Prošlo je mjeseci i pol od kako odrađujem otkazni rok. Prešla sam pola puta, još toliko i gotova sam sa Filipom. Definitivno je ovo najdužih mjesec i pol u mom životu. Još uvijek ne mogu da vjerujem da mi je odredio otkazni rok od tri mjeseca. Tko još odrađuje otkazni rok tri mjeseca? Ali jako dobro znam da mi to namjerno radi, tjera svoj inat kao da će nešto promijeniti time. Da je lako, nije nimalo ali guram dan za danom. Filip se vratio starom životu dok se ja sa druge strane pravim da sam sretna ali daleko sam ja od toga.

Šta se tiče mene i Filipa naš odnos se drastično promijenio i sada smo samo strogo poslovni. Pokušavao je on doći do mene i razloga zašto se sve to desilo jer mu i dalje ništa nije jasno ali nisam posustala, a niti neću koliko god bilo teško. Nakon nekog vremena je samo digao ruke od mene i povukao se. Ne mogu reći da me ne boli kad me boli, ali tako je trebalo da bude.

Odustao je i od tada pričamo samo isključivo šta se tiče posla. Naravno da on još koji put tu i tamo podbode ali ja prešutim, odlučila sam da je tako najbolje. Izbjegavam ga koliko god mogu. Dolazim na posao puno prije njega samo kako bi izbjegla susret sa njim također gledam da odem ili prije ili poslije njega doma da ga i tada ne susretnem. Dosta smo vremena proveli zajedno tako da znam njegovu rutinu. Nekad budem uspješna u tome, a nekad malo manje. Nažalost imamo puno zajedničkih sastanaka na kojem ga ne mogu izbjeći ali zato uvijek dolazim među zadnjima, a izletim prva. Već sam se uvježbala kako da ga štoviše izbjegavam i on jako dobro zna da to radim ali baš me briga.

Kako se Filip vratio starom životu tako su se vratili i natpisi o djevojkama za jedno večer, dok na poslu iskorištava Valentinu samo je ona previše zaljubljena u njega da vidi to. Izgleda da se nikad neće promjeniti po tom pitanju.

"Kasniš." Cimnem se jer sam bila duboku u mislima. Ugledam Maria i samo se nadam da neće sad doći i Filip.

"Onda i ti kasniš." Uzvratim mu, a on se nasmiješi. Iskreno nemam pojma o čemu je sastanak. Samo znam da nam dolazi neki čovjek i da će se ovdje održavati neka humanitarna večer. Apsolutno me ništa ne zanima šta se tiče posla. Samo odbrojavam dane kad ću otići odavde daleko od svih.

"Pa kako si Mia?" Upita me dok ulazimo u lift.

"Dobro sam. Kako si ti?"

"To lažeš sebe ili mene?" Upita me i iznenadi me ovim pitanjem.

"Šta želiš reći?" Upitam ga direktno.

"Da si daleko od dobrog. Ovako iz vana se činiš dobro ali iznutra nisi. Rekao bi da se iznutra raspadaš. Jesam li u pravu? Pa ja bih rekao da jesam." Pročita me u tren oka. Nažalost sve šta je rekao je u pravu.

"Ne znam šta da ti odgovorim na ovo." Iskreno iznenadio me kako me je pročitao u tren oka i sve točno rekao.

"Ne moraš ništa, na kraju krajeve nisi dužna da se meni opravdavaš. Samo se zapitaj jel vrijedno svega toga." Da mogu sve bi promjenila ali ne mogu.

"Još uvijek možeš da kažeš Filipu istinu." Doda i čujem zvono na liftu koje me spasi. Izletim odmah iz lifta, bolje reći pobjegnem ne čekajući Maria jer stvarno ne znam šta bi mu odgovorila na to. Čula sam samo kako se Mario nasmijao na moj postupak ali baš me briga. Ugledam Filipa ispred sale za sastanke koji vjerojatno čeka Maria. Samo prođem pored njega bez ikakvog pozdrava i uđem u salu te se smjestim pored Ene i popričamo nešto malo dok ne počne sastanak.

