Zahladilo je,
a moje ruke
oko tvoga struka
nema.

Kamo sreće
da je vrag otjerao
oblake na drugi kraj
svijeta,
da moja ruka nježno
oko tvog struka sijeva.

Da ti zagrljajem
nasmijem obraze
koji su već godinama
stanovnici tog ružnog pakla.

Pakla kojeg nisi zaslužna,
pakla koji guta plamenom
te tvoje zelene oči.

Možda i jesam vrag,
ali poklonit ću tužnom anđelu
bijeg ka raju,
a ja ću kao i uvijek
ostati sam sa sjećanjem na zelene bisere i nevine osmijehe.