Ne mogu vjerovati da me na kraju prisilio na to da pristanem da budem njegova sekretarica. Manipulator jedan, znala sam da igra prljavo ali se nisam nadala da će baš toliko igrati. Ne mogu vjerovati da je koristio mog ujaka da bi pristala. Pa naravno kad on dobro zna da mi je ujak slaba točka i da bi učinila sve za njega.

Ne znam koga prvo da ubijem njega ili sebe. Bilo kako bilo bit će ovo pakleno. Ipak se radi o Filipu. Proklet dan kad sam se prijavila na taj razgovor za posao i upoznala ga. Dok sam ja tako razmišljala stigla mi je poruka od gospodina. Jao poludit ću s njim.

Jesi slobodna danas?

Za tebe nisam nikad!!

Odlično pokupim te za sat vremena.

Živciraš me

Bez brige malena, obostrano je.

E pa žalim nisam slobodna

E pa napravi da budeš. Ne planiram da te čekam.

Ma šta si on umišlja? Tko je on meni? Nitko i ništa. Odakle si uzima pravo da mi naređuje. E pa gospodine Filipe nećemo tako da se igramo. Ako tebi drugi trče kad ti kažeš, ja sigurno neću.

"Robi danas me nema." Kažem i odem trenirati. Treba mi izdašni ventil jer ću u suprutnom nekoga stvarno da ubijem. Pošaljem Borisu poruku za trening i na moju sreću stigne mi pozitivan odgovor da je slobodan. Jedva čekam da sve ovo izbacim iz sebe.

Odem kući da se presvučem i uzmem opremu za treniranje. Ako nešto mrzim to je onda kad moram nositi poslovnu odjeću, uvijek sam više za nešto ležernije i sportsko. U tome se najudobnije osjećam. Ja sam jednostavno tip za traperice i tenisice, jednostavno kad moram obući štikle dođe mi muka. Srećom pa moj ujak u restoranu to ne prakticira.

Nakon dvadesetak minuta našla sam se u dvorani. Boris je već bio tu. On me od početka trenira i s njim sam započela s boksom. Da, dobre ste čuli, treniram boks. Mnogi će pomisliti da to nije sport za cure ali ja u tome uživam, nekako se najbolje oslobodim viška energije, pogotovo kad me netko naživcira kao sad Filip. S Borisom sam napravila prve korake kad nisam imala blage veze. Ma nisam znala ni udariti kako treba. Zato sada sve znam. Znam se tući kao i obraniti. A sve to zahvaljući njemu. Mislim da bi svaka žena trebala da zna da se obrani i zaštiti sebe. Naravno da nekad koliko god trenirali i znali to je jednostavno nemoguće jer su ipak muškarci duplo jači od nas.

...

Čekam gospođu da se pojavi ali naravno da kasni. A šta sam drugo mogao i očekivati? Bio sam dobar i čekao deset minuta ali to je to. Zovem je ali naravno da mi se ne javlja, kao šta mi ni ne odgovara na poruke. Krenem u njezinu zgradu. E sad bolje da je nema. Šta ona misli da ja imam vremena za njezine bubice? Nemam, čut će me za ovo.

"Oprostite na kojem katu živi Mia?" Upitam portira kad uđem u njezinu zgradu koji se nalazi na recepciji.

"Novosel?" Upita me.

"Da."

"Ona vam je otišla." Iskreno se nadam da sam samo krivo čuo.

"Kad?" Upitam dok se pokušavam smiriti jer sam bijesan kao ris. Koji kurac ona sad izvodi?

"Ima nekih sat, dva."

"Hvala." Kažem i krenem prema izlazu još bijesnije nego šta sam bio. Ne zna ona koga provocira. Sigurno je u restoranu pa se uputim tamo. Zadavit ću je, to je to. Kakvo je ovo ponašanje? Pa nemam ja vremena da se igramo mačke i miša. Sad je stvarno pretjerala. Svjestan sam da mi namjerno ovo radi, samo kako bi tjerala meni inat. Poluditi ću s njome to je to.

Nakon petnaestak minuta se parkiram kod restorana. Na moje iznenađenje ne vidim Miu već samo Robija. Mislim da bijes izlazi iz mene koliko sam ljut na nju.

"Zovi Miu odmah." Ne trudim se niti da ga pozdravim.

"Filipe?" Iznenađeno me pogleda.

"Šta se praviš kao da me prvi put vidiš? Zovi Miu!!" Ponovim ovaj put glasnije.

"Mia nije tu." Kaže zbunjeno.

"Vidi Robi, dosta mi je nje i njezinih bubica, zato ti kažem posljednji put da ju pozoveš da ne bi ja išao da ju tražim, a vjeruj mi da to neće biti dobro." Govorim dok me on gleda sav zbunjeno jer ne zna šta se događa.

