We are near the end.... Love you💖

"Klara? Slušaš li me?" - iz misli ju je trgnuo Lanin glas. Sjedile su na stepenicama gimnazije i čekale Dejana. Javio je da će kasniti, pa su ga odlučile pričekati izvan školske zgrade. Lana joj je upravo predlagala da se zajedno otiđu kod njene frizerke da im napravi probne frizure za maturalni ples. Mirela je bila poznata kao najbolja frizerka u gradu i kod nje je zaista teško bilo dobiti slobodan termin.

"Oh oprosti, odlutala sam nekuda. Kad idemo kod Mirele?" - okrenula se prema Lani. "Mislila sam sutra ujutro, subota je. Jesi li dobro? Nekako si mi čudna ovaj tjedan." - u Laninu glasu je prepoznala istinsku zabrinutost i nasmiješila se. "Misliš, čudnija nego inače?" - sad su se oboje nasmijale.

"Ma ne, nego, znaš na što mislim.Opet si se počela... Povlačiti u sebe... Mislim.. Ako želiš razgovarati o nečemu... Tu sam, znaš." - Klara se osmjehnula tužno i pogledala svoju prijateljicu. Bože moj, kako je to bio čudan, ali pozitivan osjećaj. Imati prijateljicu. Uhvatila ju je za ruku i stisnula je." Hvala ti Lana. Na svemu. Što si tu. "-ona ju je pogledala i privukla u zagrljaj. "Naravno. Kad god i što god ti treba."

"Opa, trebam li biti ljubomoran, Lana pa je li se ti to upucavaš mojoj dragoj?" - Dejan im je prišao iza leđa.
"Budalo jedna, pa ne moram se ja njoj upucavati, doći će ona meni sama kad vidi s kim ima posla" - sve troje su se zagrcnuli od smijeha i krenuli prema autu.

Kasnije, u Klarinom stanu, dočekali su ih njeni i Dejanovi roditelji te ih  obavijestili da su otišli na policiju. Sebastiana su prijavili za silovanje maloljetne osobe i fizičke prijetnje.

Klara je stajala u šoku nasred sobe.
"Tata, ali kako...." - okrenula se prema Dejanu i rekla mu drhtavim glasom.
"Rekao si im??Ja, oprostite... Žao mi je... Mama, tata... Barba Marko, teta Jasna... Sramim se... Šta sam napravila..." - spustila je glavu i suze su počele nezaustavljivo teći.

Dejan je krenuo prema njoj, ali ga je zaustavio pogled njegova oca. Umjesto njega, zagrlili su je njeni roditelji, plačući skupa s njom." Malena moja, nemaš se ti zbog čega ispričavati, mi smo ti koji zaslužujemo osudu. Nismo primijetili što se događa... Oprosti nam... Što si sve prošla... Ljubice mamina.. Anđele tatin..."

Sat vremena kasnije, sjedili su na kauču i razgovarali uz kavu. Klara je sjela između svojih roditelja, Dejan između svojih. Ustao je maloprije da joj skuha i donese šalicu čaja. Pružio joj je šalicu i nježno je pomazio po ruci, a u njegovu je pogledu bilo toliko ljubavi da su njihove majke razmijenile značajne poglede i osmijeh.

Njihovi su očevi u međuvremenu razgovarali o prijavi.
"Čuo sam se sa svojim rođakom, on je inspektor u krim policiji u Zagrebu. Stavit će ga na Interpolovu tjeralicu. Izgleda da Klara nije jedina curica kojoj je naudio. Taj je momak bolesni gad." - rekao je Marko. "Ali stići će ga kazna. Gdje god bio. Nestao je otkako se pojavio ovdje, vjerojatno je već prešao granicu negdje."

"Bolje bi bilo da ga nađe policija prije mene. Ako ga ja uhvatim, preklinjat će me da ga ubijem." - glas Klarinog oca je imao notu kakvu nikad nije čula u životu i stresla se.

"A ja ću vam se pridružiti" - naglo je rekao Dejan. "Dosta. Prestanite, oboje. Ovo nikom ne koristi. To će smeće stići kazna. Neće joj izbjeći. Vas niko nije proglasio sucem i porotom.Mislim da je vrijeme da idemo, Marin će uskoro biti gotov, moramo po njega na trening" - Dejanova mama je ustala, a s njom  i svi oni. Klaru su snažno zagrlili prvo Marko, pa onda i Jasna i poljubili je u čelo kao svoju kćer.

Klarini su ih roditelji pošli ispratiti i Dejan i Klara su nakratko ostali sami. Zagrlili su se i Klara je prošaputala "Volim te. Hvala ti.. Na svemu... I tebi i tvojima... Ja.." - prekinuo ju je stavivši joj prst na usta. "Volim i ja tebe. Ostao bi, ali mislim da večeras trebaš biti sa svojim roditeljima nasamu. Sutra dolazim po tebe i vozim te u frizera. Poslije idemo na piće s ekipom iz razreda. Ako ti se ne ide, možemo otkazati." - poljubio ju je i ona je
kimnula. "Ne, želim ići. Moramo se dogovoriti još oko plesa. A bit će nam super, malo se maknuti od ove drame. Vidimo se sutra ujutro, volim te" - još jednom su spojili usne i ispratila ga je.

Te noći, dok je ležala u svojoj sobi i mazila Peru koji se ušuljao u njen krevet, razmišljala je o kazni. Hoće li ustinu Sebastian platiti za svo zlo koje je učinio? A ona? Hoće li se konačno pronaći svoj mir? Činilo joj se da je ona svoju kaznu već debelo platila, sve ove godine,nakon Esmice, poslije Sebastiana. Je li konačno gotovo?