Filip nas vodi kroz kuću te izlazimo u dvorište koje je već uređeno. Postavljeni su barski stolovi dok konobari postavljaju hranu na stolove. Ovo kao da je svadba, a ne običan rođendan. Ja sam više tip za nešto intimnije sa puno manje ljudi.

"Sinko." Dolazi do nas neki gospodin koji ima oko četrdesetak godine i grli ga onako muški kao šta je i njegov brat učinio maloprije.

"Prepostavljam da si ti Mia?" Okrene se prema meni dok me pažljivo proučava. Ne moram ni govoriti koliko sam u ovom trenutku nervozna.

"Sretan rođendan gospodine." Umalo zaboravim da mu je rođendan.

"Hvala i samo Ivan. Osjećam se staro na ovo gospodine." Nasmiješi se i pruži mi ruku koju prihvatim. On mi se odmah na prvu svidi za razliku od njegove žene.

"Znači ti si ta djevojka oko koje se diglo toliko halabuke i oko koje se moj sin i žena stalno svađaju?" Upita me bez imalo pardona dok ja ne znam šta da mu odgovorim na ovo. Nisam ja kriva šta je njegova žena rospija i šta gura nos tamo gdje joj nije mjesto.

"Tata." Filip ga upozorava i pogleda pogledom koji mu govori da prestane.

"Šta? Samo pitam. Uostalom ova djevojka je vrijedna toga. Ova djevojka za razliku od ostalih ne juri tvoj novac." Kaže sigurno Filipu dok se ja samo nasmiješim jer ne znam šta da kažem na ovo. Nikad ne bi mogla da budem sa nekim zbog novaca. Ne postoji taj novac zbog kojeg bi bila sa nekim. Ljubav mi je ipak na prvom mjestu i mislim da bi svima trebala da bude, a ne da gledaju novac i korist od toga.

"Ona? Pa znaš li koliko sam morao da trčim za njome?" Upita ga, a meni bude neugodno.

"Sviđaš mi se i mislim da si ti prava za mog sina. Dobro došla u obitelj." Kaže mi direktno i ugodno me iznenadi ovim riječima. Ne moram ni da govorim da me zadnjom rečenicom šokirao.

"Hva-la." Promucam zbunjeno dok pogledam u Filipa koji samo slegne ramenima jer je i njega iznenadio ovim riječima. Pa Filipov otac je potpuna suprotnost njegovoj majci. Iako i dalje ne shvaćam šta ovakav čovjek radi pored one rospije. Točno vidim zašto ga svi vole.

"Sine došao si."Govori njegova mama dok mu dolazi u susret i ljubi ga u obraz. Umalo ne prevrnem očima ali se suzdržim. Tu ženu me mogu nikako prožvakati i to ti je to. Jednostvno ju ne volim kao ni ona mene i sumnjam da ćemo se ikad zavoljeti. Naš odnos nikad neće biti normalan.

"Šta ona tu radi?" Upita ga bez imalo pardona kad ugleda i mene dok ja samo podignem obrvu ne govoreći ništa jer znam da će joj Filip začepiti usta.

"Ona ima svoje ime i ona je moja djevojka." Filip napomene majci.

"Ona nije pozvana." Odgovori mu te me Filip samo primi čvrsto za ruku da me umiri jer sigurno zna da mi malo fali da joj ne kažem sve šta joj ide. Suzdržavam se zbog Filipa i jer ne želim praviti scene ali sve ima svoje granice. Na kraju krajeva ona je njegova majka neka se on bakće sa njome jer ja nemam živaca još i za nju.

"Mia je moja djevojka svidjelo se to tebi ili ne." Kaže joj da oko toga nema rasprave dok ja cvjetam u sebi.

"Nećeš ništa da mu kažeš?" Okrene se prema mužu tražeći njegovu podršku kad vidi da Filip neće popustiti.

