2. Deo

MIHAJLO

-Ona je otpustena!- uporno objasnjavam Dragani  da ne zelim tu ofarbanu vesticu na poslu.

-Dosta vise, devojka nije nista pogresila.-vestica je uspela da je opcini vec za jedan dan.Divno.

-Rekao sam svoje!-nemam ja vremena ovde da se raspravljam.

-Od muve previs slona, pa ja te uvek zovem krelcem, a ona je samo iskreno odgovorila.Zasto si uopste i pitao?-ljuto govori masuci rukama ispred mene. I opet sam ja kriv.

Naravno tvrdoglava kao i uvek.Ne mogu ja.Zasto sam se  uopste upustio u raspravu sa njom, uvek nadje neki razlog da na kraju ja ispadnem kriv.

-Zasto je ti uopste branis, nije te bilo briga za druge.-napad je najbolja odbrana.Nisam jos poludeo da joj priznam da je upravu i da mi narednu godinu svaki dan to nabija na nos.

-Eto, doslo mi.Bas je zanimljiva devojka.-veselo kaze dok me strelja pogledom.

-Zanimljiva?-pitam u neverici.

Bas divno.Kako je ta Jelena vestica za manje od 24h uspela da postane zanimljiva,meni je bas odbojna.Ok, lazem.

-Da, ustanju je da te izludi jednom recenicom, za tri meseca bi te oterala u privremenu penziju.

Gledam je u neverici dok me namerno izaziva.O ne padam ja na njenu igru.Nema sanse da tri meseca izdrzim u Jeleninoj blizini.

-Ona nece ovde raditi 3 meseca.Sutra dobija otkaz.-odlucno odvratim.

Ona mora stopre da ode.Ne znam kakvu igru izvodi vestica Jelena i kako joj uspeva da se drzi na distanci od mene ali znam iako se promenila da je to ona.

-Zar se ne predrzavas strogo pravila. Otkaz iskljucivo ako napravi gresku ili zakasni.Nista gluplje nisam cula.-ljuto mi odgovara.Naravno opet je upravu.

-Sam odredjujem pravila.Mislim da je ona vec napravila gresku.

-Na poslu nije, pre sat vremena smena joj se zavrsila tako da je imala svako pravo da te nazove i MAJMUNOM.-posebno naglasava poslednju rec da bi me jos vise zivcirala.

I sta ja njoj sad da kazem,znam da je upravu ali...

-Dobro,dobro..ali ako sutra zakasni ili ne uradi sve kako treba dobija sut kartu.-porazeno priznam.

-Imam poverenja u nju ali tebi bi preporucila da sto pre nabavis broj nekog psihijatra.-osmeh joj igra dok ponosno izlazi iz kancelarije.

UFFFFFFFFF!!!!

Zelim da razbijem nesto.Znam,znam nemam razloga da se ljutim ali sama njena pojava me zivcira.Zivcira me sto se toliko promenila.

Prolepsala se, dobila neverovatnu hrabrost, izgradila licnos i jebeno me nervira. Nesigurna devojcica razvila se u zanosnu zenu. Pogresio sam sa njom, moja mala devojcica me opekla ali sad ce vestica da me sprzi. Bacila je svoje cini pre sedam godina ali tek su pocele da deluju.Njene reci mi odzvanjaju u glavi"Ti gade, mrzim te. Ako se ikad vise vidimo zazalices."  i jesam Jelena i to mnogo puta i pre nego sto sam te video,ali nema sanse to da ti priznam.

Secanja me vracaju godinama u nazad.Stojim ispred njenog prozora dok cekam da se kazaljke sklope u ponoc.Zelim biti prvi koji ce joj cestitati rodjendan.Tog 16. avgusta punila je 19. godina a ja 25.Znam istog dan smo rodjeni, sudjeni jedno drugom, bili.Naravno ona to nije znala.Secam se koliko sam bio nervozan dok malim kamencicima gadjao njen prozor, nije ga otvorila sve dok se nisam popeo i rukom poceo da lupam u njega. Docekala me je sa debelom knjizurinom u ruci spremna da mi je olupa o glavu ali srecom pa nije.Ta noc  zaista je bila posebna, tu noc svesno sam joj poklonio svoje srce ali ona je meni dala mnogo veci i znacajniji poklon.Dobio sam nju u potpunosti i njeno srce i njeo telo, njeno poverenje i njenu nevinost.Dobio jesam ali nisam sacuvao.Voleo sam je, voleo sam tu malu vesticu, voleo a lagao.

