"Morriele! Morriele!"

"Što hoćeš od mene?"Ljutito progunđa snažni crnokosi muškarac kršne građe. Kada jednim otvorenim okom ugleda gustu tamu bez zvijezda kako se s blijedim oblacima komeša izvan njegova prozora, ljutnja bukne još više nagađajući da je prošlo tek satak prije negoli je napokon utonuo u san bez krvi i vrisaka.

"Treninzi još uvijek nisu počeli. "

"Uistinu, ali dobili smo važno pismo od samog vojvode!"

"Vojskovođe Meliana?"Namršti se mrseći kratku raščupanu kosu. Pred očima mu je još uvijek vladala gusta, prozirna magla. Žute oči sada su bivale nešto tamnije nijanse zbog napetosti glasa svog vojnog prijatelja koju je najvjerojatnije uzrokovala poruka poslana od važnog nadležnog tijela koji im je zapovijedao već dugi niz godina, njemu ne baš toliko dugo budući da je bio jedan od mlađih vojnika koji su se rodili tek nekoliko godina prije Taliline pobune. Loša vremena vladala su u njihovom kampu smještenom tik do Melianova dvorca; sve češće bivali su slani u bitke, a konačni ishod nikada nije bio poznat no sada, Morriel je osjećao u svojoj pronicljivoj intuiciji; kraj se blizi brze nego ikada.

"Tako je. Kaže da je hitno, da moramo ustati u samu zoru i doći na bojište za treninge. Oni koji to ne učine..."Proguta knedlu. "Bivaju bačeni zvijerima. Očito je nešto jako bitno, inače Melian nije vilenjak od prijetnji. "

"Istina. "Promrmlja vojnik. "Ne želim na to pomišljati, ali mogao bih se kladiti u Odinovo postojanje da je sutra taj dan. "

"Ne može biti, Morriele. "Drugi vojnik oštro zaniječe njegovu insinuaciju.
"Jedino ako su glasine došle do same kraljice. Da se Svartalfheimski kralj planira predati. "

"Pismu još nije kraj. Melianovo vijeće zahtijeva od tebe da se pojaviš što prije nakon što primiš pismo, imaju nešto hitno za diskutirati s tobom. Moram priznati, ljubomora me bocka. Smatraju da si dovoljno dostojan da uopće kročiš kraljevskim hodnicima. Rijetko koji obični vojnik to uspijeva.“

U par dugih koraka, visoki muškarac pređe napetu razdaljinu među njima te se sagne unoseći se vojniku u preplašeno lice.

"Da si obavljao svoju dužnost kao što sam ja, sada ne bi imao vremena osjećati takve gluparije već bi i sam koračao tim kraljevskim hodnicima. " Njegov vreli dah odbijao se od vojnikovo lice s parom raširenih svijetlih očiju. Te riječi, unatoč bezopasnosti značenja, dok ih je on izgovarao zvučale su kao najgore kletve koje su mogle zadesiti neprijatelja. Kada bi se malo bolje zagledali u njegove oči mogli biste primijetiti blage valove kako se komešaju u krugovima ispunjenim samim zlatom ili pak gustim viskijem.

No, boja sa strane, u njegovim očima ipak je prevladavala izazovna, nepredvidljiva vatra, a to nije bilo nikakvo iznenađenje s obzirom na to da bijaše vatreni vilenjak. Osmjehne se đavolskim osmijehom iako mu je u očima prebivala zbilja te pređe preko praga kampa u kojem su obitavale sada napete grupe vojnika pune sutrašnjeg iščekivanja.

Što se više približavao malom, ali dvorcu koji je itekako odavao moć, počeo je primjećivati sve detalje kojima su njegove zidine bile ukrašene. Tamni crveni lukovi, crno sivi kamen od kojeg je izgrađena ta cjelina, kip Melianove zaručnice i njega na samom ulazu, u svojoj punoj ratničkoj snazi. Na vrhu vrata presijavali su se rogovi pravljeni od samog zlata. Melian je bio vilenjak od tradicije; i po glasinama bio je puno blaži nego ostali iz Talilinog kruga. Bila je istina da on nije bio ni dio njega; zbog svoje zaručnice dobio je tako visok položaj, položaj vojvode koji je rezultirao nadzorom ovog dijela Alfheima kao i mnogim drugim obavezama.

"Vojniče... Očekivao sam te. "Nije se ni osvrnuo a već se nalazio u sali za pregovore. No, suprotno onome sto je zamišljao, s njim je bio samo vojskovođa.

"Ovdje sam, časni vojskovođo. " Nakloni se jednim savinutim koljenom te ubrzano vrati u početni položaj.

