19

-" Kaznjena si, ne mogu ni da docekam da dodjemo u stan"

Rezao je na mene.

-"imas moj broj samo poruku da si poslala da ne napustam sastanak bez potrebe"

-"Ne ljutis se zbog par hiljada, vec jer se nisam javila?"

-" ma ne mogu ni da cekam!"

Rekao je dok bijesno skrece van puta ni sama ne znam kuda kada se zaustavi i povuce me na sebe snazno zakucavajuci moje usne.  Za tren sam bila  bez odjece jer je pocjepa...

(***)

-" Sledeci put ces da se javis na vrijeme."

Rekao je kad padnem umorno na njegove grudi.

-"Izvini"

Rekla sam tiho dok ne zelim da odvojim svoju kozu do njegove. Tako bih zaspala ovde.

-" Mattia ce biti dobro i ne zelim da te vise vidim uplakanu."

Prosao je rukom kroz moju kosu svoju kosulju prebacajuci preko mene. Dopustajuci da lezim na njegovim grudima.

-" Zelenooka bices sjajan doktor"

Rekao je nekako nezno sto ne lici na njega

-"zasto to mislis?"

-"Prvi instikt ti je da pomognes nekom, ti tom decaku nisi niko i nista, a opet si odjurila da mu pomognes. Cak  ne zelis nista za sebe Adriana,   tvoja zelja je da pomognes njemu"

-" Zelim da pomognem svima, ne zelim da ljudi gube svoje najdraze ako im se moze pomoci. Hvala ti sto me razumijes iako bi trebao da me ubijes zbog tog novca"

-" dao sam im sve sto treba za njegovo lijecenje, rekla si da ti je to poslednja zelje prije nego te ubijem... a uradicu to ako me ikada vise ovako dignes sa sastanka!"

-" Ti si dobar covjek Dante, zasto to ne zelis da pokazes ljudima?"

-"Nisam dobar covjek zelenooka, daleko sam od toga. Ajde obuci se da te vratim kuci..."

-"jos malo."

Progundjam dok me on obgrli rukama.

-"  dobro, jos malo..."

Ponovio je sklapajuci oci dok duboko udahne. Toliko zelim da ga pitam na koga ga podsjecam zasto je bio  prema meni skot 2 nedelje prethodne... Zasto se tako prepao za mene. Ali plasim se da bi sve upropastila, da bi ova magija nestala i da bi ga naljutila te odaberem da curim skucena u njegovom zagrljaju.

(***)

-"Probudi se Adriana"

Mrdne me dok se ja promeskoljim te shvatim da sunce pece moje kapke. Zaspali smo u autu i usred nicega.

-" moze neko naici!"

Rekla sam brzinski se sklanjajuci sa njega. Koji obuce farmerice i izadje iz auta. Uzeo je majicu iz gepeka te se vrazi.

-"kosulju obuci do stana"

-" Hocu, hvala ti na svemu Dante."

Ne kaze nista vec upalo auto kad se zakopcam i krene ka glavnom putu.

-"Hvala ti jos jednom"

-" Ono sto se desilo ne zelim opet nikada vise..."

-"nece se ponoviti, obavjestocu te"

Otvorila sam vrat te se opet vratim nazad u sjediste.

-" zelis li da doruckujes sa mnom?"

-" Zurim na posao"

Kratko odgovori kao znak da idem sto i uradim.
Ne zeli da ga neko voli, a opet ima divnu dusu koji nece da pokaze. Pozovem Annu koja se javi sa osmijehom.

-"ovo ti nikada necu zaboraviti. Sve je ovo zbog tebe Adriana i hvala ti. Ne znam cime sam zasluzila da upoznam takvu osobu..."

-"Nema na cemu... hoces li doci na dorucak kod mene?"

-"hocu i zelim detalje svega, Dante je druga osoba od kako si dosla u klub. Doplatio je sve za Mattiino lecenje"

Nasmijem se ovome, on treba nekog da ga voli jako i da se toga ne plasi...

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top