Dok se prisecam te noci nesto pocinje da me guse, nemam dovoljno kiseonika,bol prozima moje tele.Ispao sam djubre veka.Slomio sam nju, slomio sam sebe, slomio sam NAS. 

Porazeno sklapam oci.Ocekivao sam da je to ona.Kad mi je Uros govorio o njoj, zakljucio sam da je to moja Jelena ali kad se pojavila jutros nije joj bilo ni traga.Glas joj je postao nezniji, melodicniji. Telo koje je uvek skrivala ispod siroke odece sad je  s ponosom naglasavala svaku oblinu i to na pristojan nacin. Iako je izgledala dosta drugacije, oci su je odale.Gledala je u mene tim njenim maslinasto zelenim ocima koje su bile tako hladne, provocirala je i lukavo to prekrivala.

Upravu je Dragana za tri meseca bi me poslala u prevremenu penziju,posto je samo u petnestak minuta uspela da mi iskida zivce.U njenoj blizini ne mogu da mislim o posli i prema njoj se ponasam pristojno jednostavno kad sama njena pojava budi vulkan koji je spreman eksplodirat.

-Razmisljas o asistentici.-zacijem  Urosev glas, a onda ga vidim kako  prilazi mom stolu sa nekim blentavim izrazom lica.

-Razmisljam o poslu.-ozbiljno odgovorim, delimicno je istina ipak Jelena sad pripada kolektivu.

-Aha, sumnjam da mozes o bilo cemu da razmisljas dok ti je ego povredjen.- kaze kroz osmeh

-O cemu ti to?

-Stvarno ti je asistentica impresivna.

Sta se to njega tice?Zar mu Mia nije dovoljna?

-Drzi ga u gacama.-ljuto frknem na njega i on poce da se smeje.

Ne razumem svoju reakciju ali ozbiljno misli.Sama pomisao na to me ljuti.Da on dira njeno telo koje pripada meni nema sanse.

-Smiri se covece, imam ja svoji asistenticu kojoj se tvoje reci ne bi bas svidele.Govorim o tome kako ti je jutros spustila.

Zasto li osecam neverovatno olaksanje ?Zasto li postavljam glupo pitanje kad znam odgovor|?

-Nije mi ona nista spustila.-opusteno mu odgovorim, naprotiv mi je podigla..pritisak.

-Ne sumljam da si imao potrebu za hladnim tusem ali ne moras da krijes i mene zanima koju farbu koristis za mozak.- bas je pravi prijatelj smeje mi se u lice.I sam se nasmejem setivsi se kako je Jelena reagovala u trenutku i ostavila me bez teksta.Ali otkud on zna za to?

-Kako ti znas za to.-ozbiljno pitam, to se desilo u mojoj kancelariji znaci da je neko prisluskivao ili je mozda Jelena nametrno rasirila to po firmi i samim tim imacu razlog sutra daje otpustim. Zasto me to uopste ne veseli.

-Rekla mi Mia,a njoj je prenela Dragana koja vas je svo vreme prisluskivala uz pomoc case.

Vilica mi je upravo dotakla pod.Moja sestra zna za to,Mia zna verovatno i cela firma. Bas lepo. Pa najbolje da u okviru kompanije otvorimo jedne novine cisto da bi informacije brze putovale.Tad bi i ja saznao nesto na vrema a ne poslednji.Znaci zato se Dragani svidja Jelena.Moracu jedan ozbiljan razgovor sa Draganom da obavim.

-Sta si se namrstio, konacno si dobio zanimljivu asistenticu sad nam kompanija lici na RIALITI.-samo ga ozbiljno pogledam.Zar je i njemu Jelena zanimljiva, blago li se meni.Sad je reseno ona mora da ode sto pre.Ne zelim nikakve rialije niti serije u  kompanije.