"Neću. Ima dovoljno godina i pusti ga na miru. Zna sam izabrati sa kime će biti, a ne da mu ti stalno namećeš Valentinu. Meni se Mia sviđa, poštuj njegovu odluku. Filip je odavno punoljetan i zna donositi odluke sam. Prema tome ne miješaj se u njihov odnos jer se on tiče samo njih dvoje, a ne tebe. Pusti djecu da uživaju. Mia je Filipova djevojka i samim tim je i član naše obitelja. Prema tome prema njoj ćeš se isto odnositi kako se odnosiš prema Lani, Lovri i Filipu." Pa ovo je vau. Iskreno nisam očekivala ovakve riječi od Filipovog oca.

"Šališ se zar ne? Da se prema njoj odnosim isto kao i prema svojoj djeci? Ti si zaista poludio." Naravno da se njegova mama nimalo ne slaže sa svojim suprugom.

"Mia je Filipova djevojka, iskreno se nadam da će postati njegova žena i ako Bog da majka naših unuka prema tome da, očekujem da se prema Mia ponašaš isto kao prema našoj djeci." Šok, šok i šok. Malo je reći koliko me šokirao ovim riječima. Ne mogu vjerovati da Filipov otac koji me vidi prvi put brani kod svoje žene. Ne znam jesam više iznenađena ili šokirana.

"Filipe?" Tiho prošapćem da samo on čuje i dobro zna šta želim.

"Ispričajte nas, idemo si uzeti nešto za popit." Prekine Filip svoje roditelje te nas odmah povede bez da išta stignu reći dok Filipov otac nastavlja da se raspravlja sa svojom ženom.

"Preživjela?" Upita me čim se odmaknemo.

"Jedva." Izdahnem glasno i kažem mu iskreno. Još uvijek sam pod dojmom i ne mogu da vjerujem da se Filipov otac toliko zauzeo za mene, a tek me upoznao. Filip nas samo zaustavi te me primi za obraz i nježno poljubi na blic.

"Bez brige nećemo ostati dugo jer sam nešto ostao dužan svojoj djevojci." Govori tik do mojih usana, a ja se samo nasmiješim jer jako dobro znam na šta misli.

"A da? Šta to?" Pravim se glupa dok mi Filip samo stavi kosu iza uha i približi se.

"Pokazat ću ti uskoro." Šapne mi i odmakne se. Napalio me samo tako bez imalo problema jednom rečenicom da bih sad najrađe da me ovdje odmah uzme. Kako mu to uspjeva?

...

Nakon nekog vremena dvorište se napunilo i došlo je puno više ljudi nego li sam očekivala. Mi smo bili u društvu sa nekim Filipovim prijateljima među kojima su bili samo muškarci, toliko mi je zabavno da im ni ime nisam zapamtila. Oni su naravno pričali o nekim muškim temama, dok sam ja umirala od dosade jer su tu bili samo muški. Dobro zar ti muškarci nemaju djevojke? Barem jedan od njih. Zar puno tražim? Kad se oni misle ženiti? Jer budimo realni nisu u cvjetu mladosti. Sa druge strane Filip je do nedavno bio u tom klubu dok nije upoznao mene.

Već sam toliko sam ljudi upoznala od tetki, stričeva do nekih obiteljskih prijatelja i suradnika da me već glava zabolila. Jedva čekam da odemo kući. Čak mi više nije ni do seksa želim samo krevet i da se ušuškam sa Filipom i zaspim u njegovom naručju.

"Dosadno ti je?" Trzne me Filip iz mojih misli.

"Zar je toliko očito?" Uzvratim pitanjem, a on se samo blago nasmiješi.

"Bez brige, još malo i idemo." Kaže mi, a ja ne mogu da dočekam.

"Zar nisi rekao da će biti Drina i Ena?" Upitam ga jer ako ništa drugo barem njih znam.

"Mario je javio da će kasniti, a očito će i Ena kasniti."

"Super." Promrmljam za sebe.

"Filipe!" Neko kaže i lupi ga po leđima. Filip počne da priča sa tim čovjekom dok se ja posvetim svojem piću.

"Mia." Cimne me iz mojih misli te se okrenem prema njemu. Okrenem se prema njemu te ugledam čovjeka koji se pričao sa Filipom. Istog momenta problijedim kad ugledam čovjeka koji je sa Filipom pričao. Kolika je vjerojatnost da ću od svih ljudi upravo njega sresti? Mislim da sam prestala da dišem. Njega bi uvijek prepoznala gdje god da ga sretnem. Ne vjerujem da ću lice tog čovjeka moći ikad zaboraviti.

