Ratniče, zašto suze kriješ
Kad od bola tvoje oči postaše
Taj okidač kojeg spremno čuvaš.

Tvoje oči postaše krv na grudima
Tog dijeteta kojeg uplakana majka
Rodi bez svoga čovjeka, bez svoje sreće

Ratniče,
spusti svoje oružje i pogledaj u mene, mene kojeg su već mrtvog bacili
među žive hijene od ljudi.

Pogledaj me još jednom,
Vidjet ćeš ožiljke na licu,
One upečatljive koji su mi postali
Samo još jedan metak za bol.

Metak postade gorka magla,
Nanese mi udarce po ovoj mučeničkoj duši koja smisao iznova gubi.

Jer tako je imati oca
Koji otac nije,
Već samo metak ratnika koji hrani
Svoje postojanje tuđom krvlju i patnjom.