4.

Prst sam zakacio na njen ves, te ga povukao pritiskajuci njen centar.

-"Kako se zoves?"

Procistim grlo jer moj glas odaje moju spremnost da je oderem veceras.  Nisam bio svjestan da je ovako dobro gradjena.

-" Adriana"

Povucem je na sebe te se pomjerim kako bi moja glava bila tik do njenog uva

-"Nesto mi dugujes Adriana"

Te jezikom prodjem po njenom vratu.

-"Izvinjavam se zbog situacije u hodniku, nisam znala da ste vi zapravi Dante..."

Njen strah u glasu me zaista tjerao da se osmjehnem... ona drhti od straha, a takve sam uvijek jos na pocetku otpustio. Medjutim nju ne pustam, tako zelim da je natjeram da stenje  od uzitka koji ne zeli.

-"  Da li znas pravila?"

-"Znam"

-"obuci se idemo..."

Kratko sam rekao te ne otvorim lozu dok ne bude obucena. Sto me zacudi da trazim u opste da se obuce.

-" Donesi pice u moju sobu"

Rekao sam jednoj od konobarica te prodjem u hodnik u kom me je malo prije opaucila. Osjetim kako pocne panicno da dise ali maksimalno iskuliram. Kada otkljucam sobu u kojoj dovodim iskljucivo sticenice ona zastane... Ovde gotovo da nema svijetla, dovoljno je da pokazu  priguseno kaise, lisice, pakovanja zastite i krevet.  Povukao sam majicu te pridjem do stolice gde je odlozim.

Sada je duplo pocela da  drhti, gotovo da mogu vidjeti suze koje hrabro zeli zadrzati.

-" Ima li neki problem..."

-"Mrak..."

Jedva izgovori, sto mene nasmije sada siroko. Ova mala nije za ovaj posao!

-" Ono sto ce se desiti je mnogo bolje kada je u mraku... Lis ostavi pice"

Zbunjeno me pogleda jer sa tacke gde stojim ne mogu vidjeti Lisu ali je cujem sto ona vjerovatno ne shvati.

-" Od veceras se neces plasiti mraka zelenooka, od veceras ces se plasiti mene u mraku"

Prisao sam joj i zatvorio vrata u jednom potezu svlaceci mantil, a u drugom ludacki rastgnem jebeni crveni komoplet.  Te je okrenem i odgurnem tek toliko da padne na krevet.
Zbunim sam sebe kada rukom prodjem od vrata njezno do njenih grudi, pa sve do struka. Dok mala svetiljka osvjetljuje njene oci koje preplaseno gledaju u mene. Zatvorim oci i jos jednom ponovim drugom rukom isti potez do struka kada je pribijem i njen centar pribijem do svog prijatelja ispod farmerica koji je ludacki nakostresen.

-" Adrana, da li si sigurna da zelis ovaj posao?"

《ADRIANINA PERSPEKTIVA》

Njegove ruke iako su djelovale grubo, njezno prateci liniju mog tijela krenu silaziti do kukova, kada osjetim kako me povlaci na sebe, nastavljam da lezim prestrasena duplo vise kada osjetim njegovu tvrdocu ispod sebe. 

-" Adriana, da li si sigurna da zelis ovaj posao"

Sklapam oci skupljajuci svu snagu u sebi dok mali mozak pusta Annin glas koji me je upozorio sta ce biti ako zaplecem ili pokazem da ne zelim, a ipak sam zaposlena.

-" otvori oci zelenooka, gledaj me ravno i odgovori mi na pitanje..."

-"Zelim"

Izustila sam praveci se kako je to ispravan odgovor. Da me nijesu upozorile, ja bih sada plakala i na sav glas vristala zasto sam ovde...

-" da li si sigurna?"

-"da, sigurna sam"

A onda izustim snazan vrisak kada se njegova dva prsta nenajavljeno nadju u meni.

-"Imala si priliku..  da kazes ne"

Rekao je dok grubo nastavlja da svojim prstima ulazi u mene toliko grubo da nesvjesno uhvatim njegovu ruku... bol koju osjetim je neopisiva, dok se on mom potezu nasmije

-"Volim kad to urade..."

Promrmljao je da bi sledeci tren osjetila metal na svojim rukama koji ih prikuje iznad glave za krevet.

-" Molim te pusti mi ruke"

Sada ne uspjem da zadrzim svoj jecaj, dok se on ni ne obazire na to vec se oslobodi odjece i kao da sam mu plen krene usporeno ka meni.

-"Ne ponasaj se kao da nikada prije nijesi ovo radila!"

-"nisam radila"

Brzinski izustim kada se on kao opecen odmakne sa mene.

-" Sta dodjavola radis na ovom mjestu!"

Njegovo dranje me sada uplasi, ma koliko ovo bilo odvratno i ma koliko se sramila sebe ne dopustim da odveze. Ako je cijena da zivim svoj zivot opet daleko od Italije onda, biti samo sa Danteom ne smijem da izgubim tu mogucnost jer onda ko zna sta bi se desilo sa mnom

-" Zelim ovo, bas ovako"

-"Jesi li ti svjesna sta ce biti na ovom krevetu ako sada ostanes? Jesi li svjesna da si vrlo lako mogla pasti u ruke nekom da te nisam odabrao"

-"Jesam."

-"i jos kazes da to zelis..."

-"Zelim."

Je sve sto kazem kada se on za tren nadje preko mene.

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top