7
Čim sam riješila stvari koje sam trebala u restoranu odmah sam se zaputila do Filipovog hotela. Razmišljala sam malo i što prije krenem da radim s njim prije ću završiti i prije ću ga se riješiti. Ako misli da ću mu ja kuhati kave, ispunjavati seksualne želje u uredu i slično to odmah može da zaboravi.
Kad uđem u hotel ostanem zapanjena. Sve miriše na bogastvo. Predivno je uređeno. Defintivni vidim zašto glasi za jednog od najboljih hotela. Iako sam bila već tu na razgovoru nisam toliko obraćala pažnju na izgled. Iskreno me ni ne čudi da su toliko uspješni da imaju lanac hotela ako im svaki izgleda kao ovaj.
"Dobar dan i dobro došli. Kako vam mogu pomoći?" Kaže mi neka naprlitana ženska kad dođem do recepcije. Imam dojam kako sve to radi preko kurca. Kad ju malo bolje pogledam shvatim da se radi o onoj plavuši.
"Trebala bi Filipa."
"Filipa?" Iznenadi se kad me ugleda jer me je prepoznala.
"Vlasnika." Objasnim.
"Gospodina Horvata? Imate li zakazano?"
"Nemam."
"Nisam onda sigurna da će vas moći primiti." Namjerno kaže. Dobro jel postoji neka koju on nije jebao?
"Sigurna sam da će moći napraviti izuzetak." Nasmiješim joj se lažno. Još da im je osoblje bolje bilo bi super.
"Mia?" Čujem poznati glas i kad se okrenem vidim onog njegovo prijatelja. Marko tako nešto, ne mogu sjetiti imena.
"Mario. Upoznali smo se u restoranu." Kaže kad mi pruži ruku koja prihvatim.
"A tako je, sjećam se." Nasmiješim se.
"Od kud tebe?" Iznenadi se.
"Pa došla sam Filipu ali mi gospođica kaže da me ne može primiti." Namjerno je pogledam.
"Zašto ne bi mogao Helena?" Upita ju oštro i pogleda u nju.
"Ovaj...mislila sam..." Pokušava se opravdati ali ju Mario odmah prekine. Postala je manja od makovog zrna pred njim.
"Nemoj ti ništa da misliš, mi ćemo poslije razgovorati. Dođi Mia, ja ću te odvesti Filipu." Kaže kad me povede prema liftu. Ovaj tip mi se puno više sviđa nego Filip.
"Pa kako ti se sviđa hotel?" Upita me dok ulazimo u lift i stiska zadnji kat.
"Lijep je iako mi se djelatnice ne sviđaju." Na ovo se samo počne smijati.
"Ista si kao moja žena."
"Mogu nešto da ti kažem?" Odjednom me upita a ja ga zbunjeno pogledam.
"Da."
"Ja iskreno mislim da si ti prava cura za Filipa." Kaže mi i malo je reći da me je ovim riječima šokirao.
"Molim?" Izbečim oči. Kakava vražja cura?
"Vidi znam da ti Filip nije najomiljenija osoba ali odgovorate jednom drugom. Siguran sam da u ovom trenutku ni ti, ni on ne bi to priznali. Oboje ste previše tvrdoglavi. Siguran sam da ćete jednom dana završiti zajedno. Pokaži Filipu šta propušta. Koliko god ja njega volim kao brata, toliko želim da nađe onu pravu za sebe." Malo je reći da me zatekne ovim riječima. U jedno sam sigurna, a to je da Filip i ja nikad nećemo završiti zajedno.
"Ne znam te dugo ali vidim da si ti ta prava za Filipa. Samo mali savjet muči ga i nemoj mu pokazivati da ti se stalo do njega. Dok on shvati da se zaljubio u tebe bit će kasno." Ostanem u šoku od ovih riječi, trenutno sam nijema da bilo šta odgovorim jer sam još po dojmom. Filip i ja? Ne, to ne mogu ni izgovoriti, a kamoli pomisliti. Pa mi se ne možemo vidjeti, a da se ne posvađamo i da ga ja ne ošamarim. O kakvoj on vezi dovraga priča?! Taman kad dođem sebe i krenem da mu odgovorim da Filip i ja nikad nećemo biti zajedno oglasi se lift.
