrijeme."

"Nemam snage za njih." Ne mogu se još sad i s njima boriti.

"Dobro ja ću njih riješiti, a ti odi leći u moju sobu."

Svima koji danas slave želim Sretan Božić! Mir Božji Hristos se rodi! Tako da vama poklanja današnji nastavak kao malo znak pažnje
Hvala svima na predivnim komentarima i što čitate moju priču
Uživajte mi u čitanju
Čitamo se uskoro
❤️❤️❤️