"A ja tebi posljednji put kažem da Mia nije ovdje." Naglasi svaku riječ.

"Dobro. Onda nemaš ništa protiv da se u to sam uvjerim?" Upitam i krenem odmah sa pregledavanjem restorana. Nije uspio ništa da mi odgovori ali je zato krenuo da me prati dok me uvjerava da Mia nije ovdje. E pa ja ću u to tek da povjerujem kad se sam svojim očima uvjerim u to. Do tada mu ništa ne vjerujem.

"Ne možeš tu ući. Vidiš da piše samo za zaposlene." Govori mi Robi dok ja kao neka budala po cijelom restoranu jer tražim gospođu. Ne sjećam da se da sam ikad nešto ovako radio radi neke cure. Ne mogu se ni sjetiti kad nisam nikad. Ova cura mi diže jako pritisak. A da ne govorim o tome da je ta cura jedna obična klinka za mene. Klinka koja me mota oko malog prsta. Ovo je za nepovjerovati šta radim zbog nje.

Ne mogu vjerovati da mene neka klinka vrti oko malog prsta. Točno da imam vremena pronašao bi bilo koga drugoga tko govori Turski jezik ali nažalost nemam ni vremena, živaca, a niti imam nekoga tko govori. Uz to Mia kakva god bila znam da će sve napraviti kako treba pošto je Petrova nećakinja, dok za bilo koju drugu osobu to ne mogu da kažem, a još manje garantirati, a ovdje se ipak radi o važnom projektu. Tako da u ovom trenutku mi je Mia jedini izbor na moju žalost.

"Znaš kako mi puca kurac šta piše ovdje?" Upitam i uđem ali ni tamo je nađem. Robi odustane da me prati jer vidi da nema koristi i da neću odustati dok je ne nađem. Kad je nađem bolje da je nema.

Nakon što ispregledam cijeli restoran shvatim da je stvarno nema. Ne mogu vjerovati da je pobjegla. Znam ja da je namjerno to napravila. Samo da bi meni prkosila. Ovako nećemo za deset godina završiti projekt.

"Gdje je Mia?" Upita mirno Robija kad dođem do njega na šank.

"O završio si?" Podrugne se

"Nemoj me još i ti jebati." Iovako sam previše živčan zbog Mie.

"Šta hoćeš od nje?" Upita me direktno i iznenadim se pitanjem.

"Molim?" Zbunjeno ga pogledam.

"Pitam te ozbiljno."

"Ništa, treba mi za jednu kompanju jer priča Turski jezik. Bez brige ništa ne planiram s njom." Iako bi ja puno toga s njom samo mislim da bi u tom slučaju netko završio mrtav.

"I bolje ti je. Drži ruke dalje od nje ili ćemo se drukčije razgovarati." Zaprijeti mi i malo je reći da me je iznenadio. Ma jel ona to s njim u vezi? Filipe šta se to tebe tiče? Nije tvoja stvar.

"Jel znaš gdje je?" Upitam ga.

"Ne, a i da znam budi siguran da ti ne bi rekao."

"Znači onda možda i znaš." Zaključim.

"Možda ali neću da ti kažem."

"Vidi Robi, ovo je jako važno."

"Ustvari vidi ti Filipe, ne znam šta se događa među vama ali pusti curu na miru."

"Idem, ali budu siguran da ću je naći."

"Pa sretno ti bilo, jer tamo gdje je ona ne bi nikad tražio. Tamo bi ju vjerojatno tražio na posljednjem mjestu." Kaže mi i zamislim se, gdje je ona to dovraga?

Gdje dovraga da ja nju tražim? Pa ni ne znam ju. Gdje je dovraga mogla otići? Misli Filipe, misli. Misli gdje ju nikad ne bi tražio. Ma mogu do sutra razmišljati ali ništa mi neće past na pamet kad ju ne poznajem.

Nazovem Elu da mi odgodi sve sastanke za danas jer pitanje koliko će ovo potrajati. Jao šta ja radim sve zbog nje? Ono što nikad nisam radio ni zbog jedne ženske. Odlučim da je najbolje da odem do njezine zgrade. Jednom će se morati pojaviti. A onda kad se pojavi bolje da je nema.

...

"Dosta je." Kaže mi Boris dok se ja bacam na pod, a on mi dodaje flašicu s vodom. Ni sama ne znam koliko treniram i udaram.  Samo znam da se osjećam lakše jer je sav moj bijes izašao van. Ne postoji bolja mogućnost da izbacim svoj bijes od ovoga.

"Šta se događa?" Upita i sjedne pored mene.

"Ne pitaj, postoji jedan lik šta me mnogo nervira."

"To se vidi." Kaže i nasmije me.