-Ne brini ti za nju nece se ona ovde dugo zadrzati.-odbrusim mu mrtav ozbiljan  i pre nego uspem jos nesto da kazem Uros me prekida.

-Jel lazes mene ili sebe.Pogledaj se sav si napet, na pomen njenog imena u stanju si da ubijes. Mogu se kladiti da i kad bi zakasnila dva sata na posao ne bi joj dao otkaz.-ozbiljno i ljuto govori dok mi se unosi u lice.Koji je njemu?

-Videcemo ali mislim da treba da razgovaramo o poslu.-namerno skrenem temu inace ima njega prvo da ubijem.

-Zato sam i dosao. Petrovic dolazi sledece nedelje, ugovor moramo potpisati..- u glasu mu se cuje zabrinutost.Znam da nije to zbog posla vec zbog Mie taj ljigavac je pokusao da joj se uvuce u gace prosli put kad je dolazio.

-U redu, imacemo ugovor inace kao stvari stoje sa poslovima u inostranstvu?

-Zapravo tu i nemamo nikakvih problema, najvaznije klijente smo zadrzali dok nove jos uvek dobijamo....

Ozbiljan razgovor o planu i programu rada novih kompanija je zavrsen.Kompanija je idalje stabilna dok se sve vise probija ka vrhu.Tehnologija se stalno razvija sto nam daje mogucnost stalnog napredovanja.Sto se kompanije tice ima blistavu budicnost. Ono sto je najvaznije uspeli smo da ostvarimo nas san.

(***)

sutradan 6:57

Jos tri minuta i cao Jelena.Zasto vreme tako brzo ide.Ne, ne,sporo.Bas sporo ide.Jos dva minuta.

Sedim u svojoj koznoj stolici sa zadovoljnim osmehom na licu pozljivo osluskujuci hocu li cuti vrata njene kancelarije ali nista.Tisina, tako lepa tisina.Jos manje od dva minuta.

Tisinu remeti kucanje na vratima.Dragana nadam se da si ti. 

-Dobro juto gospodine Novakovicu donela sam vam izvestaje.-govori dok lezerno ulazi.

Dok je gledam kako se krece ka meni progutam slinu.Ovog puta je obukla sivu suknju koja je ispod kolena ali je zasno prilepljena uz tele i belu kosulju kratkih rukava takodje zaljepljenu uz telo i naravno visoke stikle.Ovo je uradila namer! Skreno sam joj paznju na odevanje a ona dodje ujebeno uskoj odeci koja sve pokazuje.

-Zakasni li ste.- do sad je vreme sigurno proslo tako da nazalost moracu da se pozdravim sa Jecom.

-Ne, nisam sad je tacno 6:59 i izvestaji su vam na stolu pre 7h.-kaze ljubazno poklonivsi mi ogroman isfolirani osmeh.

Pogledam u sat i upravu je.Duboko udahnem da se smirim.Dobro mogu ovo da gledan i sa vedrije strane sigurno je pogresila negde.

-Izgela da ste ipak tacni,no da vidimo da li ste utadili kako treba.-arogantno kazem dok me ona ljuto pogleda.

Brzo gledam ne bi li nasao neku gresku ali nista.Sve je tu, nista ne fali, svaka brojka je tacna.Vracam se par puta ne bi nasao nesto sto ne valja ali idalje nista.

I jesam li prosla test?-samouvereno pita.Kako ona zna da je ovo test?
Njen izraz lica je hladan,mrtav ozbiljan i to me nervira.Dobro ne mogu je otpustiti nemam razloga ali to ne znaci da ce ona ovde dugo raditi.
Ali ako ja nju ne mogu da otpustim ne znaci da ona ne moze sama da da otkaz.

-Dakle malena Jeca je porasla.-namerno je zadirkujem , zelim da ja nju iznerviram.
Zbunjeno me pogleda kao da sam sisao sa Marsa te se nasmeja.

-O cemu vi pricate?- upita me sa sve osmehom.

-Koliko je vremena proslo Jelo kako smo se zadnji put videli?-nastavljam ne bi li je izludeo.Secam se da je mrzela kad joj neko kaze Jelo ali sad se samo nasmeje.

