Ni sama ne znam kako sam uspjela doći do hotela. Čudim se sama sebi da nisam izazvala neki sudar dok sam vozila. Koliko god bilo teško znam da to moram obaviti i to što prije jer inače neću biti mirna. Samo jedva čekam da završim sa ovim i da mogu u miru da tugujem jer mi se srce slomilo na tisući mali komadića i bit će potrebno jako puno vremena da se ponovo sastavi.

"Mia." Ena odmah krene prema meni čim uđem u ured.

"Došla sam se pozdraviti."

"Kako misliš?" Upita me zbunjeno.

"Filip i ja smo prekinuli." Čim ovo kažem ugledam šok na njezinom licu.

"Molim? Šta se dogodilo?" Upita sva zbunjeno.

"Ne bi o tome." Jer stvarno ne znam šta da odgovorim na to.

"Ali jučer je sve bilo u redu. Šta je budala od mog rođaka uradila?" Samo se nasmiješim na ovo.

"Zapravo sam ja ta koja je prekinula." Priznam

"Ali zašto? Vi ste bili tako savršen par, konačno je sve sjelo na svoje mjesto i bili ste sretni." Ne mogu da se ne složim sa njezinim riječima jer je stvarno bilo tako.

"Tako je očito trebalo biti."

"I šta ćeš sada?" Upita me.

"Odlučila sam dati otkaz." Priznam.

"Jako mi je žao ali razumijem. Nemam šta drugo da ti kažem osim sretno jer će ti trebati. Možda meni ne moraš da objašnjavaš ali Filip te neće pustiti samo tako bez ikakvog objašnjena." Govori dok me grli i ne mogu da se ne složim sa njome jer će Filip tražiti objašnjene koje ja još uvijek nemam. Nemam pojma ni šta ću mu reći tako da ću inprovizirati. Ako ništa drugo barem će mi ostati ovo divno prijateljstvo sa Enom.

...

"Jel slobodan?" Upitam Filipovu sekretaricu.

"Ima sastanak za deset minuta."

"Bit ću brza." Duboko udahem i izdahnem prije nego li uđem u njegovu kancelariju.

"Slobodan?" Upitam kad uđem u njegovu kancelariju i ugledam ga sa sto papira oko njega.

"Kako za koga, za tebe recimo nisam." Kaže otrovno ne dižući pogled sa papira. Pa nisam ni očekivala da će se sada drugačije ponašati prema meni. Nije da nisam zaslužila to.

"Dobro, ionako ću biti brza." Zanemarim njegove riječi jer znam da je povrijeđen i da se zato ponaša tako prema meni.

Dajem otkaz." Prijeđem odmah na stvar. Čim sam to izgovorila on digne pogled i pogleda me po prvi put. Ne svidi mi se nimalo njegov izgled, ne izgleda mi nimalo dobro. Podočnjaci do poda, sigurna sam da nije ni spavao noćas. Kad ga malo bolje pogledam mogu sa sigurnošću da kažem da je plakao. Budi mi krivo jer sam svjesna da sam ja glavni krivac za sve to. Kad bih barem mogla da ga zagrlim bar na tren ali nažalost ne mogu.

"Zašto?" Pogleda me zbunjeno. Ozbiljno me to pita?

"Odlazim iz države." Bubnem prvo šta mi padne na pamet. Ozbiljno Mia? Nisi mogla nešto bolje da smisliš? Ma garant nije povjerovao u to. Doduše ni sama sebi nisam povjerovala u izgovorene riječi, a kamoli će on.

"Gdje?" Upita sa zanimanjem jer zna on dobro da ja lažem.

"Mislim da je to moja privatna stvar i da te se to ne tiče." Odbrusim.

"Do jučer me se ticalo sve šta ima veze sa tobom!" Istakne.

"Do jučer, prošlo vrijeme!" Istaknem i ja.

"Znači to je tvoje rješenje?! Pojavi se problem i ti umjesto da sjedneš i pričaš samnom odlučiš da je bolje pobjeći?" Upita me i zamislim se. Inače nisam tip koji će pobjeći od problema nego sjesti i riješit ga ali ovaj put je drugačije, ovaj put nemam izbora.

"Da." Jer mu ne mogu reći u čemu je problem.

"Šta se odjednom dogodilo?"  Upita me dok se ustane i krene prema meni.

"Bojim se da nemam odgovor na to pitanje." Jednostvno mu to ne mogu reći, niti ću ikad moći. Dovoljno je to šta plaćam cijenu da sam njega izgubila koji mi je bio cijeli svijet.

"Mia." Govori dok me prima za obraze, a ja samo zaklopim oči na trenutak da ne pokleknem jer je ovo preteško. Jednostvno taj dodir je sve šta mi je potrebno, ali isto tako taj dodir si ne smijem više dozvoliti.

"Molim te reci mi šta se događa? Siguran sam da štagod da je u pitanju možemo smisliti nešto." Govori dok me nježno gleda, a meni se oči pune suzama jer mi više nikad nećemo moći biti zajedno. Duboko udahnem i izdahnem da ne pokleknem jer sam jako blizu tome. Koliko god srce to htjelo ipak ovaj put moram slušati razum.

"Filipe nemam šta da ti kažem. Sve sam ti rekla jučer. Mi smo jednostavno dva svijeta i tako je trebalo od početka biti. Bilo je divno dok je trajalo ali je vrijeme da se vratimo u realnost. Molim te da više ne inzistiraš na tome."

"Dva svijeta? Jel ti stvarno misliš da sam ja glup? Da ću povjerovati u to? Znam da me lažeš i da postoji nešto. Ja ću saznati šta je to." Kaže sigurno u sebe.