Nakon par minuta ulaze Mario i Filip i započnu sastanak za koji ja i nisam nešto previše zainteresirana tako da crtam srčeka po bilježnici i ubijam dosadu čekajući da se sastanak konačno završi.

"Ovo je Vedran on.." Dignem glavu kad ga počnu predstavljati i ostanem u šoku kad vidim tko je pored njih. Ostatak niti ne čujem dok gledam u jako dobro poznato lice. Ugledamo jedno drugo i također vidim šok na njegovom licu. Samo mi se nasmiješi i uzvratim osmijeh od uha do uha.

Vedran je moja duša, on je brat od mog najboljeg prijatelja, a njegov otac i moj ujak su kumovi. Oboje su bili kumovi jednom drugom na vjenčanju. Također Kreši je meni krsni kun dok je moj ujak Davidu kraju kum. Zajedno smo odrasli i cijelo ljeto je bilo naše. On je moj brat kojeg nikad nisam imala, oduvijek je bio zaštitnički nastrojen prema meni. Naš odnos je nešto poseban iako se ne viđamo često on je zauvijek u mojem srcu i znam da kad god da ga trebam mogu računati na njega.

Okrenem glavu na drugu stranu da nitko ne vidi moje suze jer su mi trenutno emocije pomiješane. Takva sam uvijek kad nakon dugo vremena vidim osobe koje mi puno znače, uvijek počnem da plačem.

"Mia jesi dobro?" Cimne me Mario iz mojih misli jer sam imala ruku na glavi i naravno da su sad svi pogledi usmjereni prema meni.

"Da, samo alergija." Smislim prvu laž koja mi padne na pamet. Alergija na šta Mia? Na Filipa? Nekad je bolje da šutim. Filip se samo podsmjehne jer jako dobro zna da ja nemam nikakvu alergiju.

"Trebat ću par vaših ljudi oko toga da nam pomognu." Nastavi Vedran dok ja zbunjeno pogledam jer nemam pojma o čemu je ovdje riječ. Naravno da ne znaš kad si odlutala daleko.

"Naravno, na raspolaganju su ti. Možeš uzeti koga god želiš." Odgovara mu Mario

"Želim nju." Kaže Vedran i pokaže na mene i naravno da je ponovno pogled bio usmjeren prema meni. Pogledam u Filipovu facu i malo je reći da mu se ova ideja nimalo ne svidi.

"Ovaj.. to inače nije u njezinom opisu posla ali Mia želiš li da pomogneš Vedranu oko humanitarne večere?" Upita me ljubazno Mario i tek sad shvatim o čemu se radi i odmah povežem zbog koga je humanitarna večer. Radi humanitarnu večer za našu Maju.

"Da, naravno." Odgovorim odmah bez imalo razmišljanja.

"U tom slučaju sastanak je gotov i možete da se vratite svom poslu. Svi ćete biti na vrijeme obaviješteni o svemu." Mario zaključi sastanak.

"Idemo poslije na ručak?" Upita me Ena

"Zapravo mislim da ću ići da nekim drugim." Ena samo podigne obrve dok se ja nasmiješim.

"Želim detalje o njemu." Kaže mi i pokaže prstom na Vedrana koji priča sa Mariom i Filipom.

"O kome?" Pravim se glupa.

"Molim te nećemo da se vrijeđamo. Vidim ja kako se vas dvoje gledate, vidim ja da si niste nepoznati. Možda ostali nisu primjetili vaše poglede ali ja itekako jesam. Rekla bi da se jako dobro poznajete." Govori mi te pokupi svoje stvari i ode. Kao da sam išta mogla sakriti od Ene

Nakon par trenutaka sala je bila prazna i ostali smo samo Mario, Filip, Vedran i ja. Ovaj put nisam otišla prva kao inače. Mario, Filip i Vedran su nastavili da pričaju o nečemu. Pa bit će ovo zanimljivo. Krenem naprijed prema njima pa da i to riješimo.