-Izgleda da ste me pomesali sa nekim.-ljubazno kaze.Odajem joj priznanje za glumu ali nisam joj poverovao.

-Znas kako kazu prva ljubav zaborava nema ali jesi li ti zaboravila?

-Niko ne zaboravlja prvu ljubav pa ni ja ali to niste vi.

-Pogresan odgovor.-ustajem iz stolice i prilazim njoj dok mirno sedi i ocima me prati.

-Moja mala Jeca, porasla si devojcice.-naglasavam svaku rec direktno gledajuci je u oci.Skloni pogled na sekund, duboko udahne te ustane i stane ispred mene.

-Gospodine Novakovicu da li ste pijni?-upita me cudno gledajuci i ja neodolim da se ne nasmejem.

-Ne nisam pijan ali sam opijen tobom Jelena.-iskreno kazem ali nema sanse da poveruje.

-Mislim da danas niste trebali da dolazite na posao.- ovo nisam ocekivao.

-Zasto ne priznas, promenila si se sazrela si, nisi vise ona mala laka Jeca za iskoristiti sad si porasla.-udaram nisko, zelim da se razbesni, napravi haos, gadja me necim cak i da me udari.

-Gospodine Novakovicu od osamneste godine nisam porasla ni centimetar ali nosim stikle, a vama preporucujem da odete kuci i odmorite.- blago receno vilica mi je do poda.Jebale te stikle do sad si trebala njima da me gadjas.

Moj plan naljutiti Jelenu tako da sama da otkaz je pao u vodu.

-Ako vam ne treba nista...

-Donesi mi kafu.-ljuto je prekidam

-Uredu.-smireno kaze i pogleda me s podsmehom dok izlazi, siguran sam da mi u sebi psuje sve redom.

Ovo nije proslo ni blizu onoga sto sam ocekivao. Samo sa hteo nju da iznerviram a izgleda da sam ja taj koji cupa kosu.

Kucanje na vratima me dodatno iznervira i taman spreman da se istresem na onoga ko ulazi kad ugledam lice svoje sestre i odmah se uozbiljim.

-Kako je moj najdrazi bata.-pita dok mi se okaci oko vrata.

-Zar se ne radujes sto vidis sestru?-upita dok me posmatra svojim braonkastim okicama.

-Naravo da mi je drago samo sam iznenadjen,otkud ti ovako rano?

-Dosla da te vidim.-krije nesto te je upozorim pogledom.

-Dobro,dobro..-kaze te krene ka mojoj stolici i sedne.

-Pobegla sam od kuce.

-TI SI STA?
Ne verujem sta sam cuo.

-Otisla sam juce od kuce, prespavala kod Gage i dosla sa njom da te vidim.-opusteno govori dok se vrti u stolici.

-Zasto si pobegla od kuce?-smireno pitam nadajuci se da me zajebavo.To lici na nju da se sprda a ne da bezi od kuce.

-Posvadjala sam se sa majkom.-sali se.Nih dve se nikad ne svadjaju.

-Aha,mlada damo a mogu li znati zasto.

-Ne svidja joj se moj decko.-ozbiljno kaze bes trunke humora.
Mora da se sali.Kakav decko tek joj je 18.

-Reci mi da se salis?-molim te ko boga inace cu polomiti tog navodnog decka.

-Jesi li cuo sta sam ti rekla, kakva te sala spopala.-ozbiljno odgovara

-Kakavog decka ti pominjes?-reci nikakvog, zivci su mi ionako slabi.

-Mog decka.
Nema,zaboravi, izbrisi tog decka.

-Nema nikakvog decka,jos si mala.-strogo kazem.Pa jos je mala.

-Ma nemoj, sto ti ces da mi zabranis da imam decka.

Mala ali ima ostar jezik.Duboko udahnem da se smirim, ona je u osetljivim godinama sa njom mora lepo.

-Da, kad bude vreme nacices nekog finog decka i udaces se sad si jos mala.-pokusavam sto neznije da kazem ali ona pocinje da se smeje.
Joj Nado, zasto ti majka nije sve objasnila.