"Filipe vidi koga sam ti doveo" Ulazi Mario sav veseo u njegov ured dok ja idem za njim. Bio je okružen papirima tako da me nije ni primjetio. Kad Mario kaže tek onda digne glavu i malo je reći da se iznenadio kad me je ugledao.
"Ja vas ostavljam same, Mia bilo mi je drago šta sam te vidio." Nasmiješi mi se.
"Također." Odgovorim još sva zbunjena dok on odlazi iz ureda. Još uvijek ne mogu vjerovati šta mi je rekao.
"Od kud tebe?" Upita iznenađeno kad Mario ode.
"Zar ne treba da me uvedeš u projekt?" Upitam zbunjeno.
"Da, ali nisam te se nadao." Govori dok se ja smještam na njegov stol.
"Pa zaključila sam nešto."
"Šta?" Upita sa zanimanjem.
"Što prije počnemo, prije ćemo završiti i ja te više neću morati gledati." Lažno se nasmiješim.
"Logično."
"A da. Bit ću ti prevodilac, a ne sekretarica tako da ako hoćeš kavu morat ćeš si ju sam skuhati."
"Šališ se?"
"Ne, ali bit ću toliko dobra da ti mogu pokazati kako se ona radi. Nakon toga si prepušten sebi."
"Baš ti hvala." Doda sarkastično.
"Uzmi ili ostavi?"
"Kao da imam izbora."
"Ti imaš izbora, ja sam očito ta koja ga nema." Istaknem očigledno.
"Tako je, vidiš kako brzo učiš." Nasmiješi mi se lažno.
"Jao Bože šta sam ti skrivala?" Pogledam gore, a on se samo nasmije.
"Šta kažeš da ti za početak pokažem hotel?" Predloži mi.
"Može." Pristanem te se uputimo prema vratima.
...
"I kako ti se čini?" Upita me kad se nađemo ponovno u njegovom uredu nakon obilaska hotela. Dobila sam privatan obilazak hotela i malo je reći da sam oduševljena. Pokazao mi je kompletan hotel pa čak i one prostorije u koje ne mogu svi da uđu. Mislim da sam ja jedina djevojka koja je dobila privatan obilazak od Filipa jer prepostavljam da inače to netko drugi radi, a ne on.
"Sviđa mi se. Nego... da te nešto pitam."
"Pitaj."
"Jel postoji neka djevojka koju nisi jebao iz ovog hotela?" Upitam ozbiljno, a on počne glasno da se smije. Oke, ovo je čudno. Doslovno sam se osjećala nelagodno. Sve cure su buljile u mene sa mržnjom i ljubomorom. Vjerojatno zato jer sam bila sa Filipom u društvu.
"Ne želiš da znaš." Kaže neodređeno.
"Imaš pravo ne želim, vjerojatno bi mi se još više zgadio." Kažem otrovno.
"Znači toliko me mrziš." Promrmlja za sebe.
"Ne mrzim te, samo nemam ni jedan razlog da te volim."
"Nek... nebitno. Upoznat ću te s Elom ona je moja sestrična i vjerujem da ćete se dobro slagati."
"Dobro." Složim se, bar njega neću morati da gledam.
"Mislim da bi bilo dobro kad bi štoviše bila ovdje tako da te možemo uvesti u projekt."
"Ako si zaboravio imam restoran koji vodim i on neće trpjeti zbog tvog projekta." Odmah kažem da ne bi poslije bilo problema. Restoran neće da trpi zbog njegovog hotela.
"Samo sam predložio, bit će ti lakše. A siguran sam da i dečki znaju to obaviti umjesto tebe." Naravno da znaju ali neću sigurno njima dati i moj posao plus konobarenje.
