Za _____autumn____💖💖💖

Klara je uvijek voljela Božićne blagdane. Još kao malena djevojčica, od početka prosinca po kući bi plesala od ranog jutra do večeri, pjevala, uživala u mirisima, bojama, okusima i blještavilu, činilo joj se da živi u nekakvoj čaroliji, prekrasnom snu. Kako je njen otac bio vlasnik malene ali izrazito uspješne informatičke tvrtke, obitelj se često selila,nerijetko je Klara u jednoj godini promijenila dvije škole. Iako bi većini djece to teško palo,Klari to nije smetalo jer uvijek otkrivala nove gradove, kulture i ljude, bila je vesela i druželjubljiva djevojčica koja je osvajala na prvi pogled. Uživala je i u blagdanskom ugođaju svaki put u drugom gradu,nastojeći sve upiti što više i bolje, slažući predivan kolaž dječjih uspomena.

Jedan od najljepših blagdana bio je onaj u Sarajevu one godine kada je Klara navršila pet godina. Tada se, dva dana prije Božića rodila njena sestrica, njen mali anđeo. Budući da su joj roditelji obećali da će moći pomoći odabrati ime za sestricu, provela je dane listajući slikovnice, tražeći savršeno ime. Budući da je čitati naučila sa 3 i pol godine, jako se ponosila sa svojim znanjem. U jednoj je slikovnici našla predivnu sliku lavice ponosne i prelijepe, sa troje mladunčadi, a ispod je pisalo- ESMA i njeni potomci. (Zapravo je pisalo ESMAAAH-Afričko ime, ali je ona pročitala ESMA i odmah se zaljubila u zvuk tog imena. ESMICE,- prošaputala je s ljubavlju kad joj je mama pružila savršenu, živu lutkicu da je pridrži. Od toga je trenutka njeno srce, iako je još bila malena curica, zauvijek promijenjeno.Od tog trenutka postala je velika seka, zaštitnica, prva kojoj je malena Esma pružila ručice, rekla njeno ime, Kjala, Kjalica, prema kojoj je napravila prve korake. Jednostavno, bile su vezane jedna za drugu poput blizanki, a činilo se i više od toga. Provele su zajedno 3 Božića, uživale skupa odmatati darove, praviti nered u kuhinji pokušavajući mami pomoći praviti kolače, a naročito su uživale igrati se čajanki.

Te su uspomene nakon tragedije bile istodobno ono što je Klaru održavalo živom i ubijalo je, kidajući joj srce u komadiće i ponovo ga sa stavljajući.

Koliko god njen život krenuo u krivom smjeru, uvijek je za Božićne blagdane i Esmin rođendan bila na neki način ispunjena radošću, a i njeni demoni tada su mirovali i puštali je na miru.

Na šta misliš, lipotice moja? - Iz zagrljaja uspomena trgnuo ju je glas.  Okrenula se Dejanu u pogledala ga plavim, toplim očima.-Ah,ništa, prisjećala sam se nekih stvari kad sam bila mala. Znaš, uvijek sam obožavala ovo doba godine-rekla je i zagrlila ga jako, udišući njegov miris. Bili su na molu za brodove gdje su prije mjesec dana išli prošetati prvi put, one subote kad ga je nazvala da se nađu. Vani je bilo hladno, noć je blistala sa zvijezdama, sutra je bio Badnjak i grad je vrvio od života.

Klara je nevoljko podigla pogled prema Dejanu kad joj je maknuo glavu sa svojih ramena. U njegovoj se blizini osjećala tako sigurno, zaštićeno, zadovoljno, ispunjeno, spokojno  da joj se činilo da sve ono ružno u njoj i oko nje gubi snagu,nestaje i ustupa mjesto - sreći?Ljubavi? - Nije se usudila sebi odgovoriti na to pitanje.

Znaš,nisam ti kupio ništa posebno za Božić. - rekao joj je a pomalo tužnim glasom. Klara se nasmijala i poljubila ga u obraz. - Ludo jedna, pa nisam ni očekivala ništa. Ne treba mi ništa. Ti si mi dovoljan. - Stvarno ti ne smeta? - nasmiješio se i poljubio je u vrh nosa, pa u obraz. - Stvarno. - Uzela je njegovu ruku u svoju i poljubila mu vrškove prstiju.

Mmmmm, nisam ti kupio ništa, ali to ne znači da nemam ništa za tebe-rekao je i pogledao je smeđim očima. Klara ga je zainteresirano pogledala, a on je uzeo njenu ruku u svoju i  stavio je na svoja prsa. - SRCE. IMAM ZA TEBE SVOJE SRCE. VOLIM TE.