"Dobro, saznaj. A sad bi te molila da mi daš raskid ugovora." Samo se nasmiješi onim svojim osmijehom kao da je nešto upravo smislio.

"Šta se tiče otkaza nema problema, ali otkazni rok ti je tri mjeseca." Kaže mrtav ozbiljan. Šali se zar ne?

"Molim?!" Umalo se ne dreknem. Koji otkazni rok traje tri mjeseca?

"Upravo to šta si čula."

"Kakav crni otkazni rok od tri mjeseca?! Dreknem se na njega.

"Zapravo je šest mjeseci ali vidiš kako sam ja dobar izašao sam ti u susret da imaš otkazni rok samo tri mjeseca. A sad me molim te ispričaj moram na sastanak, pripremit ću papire tako da sutra možeš odmah početi određivati otkazni rok pošto prepostavljam da ti se žuri da pobjegneš." Govori podrugljivo dok krene prema vratima ali ne mislim ga pustiti samo tako.

"Namjerno ovo radiš zar ne?" Upitam ga i zaustavim.

"Glavni krivac si ovog ti, bojim se da ja više neću moći biti tako fin kao prije. Šta se tiče tvojih stvari netko će ti donijeti."

"Ne treba mi ništa šta će me podsjećati na tebe. Radi s time šta želiš." Odgovorim dok  me on samo pogleda i izađe iz ureda bez da išta kaže, a ja ostajem još stajati u šoku. Kako ću da izdržim tri mjeseca gledajući njega?

...

"Dobro jel se možeš smiriti i ispričati šta se desilo?" Upita me Ena dok se ja vrtim cijelo vrijeme u krug.

"Tvoj bratić je kreten!!" Viknem.

"Drago mi je da si i ti to konačno shvatila." Podrugne se.

"Tri mjeseca?! On je meni odredio otkazni rok tri mjeseca?! Možeš li da zamisliš?! Gdje otkazni rok traje tri mjeseca?!!" Ne mogu da se kontroliram derem se na sav glas dok ludim baš me briga tko će me čuti. Ena se samo smiješi dok meni nije nimalo smiješno.

"Mia mi nemamo nikakav otkazni rok, šta znači da ti Filip ovo radi namjerno." Molim?

"Nemate?" Zaustavim se.

"Onda možda mogu nekako da ga izbjegnem." Odmah smislim plan.

"Bojim se da ne možeš."

"Ali sad si rek.." Odmah me prekine.

"Naime u ugovoru ti piše da se otkazni rok određuje u dogovoru sa poslodavcem. Ne vjerujem da će ti se Filip smilovati po pitanju toga." Objasni mi i sve nade mi padnu u vodu.

"A Mario?" On bi mi se mogao prije smilovati nego Filip.

"Vidiš postoji problem šta se i Mario i Filip moraju slagati time. Maria ćeš možda nekako i pridobiti na svoju stranu ali Filipa sumnjam."

"I šta da ja sad radim?" Sjednem.

"Pa izgleda da ćemo se morati družiti još tri mjeseca, ali moram te upozoriti da će to biti paklena tri mjeeeca."

"Kako misliš?" Zbunjeno je pogledam.

"Draga moja Filip će igrati prljavo ova tri mjeseca toga moraš biti svjesna." Objasnim.

"Super." Progunđam.

"Pa sretno ti bilo." Pa definitivno će mi trebati sreće i puno živaca da izdržim ova tri mjeseca.

...

"Mia je prekinula samnom." Priznam Mariu.

"Šta si sad napravio?" Upita me.

"Vjeruj mi da bi to i ja volio znati." Kažem iskreno, od jučer mozgam šta mi je promaklo ali mi ni jedan detalj ne pada na pamet. Nešto mora da se desilo. Ne bi me samo tako ostavila. Ta priča da smo mi dva svijeta joj ne drži vodu, barem ne kod mene.

"Jučer je sve bilo u redu." Promrmlja. Da, jučer. Ni sam ne znam šta se desilo i to me ubija.

"Ne znam šta da radim brate. Samo me ostavila pod izlikom da smo mi dva svijeta." Nisam joj povjerovao ni jednu jedinu riječ.

"Nema šanse da je to razlog." Mario se slaže samnom.

"Nešto mi promiče samo ne znam šta."

"Jesi pričao sa njome?"

"Jesam ali nema nekakve koristi. Samo ponavlja da smo mi dva svijeta i da ne možemo da budemo zajedno."

"Pa koji ti je plan?"

"Vratio sam Valentinu na posao."

"Šališ se?" Pogleda me neodobravajući moju odluku.

"Ne." Ima da izludim Miu.

"Ako se želiš vratiti Miu to nije riješenje."

"Želim je izluditi do te mjere da dođe sama i da mi kaže šta se događa." Mario se samo podsmjehne na ovo.

"I dalje ne poznaješ žene. Mia je kao Drina i nikad to nećeš doživjeti."

"Pa vidjet ćemo tko će koga više izluditi."

"Imaš li neki plan?"

"Ne znam još uvijek, dala je otkaz ali sam joj odredio otkazni rok od tri mjeseca."

"Ti si lud i koliko ja znam mi nemamo otkazni rok." Ističe.

"E pa za nju imamo." Nasmiješim se podlo. Mia saznat ću šta skrivaš od mene u to budi uvjerena.

Kako Vam se sviđa?
Bit će ovo paklenih 3 mjeseca 😂

Hvala na 55 tisuća pregleda 🥰🥺

Uživajte u čitanju 💞
Želim Vam lijep vikend ❤️

Cathy 💞