"Ne sjećam se da sam te pitala za mišljenje." Nasmiješim mu se lažno jer nema on šta da se miješa u moj posao. Ja se u njegov ne miješam.
"Samo sam predložio."
"Šta još trebam znati?" Prebacim temu jer je za mene ta tema završena.
"Putovat ćemo u Tursku."
"Zašto?" Upitam zbunjeno.
"Ako trebam Turski šta misliš? Jer s Turcima ugovaramo projekt." Sarkastičan je.
"A ja mislila s Francuzima." Podrugnem se, a on samo preokrene očima.
"Nebitno. Šta se tiče oblačenja mi smo ozbiljna firma prema tome tenisice, traperice, ni trenirka ne dolazi u obzir." Ma ni ovo rekao. Odmjeri me od glave do pete jer imam običnu majicu, traperice i tenisice.
"Na to odmah možeš da zaboraviš."
"Oprosti?" Podigne obrve.
"Mrzim poslovnu odjeću. Prema tome možeš odmah zaboraviti da ću nositi haljine, suknje, štikle i sva ta ostala sranja." Ne radim ovdje da bi se pridržavala tih njegovih uvjeta.
"E pa oprostite gospođice to je dreskod firme. Ako svi nose, onda ćeš i ti." E pa malo sutra ću nositi, uostalom ne trebam ja njega, nego on mene.
"Natjeraj me." Kažem kad mu se unesem u facu.
"Jesi sigurna da stvarno to želiš?" Upita me promuklo dok ja podignem obrvu i izazivam ga.
"Filipe zar je moguće da još nisi našao sekretaricu?" Upada neka žena u njegov ured te se odmah odmaknemo jedno od drugoga. Ne moram da govorim da su smo bili odvojeni samo par milimetara jedno od drugog.
"Rekla sam ti da je Valentina stvorena za taj posao."
"Majko rekao sam ti već šta mislim o njoj. A ti bi si već trebala izbrisati iz glave da ćemo mi ikada biti zajedno." Hladno joj odgovori, ma nije moguće da je on odbio neku djevojku.
"A koja si ti?" Okrene se žena prema meni.
"Mia, ovo je moja majka." Upozna nas nekako hladno, a meni se ova žena nimalo ne svidi.
"Drago mi je gospođo." Pružim ruku preko one stvari na šta me ona pogleda s visoka.
"Meni nije." Budi pristojna Mia.
"Filipe, Valentina i ti bi..." Započne opet ona ne obazirajući se na mene ali Filip ju odmah presječe.
"Majko imam posla, prema tome sačekaj vani. Ne možeš tako ulaziti kako se tebi sprdne." Opa, očito i nema neki dobar odnos s majkom.
"Ja sam ti majka!!!" Bracne se na njega. Trenutno se osjećam višak ovdje koji sluša svađu između majke i sina.
"A ja sam vlasnik ovog hotela!! Prema tome pričekaj vani dok ne završim sa Miom." Kaže joj, a mene njegova majka ubije pogledom i zalupi vratima tako jako da sam morala začepiti uho.
"Gdje smo ono mi stali?" Upita me i vidim po njegovom držanju da ga posjet majke samo iznervirao.
"Krenuo si da me natjerati šta ću nositi." Podsjetim ga i nasmiješim se. Nema šanse da me natjera. Svakako on mene treba, ne ja njega.
"E da ovih dana ćemo napraviti ugovor koji ćeš potpisati."
"Shvaćaš da ja neću raditi ovdje?" Upitam ga da ne bude zabune.
"Shvaćam, ali to je procedura. Ti ćeš imati ugovor dokle traje projekt. Nakon njega ćemo vidjeti šta i kako ćemo dalje. Mi nismo firma kod koje ćeš raditi na crno."
"Dobro."
"Imaš ćeš svoj stol ispred mog ureda, tako će biti dok se ne nađe sekretarica. Nadam se da ti je to dosta jer ćeš svakako raditi s Elom u njezinom uredu. Naravno da možeš slobodno donijeti šta god ti treba i šta god ti želiš. Nadam se da ti to paše jer nam je ovo hitno."