"Sudeći po svojoj pronicljivoj naravi, ne sumnjam da si već shvatio što nam sutra dolazi. "

"Jesam. "

"Lijepo. Onda želim da znaš da ti nećeš biti dio toga. "

"Kako to mislite, naredniče?!"Ražestio se namršteni vojnik. "Zaslužio sam sudjelovanje u...-"

"Nisi me najbolje shvatio, vojniče. Upravo zbog svih tvojih zasluga, šaljem te na misiju. Znam dosta o tvojoj prošlosti, zbog čega ne sumnjam da će ti tvoji prijašnji poslovi sada biti od koristi.“

"Davno sam se ostavio tih poslova. " Prezrivo otpuhne želeći nadodati još nešto, no primijetivši pogled pun upozorenja na vojvodinu licu, iskontrolira svoju burnu narav.

"Nije bitno, sada će ti ponovno trebati. Misija je jako važna, od velike tajnosti, a ne moram ti ni govoriti da ako nekome pisneš o ovome loše ti se piše. Želim da budeš špijun za mene, uvališ jednu skupinu u zamku. "

"A tko bi to bio da je od tolike važnosti vašoj uzvišenosti?"

„Dvije mlade dame, a sudeći po govoru možda i još dvoje članova, smrtnik i ropkinja. Lako ćeš ih prepoznati, dobio sam pismo iz sela sa svim potrebnim informacijama osim jedne, kuda se kreću. Ne sumnjam da su nadomak većem selu u blizini glavnog dvora, i da kreću u divljinu kako bi se pripremili za... Za pobunu.”

"Za kraj želim nadodati da ćeš biti propisno nagrađen uz par stotina novčića kao i... Oslobođenjem svoje majke. "Na to se i sam trgnu.

"Uistinu tako kažete?"Nije htio izgledati poput napuštena kučeta kojem su se upravo otvorila vrata toplog doma. Nije htio da ostali vide slabost, nadu kako uzburkano svjetluca u njegovim očima.

"Dajem ti svoju riječ. "

„Kada krećem?"

...

U Midgardu vladao je opći nemir.
Glasine da su se Talila i skupina zajedno s grozomornom hrpom  vojnika teleportirale na uzvisinu iznad grada širila se poput zaraze.

Ljudi su mogli samo nagađati kakav je podmukao plan sada spremala nezakonita Alfheimska vladarica.
S druge strane, Talila je upravo izdavala naredbu da ostaju u Midgardu na sat vremena te nastavljaju svoj put dalje u Svartalfheim. Dovršili bi ovo još davno da moć teleportacije nije bila ograničena na putovanje iz jedne dimenzije u onu najbližu. Dakako ne bi se ni sekundu zadržavali u ovom bijednom mjestu smrtnika da nije skovala plan kako da se napokon riješi napornog Rhistela iskorištavajući njegovu najveću moć protiv njega; zavodljivost.

Dok je šetala gradom kao po dogovoru čuvši krupne korake iza sebe, osjetila je jak miris vlažnog drveta i mente koji ju je naveo na kratki, zlobni osmijeh. Sva pažnja bila je preusmjerena na nju, barem od onih dovoljno hrabrih da u njezinoj prisutnosti borave vani. Ušavši u najbližu krčmu naruči najskuplju medovinu davši vremenu da učini svoje. Kada začuje novo otvaranje vrata, uputi značajan pogled ka oskudno odjevenoj djevojci proždrljivih zelenih očiju srodnih zmijinim te pomalo ispucanu crvenu kosu koja se u tananim valovima sputala do gotovo u potpunosti otkrivenih grudi. Bivši obučena u crveno crni uski triko mamila je panju svih prisutnih, pa i samog Rhistela sudeći po sljedećim odvijanjima događaja.

Pohotni tamni muškarac zlatookih badema i kratke pepelne kose posmatrao je intrigantnu damu koja mu se u lijenim, pažljivo osmišljenim koracima približavala i mamila na zaborav Taliline prisutnosti.

Muškarci, pomislila je. Bila je sretna zbog svoje nemogućnosti ljubljenja bilo koga ponajviše u ovom trenutku.

Muškarac se nasmiješio vijugavim osmijehom prokletinje kada je ženska pojava vršcima prstiju blago dotaknula vrh njegovih prsa nagnuvši glavu kako bi mu došaptala par rijeci koje su očito bile dovoljne da zajedno odu na neko privatnije mjesto, u sobu namijenjenu za mušterije, na katu.
Crvenooka, gipka žena brzo, ali elegantno dovrši svoje piće ne odajući dojam zurenja, te ustane s drvene stolice za šankom odlučivši pratiti malu, ubojitu šaradu koju je pripremila za svog najdražeg ljubavnika.