"Ovo je Dušan, obiteljski prijatelj mojih roditelje. Mia je moja djevojka." Filip nas upozna, a meni su se noge odjekle da se ne mogu ni pomaknuti od šoka.

"Znači ti si ta djevojka koja je osvojila našeg Filipa?" Upita me.

"Ta sam." Odgovorim, iako želim pobjeći odavde.

"Znamo li se mi od nekud? Izgledaš mi jako poznato." Upita me Dušan.

"Ne bi rekla." Lažno se nasmiješim. Ja tebe jako dobro znam, ali sumnjam da se ti mene sjećaš.

"Došao sam samo da vas pozdravim. Vraćam se natrag kod tvojih. Mia bilo mi je drago." Govori dok odlazi, a ja sam se doslovno zaledila.

"Jesi dobro?" Upita me Filip, a ja samo klimnem glavom jer trenutno ne mogu ništa da kažem.

"Odmah se vraćam." Kažem i odmah odem koliko me noge nose. Ma otišla sam brzinom svjetlosti da Filip ništa nije uspio ni reći. Pronađem kupaonu te zaključam vrata. Pustim vodu da teče dok stojim pred ogledalom i pokušavam da smirim disanje.

"Diši Mia, diši. Sve će biti u redu." Govorim sama sebi dok namače ruke vodom i stavljam na vrat jer mislim da ću se onesvijestiti.

Nakon šta se malo smirim izađem van ali ne u dvorište već ispred kuće. Pronađem neku ljuljačku te sjednem na nju i razmišljam kolika je vjeratnoća.

"Mia." Cimnem se na poznata glas i ugledam Enu sa nekim dečkom. Nabacim lažni osmijeh te se odmah ustanem i zagrlim ju.

"Jesi dobro?" Upita me zabrinuto kad se odmakne od mene.

"Izgledaš blijedo." Pogleda me zabrinuto.

"Glava me užasno boli." Slažem odmah.

"Hoćeš da odem po Filipa?" Upita me zabrinuto, a ja odmahnem glavom.

"Svakako ćemo mi sad kući."

"Pa upoznaj konačno mog dečka Luka. Luka ovo je Mia." Upozna me službeno sa svojim dečkom o kojem sam toliko toga čula.

"Znači ti si ta djevojka koje odbila Filipa?" Upita me i odmah mi izmami osmijeh.

"Ta sam." Nasmiješim se kad se toga sjetim.

"Odbila, a evo me u vezi sa njim." Podrugnem se.

"U ljubavi u ratu sve je dozvoljeno." Kaže mi i ne mogu ne složiti se.

"Slažem se."

"Drago mi Mia šta se konačno upoznajmo. Čuo sam mnogo toga o tebi, a iskreno bio sam znatiželjan koja je to cura osvojila srce našeg Filipa." Govori dok mi pruži ruku koju ja prihvatim.

"Drago mi je Luka. Čula sam puno toga o tebi. Nadam se da ćemo se bolje upoznati."

"Mogli organizirati dupli dejt. Ti i Filip i Luka i ja." Predloži Ena.

"Super ideja, ja sam za." Luka se odmah složi.

"Dogovorit ćemo se." Nasmiješim se.

"Luka bilo mi je drago ali odoh da pronađem Filipa jer se stvarno ne osjećam dobro." Kažem te se uputim prema dvorištu da pronađem Filipa jer ne želim više ni sekunde da budem ovdje.

...

"Filipe možemo li da idemo?" Upitam odmah čim dođem do stola.

"Nešto se desilo?" Upita me zabrinuto.

"Glava me boli i muka mi je. Ne osjećam se baš najbolje. Ako ti želiš ostani, pozvat ću ja taksi." Samo želim da odem odavde šta prije.

"Ne budali, idemo samo da se pozdravimo sa mojima i idemo." Kaže mi i odmah pokupi svoje stvari sa stola i pozdravi se sa dečkima. Samo me uhvati za ruku koju ja čvrsto primim jer mi to jedino trenutno daje neku sigurnost.

Nije me jako dugo ali evo me ponovno tu.
Uživajte u čitanju
Cathy 💞