"Dobro."
"Nastavit ćemo kasnije jer ako ne riješim svoju majku dobit ću živčani." Kaže mi te ja samo klimnem glavom. Izađem iz uredu te rospija odmah uđe i zakači me od lakat. Bože me sačuvaj.
"Vještica, samo joj još fali štap." Kažem čim se vrata zatvore i čujem nečiji smijeh na moj komentar. Okrenem se i ugledam curu mojih godina, možda koju godinu starija kako se smije na moj komentar.
"Ja sam Ela, Filipova sestrična. Ti mora da si Mia?" Govori mi djevojka dok mi pruža ruku koju prihvaćam.
"Da, drago mi je."
"Dođi idemo u moj ured." Ova cura mi se već sad sviđa.
..
"Nije do tebe, strina je jednostavno takva prema svima." Kaže čim uđemo u njezin ured.
"Takva vještica?" Upitam bez pardona.
"Nitko je ni ne podnosi. Kad su god neka događanja svakom nađe nekome manu i uvijek se s nekim posvađa. Jednostavno ona je takva." Slegne ramenima.
"Kakva je to osoba? Znam strina ti je ali opet."
"Potpuno te razumijem. Iskreno ne znam šta stric još radi s njom. Ja bi se na njegovom mjestu već odavno razvela."
"Ako je ovakva kakva je bila samnom na pet sekundi, ne bi s njom ni minute bila."
"A šta misliš zašto su se Filipov brat i sestra odselili u London? Zbog nje. Miješala se u sve. A to radi i Filipu."
"Zašto ne presječe?"
"Uvijek ga uspije obrlatiti svojim osjećajima kako to već ide." Prevrne očima.
"Hoće neku Valentina da mu bude sekretarica."
"Hoće ona to već jako dugo ali badava joj kad Filip neće."
"Nije moguće da je on neku odbio." Podrugnem se.
"Bez brige znam da si odbila Filipa, natjerala sam Maria da mi kaže. Neka mu je neka pokazala."
"Za sve postoji prvi put." Nasmiješim se kad se toga sjetim.
"Pa šta se Valentinu tiče tu postoji priča." Govori dok mi pruža limunadu koju prihvaćam te se ona smješta preko puta mene. Bit će ovo sigurno jedna u nizu priča o nekoj djevojci koja se zaljubila u Filipa ali on nije u nju.
"Valentinu znamo od djetinstva. Oduvijek smo se svi zajedno družili jer su naši roditelji godinama prijatelji i tako smo i mi djeca postali jako dobri prijatelji. Ona je bila jako dobra cura. Jednom su se Filip i ona slučajno sreli u klubu. Oboje su bili mrtvi pijani i znamo šta se dogodilo. Filipu nije to ništa značilo ali njoj je. Otkrila je da je već dugo godina zaljubljena u njega ali Filip nije gajio iste osjećaje. Filip ju je distancirao ali naravno tu onda upada njegova mama koja je sve to saznala i hoće Valentina za snahu i to već traje godinama."
"Kao da smo u Turskoj." Prevrnem očima. Čuj ona hoće? Pa valjda će on birati koga će ženiti, a ne njegova majka.
"Srećom pa Filipa zaboli ona stvar šta ona želi. Ne znam zašto uopće navaljuje kad Filip uopće nije zainteresiran za nju."
"Očito zato šta joj ta Valentina odgovora."
"Kad to kažeš imaš pravo, sad kad malo bolje razmislim slične su. Valentina se jako promjenila od kad je priznala Filipu da je zaljubljenika u njega. Jednostavno to nije ista osoba, na sve načine pokušava da pridobije njegovu pažnju ali Filip nije zagrijan za nju." Ljubav svašta čini čovjeku. Kad se zaljubimo jednostavno treba ostati svoj jer onaj tko te voli, volit će te kakvu jesi. U suprutnom te ni ne voli.
