In the end, we only regret the chances we didnt take. 💕

Za moje Wattpad cure💖💖💖

Klara je odsutno slušala profesoricu engleskog koja je objašnjavala upotrebu perfekta u lekciji. Razred je bio u snenom raspoloženju, vani je bio prekrasan, sunčani dan i većina njih je sanjala kavu na rivi. Bio je 21.ožujka,službeno prvi dan proljeća iako je bilo toplo već kao da je početak svibnja.

"Dakle, kraj vam je škole pred vratima. Matura se bliži, upisi na fakultete, a vama je sve ravno. Nije vas briga" . - razočarani glas profesorice trgnuo je Klaru iz sanjarenja. -" Ljudi moji, o vašoj se budućnosti radi. Probudite se i počnite misliti što i kako dalje sa svojim životom. Ne želite valjda konobariti ili raditi u dućanu cijeli život? Ovo je gimnazija, iako odlična škola, ne pruža vam puno mogućnosti za nekakvo zaposlenje. Morate se upisati na dobar fakultet i da bi mogli uopće nešto početi planirati. Jeste li svjesni da vam je do ispitnih rokova ostalo manje od 4 mjeseca? "- gledala ih je sve razočaranim pogledom.

Klara je osjetila Dejanovu ruku na koljenima i okrenula se prema njemu. -" Koliko smo puta čuli ovaj govor?" - uzdahnula je i nasmijala se. Njih dvoje su bili odlični učenici, bez problema sa ispitima i profesorima, zapravo jedni od rijetkih ne samo u njihovom razredu već i u cijeloj školi.

Već su razgovarali o nastavku školovanja. Oboje su željeli studirati u Zagrebu, Klara veterinu, Dejan arhitekturu. Napravili su plan o zajedničkom životu za vrijeme trajanja studija. Iako su njeni roditelji u Zagrebu imali veliku kuću, oni su željeli unajmiti stan,uz honorarni posao.Naravno, bili su svjesni realnosti troškova života u glavnom gradu. Klara je imala novac koji su roditelji namijenili njenom školovanju, a i Dejan je imao nešto
ušteđevine i novac koji mu je ostavio pokojni djed. Nije im trebala raskoš, željeli su samo biti zajedno.

Čudno je to, pomislila je Klara,koliko joj se život promijenio u ovih nekoliko mjeseci. Od ledene kučke koja je došla s namjerom da iskoristi i odbaci svakog muškarca koji joj se svidi, postala je zaljubljena i sretna djevojka koja ima oči samo za svog dečka. Uživala je u svakom trenutku s njime, svemu što su radili zajedno, s njime se osjećala kao druga osoba. Naravno, njena prošlost nije nestala, ali se naučila boriti sa svojim demonima.

Odnos s roditeljima se nije puno promijenio, još uvijek su većinu vremena provodili van kuće, ali se sada Klara trudila, uz Dejanovu potporu, razgovarati s njima u onim trenucima kada su bili doma, umjesto da se povlači u svoju sobu ili izlazi van.
Većinom su to bili neobavezni razgovori, uz večeru ili doručak, ali jednom se čak odvažila spomenuti Esmu. - "Mama, tata, sljedeći put kad budete išli u Zagreb, ići ću s vama. Htjela bih.. Odnijeti Esmici cvijeće."
Bila je nedjelja navečer i sjedili su u dnevnom boravku, udobno zavaljeni u fotelje i gledali televiziju.

Oči njene majke su se napunile suzama iako se trudila to sakriti, a njenom ocu su ruke zadrhtale.
" Kako želiš dušo. Samo.. Kako to da si se odlučila na to? Mislim, nisi bila godinama... Na groblju.." - Klara je naglo ustala i došla do majke i stegla je u zagrljaj, bez riječi, a onda je to isto napravila sa ocem. - "Mislim da je vrijeme da odem,želim joj odnijeti tulipane. Sjećate se kako ih je voljela?"

-"Sjećam se... Govorila je da su to male čašice i u njima ima puno čarolija.. - glas njene majke je počeo pucati - Klara ju je zagrlila i počela je ljuljati u naručju, dok ih je njen otac promatrao sa suzama u očima. -" Ššš. U redu je mama, bit će u redu...." Iako je ovo bila čudna situacija, njena je majka trebala tješiti nju, Klara je osjećala čudno spokojstvo i mir. Njena ju je majka voljela, sad joj je to bilo jasno. Ona se sa svojom tugom nosila na svoj način, Klara na svoj. Ali još nije bilo kasno da pronađu jedna drugu, sad je to shvaćala. Da ponovo budu obitelj.

Koliko promjena, pomislila je Klara  dok je zagrljena sa Dejanom silazila niz stepenice gimnazije. Pozdravila se s Lanom i još nekim curama iz razreda i dogovorila za kavu sutra popodne. Maturalni ples je za dva mjeseca i željele su zajedno odabrati haljine,možda otići u Split u kupovinu. Trudila se biti komunikativna i otvorena, željela se približiti tim djevojkama. Nedavno je shvatila koliko joj nedostaje imati prijateljice. Zbog njene, morala je sebi priznati, zaslužene reputacije kučke,uglavnom su je djevojke ili mrzile i prezirale, ili su se motale u njenoj blizini nadajući se da će nešto od njenih obožavatelja ostati i za njih. Rijetko su joj prilazile djevojke koje je zanimala ona sama. Ili im ona zapravo nikada nije dala priliku, nije se željela vezati za nikoga, ne samo zbog čestih selidbi već i zato što se bojala ikoga pustiti k sebi. Vjerovala je da bi svatko gledao u nju s prezirom i mržnjom,kad bi im otvorila svoju dušu. Sad, kad je imala Dejana u svom životu, odvažila se odškrinuti vrata i za druge ljude. Tako se često družila s Lanom, za koju je shvatila da je zapravo jako draga i jednostavna cura, a ona ju je poticala i uvodila u društvo.

Nasmiješila se i Dejan ju je poljubio u obraz. "Ljubavi, kako si mi lijepa. Posebno kad se smiješ. Ta boja kose ti odlično stoji. Kao slapovi čokolade." - Klara ga je pogledala i prasnula u smijeh. "Slapovi čokolade? Jede ti se slatko?" - "Pa zapravo i jesam.. Mogao bih pojesti palačinke s čokoladom. Ili Nutellom. Napraviš mi jedno 30 komada?" -"Može. Idemo kod mene,poslije bi mogli gledati tv. Znaš imaju maraton Disneyevih crtića večeras. Pa da ti pokažem da je Alladin bolji 1000 puta od Kralja lavova." - "Može, a ja ću tebi poslije pokazati koliko  nisi u pravu."-nasmijala se i udarila ga šakom u prsa.
Dok su hodali prema stanu, Klara se odjednom okrenula i rekla :"A šta misliš da ti napravim palačinke sa sirom i orasima i da odemo u kino pogledati onaj horror? -" Može ljubavi, ali kako to? Uvijek praviš palačinke s Nutellom i ti mrziš horrore."Pa da, ali mislim da bi mogli unijeti malo promjene. Nije svaka promjena loša, znaš" - obavila mu je ruke oko vrata u poljubila ga. Uzvratio joj je poljubac strastveno i zagrlio je privlačeći je k sebi. Neke stvari se nikad neće promijeniti, pomislila je Klara uživajući u njegovim usnama. I hvala Bogu da je tako.