《 ADRIANINA PERSPEKTIVA》

Usao je pricajuci nesto na telefon te prodje do viskija i sebi uspe casu do vrha.

-" Brajane to je to, vidimo se sledece nedelje"

Prekinuo je i pogledao u mene koja sam pokrivena cebencetom sa kafom u rukama. Kao vojnik krenem da ustanem jer osjetim neprijatnost sto me zatice tako slobodnu da se raskomotim.

-" Idem u Pariz sjutra vece... 7 dana"

Ispio je pice te krene ka meni koja stoji pored  kreveta ukipljeno.

-" Ma koliko znao da ne trebam... Ides sa mnom"

-" U Pariz"

Nekako se osmijehnem dok osjetim njegovu ruku na svoje obraz te me primakne sebi malo blize svojim usnama.

-"To sto si mi uradila zelenooka ni malo  nije normalno."

-" Sta sam uradila?"

Prosapicem tiho, a on palcem prodje mojim licem ne sklanjajuci ruku sa njega.

-" Ne smijemo ici zajedno, ne bi trebali ni zivjeti zajedno. Trebalo je da te izbjegavam kao sto jesam. Nisam hteo da te vise vidim..."

-"Zasto?"

-"Ssss"

Rekao je tiho te svoje usne nikad njeznije nije prislonio na moje. Tako njezno da sam nesvjesno dotakla njegovo lice te ga obgrlila oko vrata.

-" zelenooka polako"

Promrmljao je kada ruku spustim na njegove farmetice i krenem da ga otkopcavam.
Povukao me je za sobom te iz fioke izvadi nesto sto ne uspjem da vidim

-" Pruzi ruke.."

Zlobni osmijeh mu zaigra na licu, dok  ja isti tren pruzam ruke. Koliko sam ovo mrzjela, toliko sam sada zeljna svega.... i dalje mi je tesko da  se pomirim sa tim koliko sam brzo zavoljela eksperimente sa njim.

-" nismo ovo probali"

Prosapuce te moje ruke zaveze iznad glave ostavljajuci me da stojim na nogama.  Disem ubrzano, dok on hladnim prstima seta mojim tijelom utiskajuci osjetiljive djelove tijela.

-"  ako pretjeram samo vikni ,,stani" i odmah cu prestati"

Nastavio je da ljubi moje usne grubo, te prstima pridje mom centru nadrazujuci ga. 

(***)
Spusta me na krevet te se nasmije  lukavo.

-" Zaista sam od tebe napravio pravu poslasticu..."

Nakon tusiranja sa njim, umorno sam lezala nemajuci snage ni da se pomjerim.

-"zasto si trebao da me izbjegavas Dante?"

Nakrivim glavu dok on oblaci bokserice i okrece mi ledja.

-"Zasto se plasis da  idemo zajedno u Pariz"

-"Ne mozes ostati ovde sama, zivot ti je u opasnosti."

-"To nije pitanje Dante, zasto se plasis da  si pired mene? Izbjegavao si me sve do napada na mene i sam kazes da bi nastavio... Zasto?"

-" Adriana pravila koja imamo su jasna!"

-" Uredu ja imam pravila, ja ih postujem ali ti ne postujes i to samo kad si sa mnom... Zasto?"

-" Avion ide u 19. U 18 ce doci auto po tebe"

Pokupio je trenerku iz ormara brzo.

-"Dante!"

Kazem malo glasnije

-"Adriana to sto zelis da bude, NIJE!"

-"Cuvas me, hoces da se skolujem... Sta je to drugacije u meni?"

-" Odakle ti ovo?"

-"  Zasto me ne predas? Krenuce na tebe ako mene ne dobiju"

Nikad bijesniji pogled nisam vidjela dok dise ljut kao ris.

-"  Sta god da bude ti ces ostati zasticena... Kada pocne fakultet  studiraces i mene vise nikada neces vidjeti. Nije mi stalo do tebe ako te  to zanima. Ne osjecam nista"

Zalupio je vrata i otisao dok meni ruke zadrhte... U ospte mi nije jasno odakle mi ovo nakon prelijepih momenata sa njim!