"Valentina radi u firmi ali Filip nju nikad ne bi uzeo za sekretaricu. Muka mu je šta je mora viđati kad imamo zajedničke sastanke, a kamoli da mu bude sekretarica. Dao bi njoj on već odavno pedalu ali naši roditelji su već dugi niz godina jako dobri prijatelji i to je jedini razlog zašto još uvijek radi ovdje. Iako da se Filipa pita letila bi ona već odavno odavde." Objasni mi.
"Zašto su neki uporni tamo gdje nema ničega?" Upitam, a ona samo slegne ramenima.
"Jesu i tvoji takvi?" Upita me na šta ja progutam knedlu.
"Ja nemam roditelje, mene je ujak odgojio. Moji su doživjeli nesreću zajedno s bakom i dedom. Ujak je u jednom danu ostao bez roditelja, sestre i šogora i dobio mene." Kažem kad mi suze skliznu niz lice, dan danas mi je teško o tome pričati. Toliko bi htjela da budem jaka i da mogu to ispričati bez suza ali jednostavno ne mogu. Pakleno boli.
"O moj Bože. Žao mi je, oprosti." Kaže i vidim da njoj suze klize.
"Znaš šta je ironično?"
"Šta?"
"Taj lik se izvukao. Jedino mu je auto bio slupan, nije imao ni jednu masnicu."
"Nadam se da trune u zatvoru."
"Ne."
"Ali kako?"
"Pa taj lik je bio netko poput tvoje tetke."
"Zašto je uvijek izvuku takvi, a nevini nastradaju?"
"Nećemo nikad znati. Jednom sam slučajno našla njegovu sliku među ujakovih stvarima gdje je bio članak. Ujak to skriva od mene i misli da ne znam kako taj čovjek izgleda, ali vrlo dobro znam. Dan danas pametnim njegovu facu i nikad neću da ju zaboravim." To lice se nikad ne može zaboraviti.
"Šta kažeš da krenemo na posao? Da ti pokažem na čemu radimo?" Prebaci temu na čemu sam joj zahvalna.
"Mislim da smo i previše pričale."
"Mislim da ćemo biti jako dobre prijateljice."
"Slažem se." Ova djevojka mi se baš jako sviđa, odmah mi je na prvu sjela. Tko bi rekao da je ona neki rod sa Filipom? Oni su nebo i zemlja ali barem sad znam na koga je Filip.
Šta kažete na Filipovu mamu i Elu?
Šta mislite hoće li Mia negdje stresti tog čovjeka i prepoznati ga? 🤔
Ljudi mogu konačno da se pohvalim da sam našla savršenu haljinu za sestrino vjenčanje 😍😍
Inače jučer sam išla u dva butika (iako nisam planirala ali oni idu na godišnji, a meni je prekasno ići kad se vrate. Tako da mi je jučer bio zadnji dan) sa ciljem da tamo kupim haljinu jer su svi tamo hvalili itd. Odem ja tako kad meni se tako ništa ne sviđa. Probala sam valjda 10 haljina 😂
Odem u jedan centar jer sam si ja zakapirala boju i koliko toliko kakvu želim haljinu. Ili ima boja, a haljina mi se ne sviđa ili je haljina koliko toliko ok, a boja mi se ne sviđa. Već sam mislila da odustanem kad sam pronašla savršenu haljinu i savršena boja. Ali zašto jednostvo kad može konplicirano. Jedina haljina a meni mala. I onda dobijem prijedlog prekrojite si ju i naravno da sam se odlučila za to jer sam se ja prosto zaljubila u tu haljinu 😍😍 To se sve pretvorilo u više od četiri sata traženja ali vrijedilo je.
Ne znam zašto vam sve ovo pričam ali kad već dijelim sve sa vama pa da podijelim i ovo 🤭😂
Ps. Pouka za sve - Ne budite kao Katarina i idite da kupujete haljinu za sestrino vjenčanje na vrijeme a ne dvadeset dana prije svadbe 🤭😂
Uživajte u čitanju
Cathy 💞
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top