Bude me zrake sunce te osjetim Filipove ruke oko mog trbuha kako me povlači bliže sebi. Samo se nasmiješim te se okrenem prema njemu i otvorim oči. Nasmiješi mi se od uha do uha dok me gleda pogledom punim ljubavi. Ako ovo nije ljubav onda ne znam šta je.

"Dobro jutro." Kaže mi te me nježno poljubi.

"Dobro jutro." Nasmiješim se ja njemu.

"Jesi bolna?" Upita me zabrinuto i odmah me podsjeti na prošlu noć. Bude me blam kad se sjetim, mislim da sam opet postala kao crvena paprika.

"Preživjet ću." Lažno se nasmiješim.

"Nemaš čega da se sramiš, sve je to normalno." Naravno da me Filip čita kao otvoreno knjigu.

"Zar ti ne bi trebao biti na poslu?" Odlučim promijeniti temu šta njega nasmije. Možda smo imali seks ali je meni i dalje neugodno o tome pričati.

"Uzeo sam godišnji, koji ću naravno provesti sa svojoj djevojkom." Kaže sav ponosan.

"Blago meni." Ne mogu da se ne podrugnem.

"Također si i ti dobila slobodno." Pogledam ga zbunjeno.

"Kako misliš?"

"Nazvao sam tvojeg ujaka i zamolio ga za uslugu." On je šta?

"Da nisi nešto zaboravio?" Upitam ga.

"Ne, nisam. Bez brige na sve sam mislio." Pohvali sam sebe.

"A gdje je tu moj pristanak?"

"Obećavam da će ti se sve svideti." Nasmiješi se samo kako se on zna. Naravno da ne mogu da se ljutim na njega.

"Sve se bojim." Ne mogu da se ne podrugnem te povučem onu plahtu prema gore jer sam zaboravila da sam još uvijek gola.

"Nemaš čega da se sramiš noćas sam sve vidio." Istakne, a ja ga samo ubijem pogledom. Ima sad stalno da mi to napominje.

"Filipe!" Počinje opasno da me živcira.

"Dobro, idem. Ti se odi istuširati a ja ću za to vrijeme napraviti doručak. Ili možda želiš da ti se pridružim?" Podigne obrve i nasmiješi se perverzno.

"Ne, ne želim." Odmah odbijem.

"Mogu ti oprati leđa, obećajem da ću biti dobar." Govori dok ga ja ubijem pogledom. Samo se približe te me poljubi na blic i ustane se, on je imao samo bokserice na sebi.

"Živciraš me." Kažem kad uzmem jastuk i gađam ga njime, a on ga uhvati i vrati natrag na krevet.

"Nemam šta da obučem." Sjetim se.

"Pa draga za to si sama kriva. Ja ti cijelo vrijeme govorim da doneseš nešto robe kod mene, a ti nećeš pa nećeš."

"I šta da ja sad nosim? Da budem gola?"  Upitam ga.

"Pa ja se neću buniti." Ponovno se nasmiješi perverzno, a ja ga ubijem pogledom. Čudila bi se kad bi se on bunio na to.

"Uzmi nešto moje pa ćemo nakon doručka u tvoj stan da se presvučeš. Neka ti ovo bude pouka da ipak trebaš imati garderobu i kod mene." Nasmiješi se te izađe iz sobe dok se ja ustanem iz kreveta i krenem da se otuširam.

...

Nakon šta se otuširam na brzinu obučem Filipovu robu. Ne moram ni da govoriti da je meni sve to veliko. Izgleda kao da sam vreću obukla na sebe. Definitivno moram da donesem svoju robu i to pod hitno.

"Ne smij se." Kažem Filipu prije nego li nešto uspije reći ali vidim po njegovoj faci da zadržava da se ne nasmije. Gornji dio trenirke je još i dobar ali zato ovaj donji dio nikako ne ide.

"Nisam ništa rekao." Brani se.

"Tvoja faca je sve rekla."

"Hajdemo da jedemo pa idemo do tebe da se presvučeš." Kaže te se posvetimo jelu koje je on pripremio.

"Izgledam smiješno." Promrmljam.

"Meni si i dalje najljepša." Nasmiješi mi se kako samo on zna

"Izgledam kao da sam vreću obukla."

"Onda ćeš definitivno morat donijeti svoju garderobu."

"Očito ću morati."

"Nije da sam ti rekao ali rekao sam ti to već prije." Napominje.

"Bravo za tebe Šerloče." Podrugnem se.

"Sad ne bi izgledala kao da imaš vreću na sebi." Natukne mi.

"Mislim da ću zadržati ovu trenirku, sviđa mi se." Ja sam jednostavno tip koji obožava muške trenirke. A sad pošto imam dečka mogu krasti njemu te trenirke.

"Slobodno, a sad se požuri da te možemo izvaditi iz te vreće. Uostalom trebaš još spremiti stvari."

"Kakve stvari?" Pogledam ga zbunjeno.

"Svoje, osim ako ne želim biti gola šta meni apsolutno neće smetati." Nasmiješi se.