„Moram znati jeste li u potpunosti slobodni, gospodine. Nekako mi se odviše sviđate za samo jedno, kratko, siromašno druženje. "

„Nažalost, draga moja, što se tiče vremena ne mogu učiniti ništa da ga produljim. Što se ovog drugog tiče, slobodan sam kao najveličanstvenija midgardska ptica!"Progovori on obuzetim glasom koji je naveo Talilu na iznenadnu navalu bijesa. Izdaja, pohlepa, sve to bilo joj je u potpunosti prihvatljivo, sve osim laštva. To je on cijelo vrijeme i bio; zato ta trolica koju je unajmila neće obaviti sav prljavi posao sama.

U samom trenutku ekstaze, zanosno damino tijelo poče bujati, nečujno se mijenjati i rasti. Bilo je to čudovište lica ispunjena čirevima, par oštrih sijedih vlasi umjesto kose, tijela prekrivena oštrim, crnim dlakama koje su služile kao smrtonosne oštrice što u svakom trenutku mogaše dokrajčiti sada potpuno izbezumljenog muškarca ispod nakešene spodobe.

Kada ona rastvori svoju tamnu čeljust u namjeri da prodre u njegovo slatko, prevarantsko meso do samih kostiju, Talila izađe iz svog skrovišta samozadovoljno promatrajući muški, kukavički izraz lica pun nade položene u njezine namjere za njegov spas.

„Malo strpljenja, raglefant. Prvo ću se ja obračunati s njim. ”Spodoba se snuždeno makne s njegova snažna, ali u ovom trenutku tako beskorisna, drhtajuća tijela, a sama Talila tada premjesti svoje noge oko vrha njegovih ogoljelih prepona.

„Znaš, kada smo se prvi put upoznali, kada sam te spasila od silovanja krčmara koji te je danonoćno mučio zbog novca kojeg si mu dugovao kockajući se... Znaš li što sam te pitala tada?”

„U što vjerujem. ”Prostenjao je. „U što vjerujem. ”

„Što si ti odgovorio?”Pitanje joj zaplesa na crveno krvavim usnama koje je približila njegovu nemirnu, znojnu licu.

„Rekao sam u tebe. Ti si bila jedina osoba koja me uopće pogledala onako žgoljavog, prljavog i izmučenog, spasila si me i onda istrenirala. Bio sam jedini u tvom krugu koji je u početku bio nemoćan. Izabrala si me, zato sam vjerovao. ”
Nasmije se.

„A ja sam ti rekla da vilenjaci poput tebe trebaju vjerovati u sve. Jer kada vjeruješ, kada vjeruješ, tada se bojiš. Vilenjacima poput tebe treba usaditi strah u kosti kako vam se mislima ne bi šunjale male, prljave ideje. Ambicije nedostižne za vašu nezavidnu inteligenciju. ”Prstima sada je obuzeto šarala njegov torzo čiji je ritam uzdizanja čitavo vrijeme bio brz i nepravilan. Voljela je osjećati njegovo plašljivo srce pod svojim prstima. Tada naglo ščepa njegov debeo, dug vrat osjetivši ustukanje s njegove strane.

„Gdje ti je amulet, Rhis?! ”Ljutito prosikta.

„Ja...-
„Da ga imaš, sada bi te zaštitio od ove trolice. Da nisi tako neoprezan, tako ambiciozan; znao bi da se kao član Tamnog odreda moraš znati obraniti i paziti."

„Ja...-”

„Prva greška! Dalje, bio si mi neposlušan, bahat i samodopadan. Također, kriv si i za pokušaj sabotiranja mene kao vladajuće figure u dimenziji Alfheima, već si odavno zaradio smrtnu kaznu. Možda se u Helu naučiš pravoj igri, vilenjače; no nećeš biti dovoljno živ kako bi to upotrijebio na kraljici. ”Tada izvadi nož rekavši:

„Ovo ti je za pokušaj svodništva s drugom. ”Zabije sjajnu oštricu ravno u njegov vlažan od urina, spolni organ. Njezino veselje bijaše upotpunjeno njegovim jezivim vrištanjem koje se nakon nekoliko minuta pretvorilo u plačljivo stenjanje.

„Ovo je za snagu koju misliš da imaš nada mnom. ”Drugi zabije u njegovu mišicu iz koje poče šikljati tamni potok krvi koji je potapao prljavo bijelu postelju.

„I ovo je za taj zavodnički, manipulatorski pogled. ”Zastane, namreškavši nos. „Jednostavno je iritantan. ”Oba oka sasiječe po samom crnom krugu koji se nalazio oko većeg zlaćanog kojeg je sada cijelog prekrila krv što poče natapati i ostatak njegova zgrožena, vrišteća lica. Talila se namršti, sišavši s njegova nemoćna tijela.

„Dovrši ga. ”Uz te riječi trolica zadovoljno rastvori svoja golema usta počevši kidati komad po komad njegova krvava, svježa mesa.

Rhistel:

Morriel:

Jedno kraće poglavlje, ali ubrzo slijedi treće za danas!

Kate❤