"Ispričajte me." Čujem kako Vedran govori Mariu i Filipu.

"Mia." Govori Vedran kad sam bila svega na par koraka od njih. Naravno da sam odmah ugledala zbunjene poglede od Maria i Filipa.

"Odakle si se ti stvorio?" Upitam dok on odmah krene prema meni i snažno me zagrli kao i ja njega. Samo zatvorim oči dok uživam u ovome zagrljaju. Ne moram ni da pričam koliko su mi same emocije izmješane.

"Isti si." Kažem mu kad se odmaknemo jedno od drugog jer se nije nimalo promijenio iako se nismo dugo vidjeli.

"A ti izgledaš bolje neko ikad." Da mi kompliment.

"Baš ti hvala." Odgovorim sarkastično sa osmijehom i on se nasmiješi.

"Nedostajala si mi." Kaže mi iskreno.

"I ti si meni puno nedostajao." Priznam.

"Vi se znate?" Odjednom upita Mario. Na trenutak sam zaboravila da su Filip i on ovdje.

"Da." Odgovori Vedran umjesto mene i okrene se prema njima.

"Mia je.. Mia je moja duša." Odgovori im dok gleda u mene sa osmijehom od uha do uha.

"Znate se dugo?" Upita sa zanimanjem Mario, naravno da ispituje za Filipa.

"Cijeli život." Odgovorim ponosno umjesto Vedrana.

"Izvinite šta ću da prekinem vašu romantiku ali ovdje smo da radimo pa ako biste svoje privatne stvari mogli da ostavite za kasnije van radnog vremena jer imamo jako puno posla bio bi vam zahvalan." Ubaci se Filip i presječem ga pogledom. On će meni o romantici na poslu, a jebali smo se u njegovom uredu. Onda mu romantika nije smetala.

"Naravno gospodine Filipe." Podrugljivo dodam dok vidim po njegovoj faci da kipi od bijesa i da je ljubomoran. Neka malo vidi kako je biti sa one druge strane.

"Jesi gladna?" Upita me Vedran.

"Zašto te to uopće pitam ti si uvijek gladna." Odmah odgovori umjesto mene.

"Hej!" Pobunim se.

"Jesi za ručak? Imam pauzu koju mogu da iskoristim kako hoću." Upitam ga i naglasim namjerno dok gledam u Filipa koji me gleda bijesno.

"Naravno, mi ćemo dovršiti razgovor kasnije." Govori Filipu i Mariu i kladim se da imaju jako puno pitanja i upitnike iznad glave. Samo me ogrli oko vrata dok zajedno napustimo salu.

...

"Pa da čujem priču." Kaže mi Vedran čim nam konobar uzme narudžbu.

"Kakvu priču?" Pogledam ga zbunjeno.

"Nemoj se praviti glupa. Ispljuni šta se događa između tebe i Filipa." Samo izdahnem na ovo pitanje.

"Pa bili smo neko vrijeme zajedno." Priznam.

"Bili?" Pogleda me zbunjeno.

"Prekinuli smo." Objasnim.

"Zašto? Mislim da je i više nego očito da se još uvijek volite. Vi ne morate ništa govoriti ali vaši pogledi govore sve." Samo se nasmiješim na ovo jer ljubav ne možeš da sakriješ.

"Tako je moralo biti." Slegnem ramenima.

"Ne bi se složio, kad se dvoje ljudi vole oni pobjeđuje svaku prepreku zajedno." Prije bi se složila sa ovom rečenicom ali ova prepreka je ipak prevelika za nas.

"To je duga priča."

"Pa onda počni sa njome."

"Obećaj da nećeš nikome da kažeš."

"Obećajem, počni." Samo duboku udahnem i izdahnem prije nego li počnem da mu ispričam sve o Filipu i meni.

Vrijeme je za novog lika 🤭
Filip nam nije nešto oduševljen Vedranom 😅

Uživajte u čitanju
Cathy 💞