-Ti si prolupao,punoletna sam i sama donosim odluke.A ti nemas pravo da se mesas u moj ljubavni zivot.- odgovar mi vidno ljuta.
Sta ako je punoletna jos je nezrela.Kako ne razume da momci u toj dobi razmisljaju krivom glavom.

-Ma kakav ti ljubavni zivot imas?Kakvog decka pominjes, ni srednju jos nisi zavrsila.-strogo joj govorim.
Ne mogu da dozvolim da neki drkadzija iskoristi nju.

-Ma ti mi nesto kazes.Sa koliko godina si imao devojku.-na sve ima odgovor.
Sa 16, pa ne bas devojku ali slicno.Pravu pravu devojku sa 24.

-Ja sam drugo,musko sam.

-Ma ti si obicna muska svinja.Kreten eto to si ti.Ocekivala sam da ces stati na moju strani i majci objasniti da je normalno da imam decka ali ne ti se ponasas kao srednjovekovni covek.-Super i ona je uspela da mi spusti vilicu do poda.Pa kakve su to reci.
Opet udahnem par puta pokusavajuci da je razumem ali mi ne uspeva.

-Razumem ja tebe Nado ali moras da shvati da nije sve onako kako mislis.Ti si u osetljivom dobu i momci bas nisu ono sto ocekujes, znao oni zele nesto sto nebi trebalo.Oni..

-Ne glumi tu filozofa ili psihologa ili nekog srednjovekovnog viteza.Znam sve sto treba da znam i imam decka i ti ces to prihvatiti.-ljuto mi sve izdeklamuje mozda je i u pravu ali opet jos je mlada.
Ne mogu ja sa njom da vodim ovaj razgovor, majka ili Dragana ce to bolje da urade.

-Nado u pubertetu si nisi bas svoja, mozemo da razgovaramo drugi put kad izbijes decka iz glave.-ozbiljno kazem ne bi li ucutala, ako mi samo jos jednom spomene decka,  zivota mi cu ga ustrojiti.

-Mozemo da razgovaramo kad shvatis da sam odrasla.- ljuto frknu i nastavi da se okrece u stolici.

-Nado, znas da te volim ali jos si mlada da imas decka.-pokusam jos jednom da je urazumim.
Stvarno je tesko biti stariji brat.Volim je ona je moja dusa i samo brinem za nju.Znam kakav sam ja seronja i ne zelim da moja sestra nadje nekog kao sto sam ja.

-Volim i ja tebe, ali ajde sad kao ja sam mala,a ti si vec mator.Pa dragi braco kad ces da se zenis?-veliki osmeh joj se stvori na licu.
Mator?Ne u najboljim sam godinama,nikakva meni zenidba ne pada napamet, tek za 10ak godina.
Ali otkad je se moja sestra pretvorila u tetku.

-Jeli, sto cutis je ima neka devojka?-nastavlja sa pitanjima.

-Nema.

-Super, ja sam vec izabrala snajku.-osmehne mi se dok je samo bledo pogledam.

Ma kakvu snajku?Nema toga.

-Zaboravi, postala si prava tetka.

-Super znaci nisam mala?-podrugljivo mi se smeje.

-Nado.-upozorim je da ne zapocinje ali mi ona samo odmahnu rukom.

-Dobro,dobro.Nego dase vratimo na snajku.-opet?Osinem je pogledom dok se ona samo smeska.

-Ozeni onu devojku sa super kosom, pre mene je bila ovde.Jako je zanimljiva.

Sta kog djavola?Nek zaboravi na tu suludu ideju.Ona je luda!Kako je i njoj Jelena zanimljiva.
Sta je to toliko zanimljivo na njoj?

-Zasto ti se ona svidja.-upitam je bas sam radoznao ovo da cujem.

-Jer te nepodnosi i stvarno se nadma dace ti sipati ricinus u kafu da te stavi tamo gde ti je mest!-ljuto frknu.

JA TU KAFU POPITI NECU!

______________________________________

2807 words
Nikad duzi nastavak.Nadam se da je ZANIMLJIV ;)

Kako vam se cini Uros Jakovljevic i Nada :)

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top