8.

,,Šta ti je bre?"-on me pita dok ga prestrašeno gledam.Odmahujem glavom kako bih samu sebe ubedila da ovo nije stvarno.Nemam snage da govorim,zaboravila sam i da dišem.On me samo gleda i trepće.Zatvorim oči i sagnem se kad zemlji nakon čega mi se konačno vrati disanje.

,,Ti..."-uspem nekako da progovorim dok se on samo smeška.

,,De de,nisam toliko ostareo"-suzim oči u neverici i idalje ga zaprepašćeno gledam.

,,Kako?"-sada već osećam bes i led polako gubi kontrolu.

,,Prvo,moraš da se smiriš i da shvatiš činjenicu da je Teodor ovo uradio svesno"

,,Svesno"-podsmehnem se.-,,Koliko dugo on već "svesno" radi ovo?"-On ćuti,ali ja i ne tražim neki odgovor.Čujem da me Teodor i dalje doziva,ali njegov glas se čini previše dalekim.Okrenem se ka njemu i besno ga gledam.

,,Odgovori mi na pitanje!"-povisim ton dok se led uskovitla oko mog tela.Drugačije se ponaša,toliko da sam već počela da sumnjam da li je to stvarno on.

,,Sofija,molim te,pusti me da ti objasnim"-Teov vapaj me ugrize za srce jer mogu da naslutim očaj u njegovom glasu.Ispružim prste i polako celu šaku počnem da spuštam dole.Kuća počinje da se trese i lomnjava leda odjeknu kroz nju.Za par sekundi Teo se stvori pored mene i odmah podiže ruke u znak predaje.

,,Hoću odmah sve da mi objasniš.Odmah"-klima glavom i uznemireno pogleda u zatvorenika.Marija ulazi polako da vrata,držeći nož u ruci.

,,Znam da si sa njim praktično odrasla i da si ga u nekim trenucim smatrala uzorom"-klimne glavom da i samog sebe ubedi u ono što priča.-,,Ali on je sve vreme bio na Leonovoj strani,a..."-zastane kada shvati koliko mi se srce iznova slama.Marija već plače i meni ništa kog đavola nije jasno šta se dešava!Pogledam u te oči koje sam poznavala toliko dugo.Sve me boli i ova prostorija postaje mračnija nego što jeste.

,,A Lidija je moja ćerka"-dovrši Teovu rečenicu.Samo ga gledam pa naglo protrljam facu rukama.

,,Marko...znači ti nisi Marko...ti si Farbod"-bolesno sam se nasmejala-,,Ti si Rus koji je moju majku Mirandu odveo daleko od Jaktabora.Ona je znala,ali mi nikad nije rekla..."-izdajništvo ne može više da me povredi.Ne znam koliko sam puta morala da izgubim poverenje u ljude da bih shvatila koliko sam lakoverna.Samo je klimnuo glavom i izdahnuo.

,,Koliko imaš godina?"

,,Šestdeset i tri,princezo"

,,Ne zovi me tako...ja nisam nikakva princeza"-Morala sam da se nasmejem na svoju ludost kada sam prepoznala Danijelov pogled u Teovom.

,,Sofija...molim te"

,,Nemoj ništa da me moliš...Zašto je on ovde?"-pitam da mi bilo ko od ono dvoje odgovori.

,,Jer je došao u špijunažu po pogodi čijom naredbom..ja sam ga uhvatila malo niže niz put"-rekla je Marija hladno.

,,Shvatam.Gde je Danijel?"-Teo i Marija se odmah lecnu na pitanje dok me Farbod ili Marko ili jebem li ga kako se zove više,pogleda sa uverljivim pogledom.

,,On...je u kuli...zarobljen već mesecima...ali plašim se skoro pa mrtav"-kašlje između reči,zobg čega mi ulije nadu u prvom delu i već u drugom sruši.Stisnem pesnice i ono dvoje počinju da sikću iza mene.Čujem da se moj bes ledi svuda oko mene,ali onda shvatim...

,,Marija i Teo,izvinjavam se što sam se ovako ponela,doduše,mogli ste da mi kažete,opet,žao mi je"-krenuli su oboje nešto da kažu ali moje otrovne strelice su brzo došle do njih.Oboje su se za čas našli na podu,Marijin pad je ozvaničio udarac noža o gladan beton.Na brzinu ga pokupim odatle i oslobodim Farbodu ruke nožem,a noge ledom.Hvatam ga za podlakticu i izlećem napolje,što brže mogu.

**************

,,Mislio sam da ih voliš"-guram ga da hoda i pokušavam da ne odgovorim na njegovu,po ko zna koju provokaciju.Led mu čvrsto drži ruke,a on svako malo staje da zanoveta i žali se.Marko kod ga ja zna definitivno,ali taj Marko je mrtav.

,,Kako si samo porasla gospode,osećam se tako staro kad te pogledam.Izgledaš kao prava žena"

,,Umukni"-promrmlja nešto,ali za divno čudo prestaje da zanoveta.

,,Gde idemo?"-pita pomalo zbunjeno.-,,Tvoja kuća je na suprotnoj strani..."

,,Nikad nisam rekla da te vodim kod svoje kuće"-kažem podmuklo.

,,Ne već..?"

,,Idemo u posetu mojoj rodbini...u Jaktabor"


A/N:

Asam mu sjebo konce,a?

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top