"Kakve stvari?" Upitam ponovno.

"Jel ti mene slušaš? Na godišnjem smo nećemo ga sigurno ovdje provesti."

"A nego gdje ćemo?"  Upitam sa zanimanjem.

"Vidjet ćeš." Nasmiješi se zagonetno.

"A gdje je ono Mia želiš li da ideš samnom?" Podrgnem se.

"Naravno da želiš, pa djevojka si mi." Kaže logično.

"Ti si m.. znaš šta zaboravi je isplati se uopće raspravljati."

"Drago mi je da si to konačno shvatila." Nasmiješi se pobjednički, a ja samo preokrenem očima.

...

Nakon šta smo pojeli doručak krenuli smo prema mom stanu dok sam ja razmišljala šta je to Filip smislio. Naravno da mi gospodin ništa nije htio reći nego je samo smiješkao šta je mene živciralo.

Čim smo ušli u stan ja sam prvo otišla da se presvučem. Nakon šta sam se presvukla izvukla sam svoj veliki kofer na šta me Filip samo začuđeno pogledao ali nije ništa rekao. Bolje za njega jer bi i ja imala tada šta da kažem. Pa nadam se da Filip ima dobre živce jer će ovo potrajati. Ma koga ja lažem, Filip nema nimalo živaca, a još manje strpljene ali sa obzirom da je ovo njegova ideja neka trpi.

Nakon šta sam se konačno spakirala Filip je uzeo moj kofer i mogli smo krenuti gdje god to bilo pošto i dalje nemam pojma gdje idemo. Naravno da je Filip cijelo vrijeme prevrćao očima i stalno mi napominjao da se ne selimo tamo nego idemo na odmor, kao da ja to nisam znala bez njega. Baš me briga, ako hoću da ponesem cijeli ormar, ponijet ću ga. Sva sreća pa se njega ništa ne pita. Samo sam ga ignorirala po tom pitanju i stavljala u kofer ono šta sam ja htjela, a ne ono šta je on. Iskreno se nadam da idemo negdje daleko od svih da nam nitko ne može smetati.

Nakon nekih dvadesetak minuta vožnje nađemo se na onom istom aerdromu. Samo se nadam da nije ona stuardesa jer ima da zadavim Filipa.

"Nisi mogao da izabereš neku bližu destinaciju?" Upitam ga podrugljivo.

"Nisam, još kakve sam sreće sigurno bi na nekog naletio. Trenutno ne želim da nas nitko ometa, samo nas dvoje." Sviđa mi se njegovo razmišljanje. Ispreplete nam ruke te nas povede do aviona.

"Ja se iskreno nadam da si promijenio stuardesu." Kažem mu, a on se samo nasmije.

"Imamo agenciju koja nam šalje stuardese ne određujemo mi, niti znamo koju ćemo stuardesu dobiti." Objasni mi.

"Mene se apsolutno to ne tiče, napomeni im da više ne šalju onu lujku jer ćemo se posvađati." Kažem mrtva ozbiljna, nema šanse da mu ona više bude stuardesa.

"Ozbiljno Mia?" Pogleda me u nadi da se šalim ali se ja ne šalim.

"Da Filipe, ozbiljno."

"Dobro, obavijest ću agenciju da više ne želim da mi nju šalju. Zadovoljna?" Naravno da ćeš obavijestiti.

"Veoma." Nasmiješim mu se lažno.

"Očekujem nešto zauzvrat." Istakne.

"Dobit ćeš seks." Kažem mu, a on se nasmiješi od uha do uha. Očito mi više i nije tako neugodno kad se radi o seksu.

"Ali tek nakon šta obavijestiš agenciju." Kažem kad uđem u avion, a on ostaje stajati zamnom. Na njegovu sreću nije bila ona stuardesa već neka druga. Kladim se da sam ga iznenadila onim riječima, a i samu sebe sam iznenadila. Ubrzo nakon mene došao je Filip i smjestio se pored mene. Uzeo je svoj mobitel te nešto tipkao.

"Sad je red da ti ispuniš obećano." Kaže kad mi okrene svoj mobitel i vidim kako je poslao mail da više ne želi onu stuardesu da mu šalju. Naravno da se nasmiješim sva ponosna.

"Ispunit ću." Kažem mu, mora riječ da se održi.

"Kad?" Upita me sa zanimanjem.

"Pa dragi imamo puno dana pred sobom."

"Ooo da, neće biti samo taj jedan seks." Nasmiješi se perverzno. Kladim se i ja neće, štoviše kladim se da će ih biti jako puno.

Netko nam je ljubomoran ali našla Mia način da napravi Filip šta ona hoće.

Hoće li Mia ispuniti obećanje? 🤔

Počelo svjetsko prvenstveno ali ja iskreno i nemam neku euforiju.

Nas je jučer šef pustio da gledamo tekmu iako je bila u 11.

Kako ste mi vi?

Uživajte u čitanju 🥰

Cathy 💞