"Gotovi smo za danas. A ti isto predahni malo. Odi kuću i istuširaj se ali u hladnoj vodi. Ta..."

"Isusu nije mi prvi trening." Napomen mu, a on se samo nasmiješi.

Odem se presvući te uzmem mobitel da vidim propušteno. Ugledam ogroman broj poziva i poruka od Filipa i samo se zlobno nasmiješim. Neka vidi kako je to. On meni mislim naređivati, e pa neće moći. Nije mi nitko i ništa da bi ja ispunjavala njegove želje kad se njemu sprdne. Ako želi da mu pomognem to ću napraviti pod svojim uslovima, a ne pod njegovim.

Pročitam Robijevu poruku da je Filip dolazio u restoran i pretražio ga cijeli ne bi li me našao. Samo se nasmiješim na ovo. Nadam se da je naučio da mi on neće naređivati. Tko je on meni da nešto zahtjeva i naređuje? Nitko i ništa. Ako drugi dopuštaju da im naređuje i da trče kako se njemu sprdne, samo naprijed. Ja to sigurno neću ni dopustiti, a još manje trpiti.

Zanemarim njega i uđem u auto. Jedva čekam da uđem pod tuš. Sva sam znojna da se majica zalijepila za mene. A kosa mi je mokra kao da sam ju prala. E da me sad vide one bakice koje govore da će me propuh propuhati pa ubile bi me.

Ne može sve biti savršeno zar ne? Naravno da me Filip čekao ispred zgrada. A ja baš odlučim da ne idem dolje u garažu nego se parkiram vani. Mia stvarno znaš pogoditi nema šta. Čim sam izašla on digne pogled i ugleda me odmah krenem bijesno prema meni. Već mu po držanju vidi da je ljut, ma šta ljut, bijesan je kao ris. Bijes mu izlazi kroz uši. Uzmem svoju sportsku torbu koju stavim na rame, naravno da to radim sporije da dobijem na vremenu.

"Gdje si ti dosad?!!" Drekne se na mene dok ja zaključam auto. Ma vidim po njemu da bi sad najrađe urlao na mene.

"Oprosti?" Pogledam ga upitno.

"Imali smo dogovor." On je imao dogovor sam sa sobom, samnom sigurno nije.

"Ne, nismo."

"Nismo?" Upita zbunjeno.

"Ja sam ti rekla da nisam slobodna. To što svi pomiču svoje obaveze zbog tebe se mene apsolutno ne tiče, jer ja sigurno neću. Imam svoj život u koji ti nisi glavni, a još manje si u njega uključen."

"Izludit ću, točno su izludit s tobom." Šeta lijevo, desno i govoreći sebi u bradu. Pa očito ga samo ja mogu toliko izluditi.

"Dobro sad si slobodna zar ne?" Upita me kad se malo smirio.

"Nisam, imala sam naporan trening i sada mi samo treba tuš i spavanje." Čim ovo kažem iznenadi se.

"Trening? Ti treniraš?" Upita iznenađeno.

"Ne, nosim sportsku torbu jer mi se eto nosi." Prevrnem očima.

"Ja sam inače smiren čovjek ali ti mi digneš tlak u roku sekunde. Ma kakve sekunde u roku stotinke!!" Vikne.

"Pa meni se digne tlak čim te ugledam pa tko me pita?!!" Raširim ruke.

"Pristala si mi pomoći." Istekne.

"Jer si me stjerao u kut." Napomenem mu.

"E pa žalim ali nemam vremena tražiti nekog drugog tako da se navikni na moju pojavu dok ne završimo taj projekt."

"Odbrojavam dane do toga." Lažno se nasmiješim.

"Onda kad si slobodna da prijeđemo detelja."

"Ne znam, javit ću ti se." Namjerno kažem.

"Kao sto si mi se i onda javila?" Podrugne se.

"Neka me nazove tvoja sekretarica da dogovori sastanak. O da, nemaš je." Lažno mu se nasmiješim i on me presječe pogledom.

"Vidim da si danas baš u kučkastom modu kojeg ja ne moram i neću da trpim. Čut ćemo se sutra. Pobrini se da te do tad prođe." Kaže te prođe pored mene i krene prema svom autu. Otvorim usta od šoka. Ma nije ovo rekao.

"MAMA TI JE U KUČKASTOM MODU!!!" Viknem za njim dok imam osjećaj da sam ga nasmijala. U kučkastom sam modu čim vidim njega.

Neće Mia da igra po njegovim pravilima. Neće ona da pleše kao on svira.
Kako će oni ovako da surađuju? 🤔
Danas sam nakon dugo vremana vidjela svoju prijateljicu iz djetinstva i neopisiv je osjećaj kad se vidite nakon dugo vremena. Čuvajte prijateljstva jer su danas rijetki.
Uživajte u čitanju
Cathy 💞