-"Saznali smo da je bila u autu sa roditeljima"

Posmatrao sam je kako razgovara sa Annom za sankom sa osmijehom na licu. Nesto su rucale, a i sankerica je sa njima cavrljala.

-"Sletjeli su u provaliju i bila je u mraku cijelu noc... A samo 2 dana nakon sahrane su joj uzeli sve, familija je ocerupala svoj dio, a drzava svoj. Ostala je na ulici"

Ustala je i protegla se dok je Anna nastavlja gurkati.

-"Pisala je na preko 20 mjesta da se zaposli, ali nijesu je primili. Ima dozvolu da radi kao medicinska sestra, a bila je student sa svim 10. Na  visem medicinskom i nije upisala poslednju godinu"

-"Dobro Brajane slobodan si"

Rekao sam dok citam o tome kako je njena familija ostavila nedelju dana  na ulici gladnu i zednu. 

《ADRIANINA PERSPEKTIVA》

Anna me konstantno zeza da sam smotana od kad sam pala i  porezala koljeno.

-"Annaaaa"

Pobunim se kada se ona uozbilji, a ja iza sebe cujem

-"Viski"

Pretrnem od njegovog glasa, da bi  se kad trepnem sjetila njegovih usana po mom tijelu. Dok hladni viski klizi niz mene. Zasto je u sred dana u klubu on nikad ne dolazi osim ako nisu zurke.

-" Dobar dan gospodine"

Anna  se uozbilji, a za njom i Laura.  Udahnem te se ja okrenem ka njemu.

-"dobar dan"

Ispijao je pice, te me pogledo blago jezikom dodirjucuci svoju usnu.

-"  Adriana u moju sobu... Dame vama prijatan dan"

Anna me pogura, a ja krenem za njim vidno nervozna jer sam vec mogla cuti da svoje sticenice ni ne pogleda kad nije noc i kad nije zurka u klubu.
Odmah po ulasku upalio je svijetlo, a soba je bila do detalja sredjena i cista.  Krevet me definitivno sjeti na mene koja nesvjesno prodjem rukom kroz njegovu kosu, a onda shvatim da spava ne meni nakon svog ludila u kom nisam bila svjesna sta se sa mnom desava.

-" sjedi"

Naredio je hladno dok ostavlja pice sa strane i odlazi do kupatila. Sve bude jasnije par trenutaka kada se vrati sa prvom pomoci. Klekao je ispred mene i njezno prosao rukom do mog koljena. Bilo je uzasno modro medjutim ocistila sam ga koliko  sam mogla jer boli.

-"Zelenooka mislio sam da si hrabrija"

Kaze kada ga uhvatim za ruku jer me zaboli ma koliko on bio njezan.

-" Pece..."

Zacvilila sam dok on svakim pokretom ruke ostavi hladan vazduh na moje koljeno sto smanji bol.

-"Moras vise paziti kuda hodas Zelenooka"

Ustao je kada sredi moje koljeno te vrazi prvu pomoc.

-" Zasto se plasis mraka?"

Iznenada me upita dok ja ustanem isti tren.

-"Ne volim da pricam o tome..."

-"Nisam dozvolio da ustanes Adriana. Plasis se mraka, a velika si devojka"

-"Imam razlog za to  i..."

-"Spavas sa upaljenom svijetlom"

-"Da, ali sam pre neki dan uspjela zaspati i u  polu mraku"

Djeluje iznenadjeno jer znam za nasu prespavanu noc bas u ovoj sobi.

-"Ne mogu uvijek biti tu kako bi spavala kao odrasla djevojcica... ali uredu se plasiti sve dok si spremna da pobjedis strah"

-"Ceka se ti plasis?"

Tiho sam pitala dok on zastane kao da se premislja.

-"Nemam strah... Nikada ga nisam imao  i zato sam tu gde jesam."

Vidno je da je to istina sto je rekao...

-"Adriana  vise ne radis u ovom klubu. Ostaces u svojoj sobi kratko, ali vise ne radis i nemoj slucajno da si dosla kao prosli put"

Rezao je u moje lice pokazujuci mi koliko je ozbiljan

-" Ja...Dante stani"

Pojurim za njim dok me on zakucava pored sebe  uz zid ludacki brzo  zakucavajuci moje usne. Uzvratim svaki poljubac nenormalno zestoko dok me on hvata za dupe i snazno stiska...

-" Ne salim se zelenooka..."