Dok je čitala, Ardenine misli bile su ispunjene čudnovatom, neosnovanom strepnjom. Pokušavala je odgonetnuti o kakvom se kaosu ovog puta radilo, no um joj je bio previše omamljen tabletama i ostalim opijatima.

Nesreća. Dogodit će se nesreća. Sve je vrištalo u tihom upozoravanju, no ona nije slušala. Duh je možda imao volju, no tijelo bijaše preslabo za bilo kakav bijeg.

Tlo se tek neznatno zatreslo pod njezinim ležećim tijelom. Očekivajući začuti ratni poklič, sobu je ispunjavala grozomorna tišina. Nešto je dolazilo. Vrućina i blagi znoj obuzeli su joj čitavo nestabilno tijelo dok je ustajala sa škripavog madraca.

U mračnom kutu crna svjetlost kovitlala se u krugovima postajući sve veća i veća, gutajući obližnje stvari poput crne rupe. Gotovo je sa zabavom gledala svu bijelu odjeću koja neuredno visje sa stolice kako nestaje u pokretnom ništavilu. Boje su se počele mijenjati i više nije prevladavala samo crna već i crvena, siva te bijela. Gotovo je mogla čuti korake u toj tvorevini kako marširaju prema njezinoj pogrbljenoj pojavi.

Tada se svjetlo naglo ugasi, a nekoliko trenutaka nakon rupe nestane. U tami svoje skučene sobe, vjerovala je da nije sama, ili je to samo njezina paranoja osjetila krvoločan dah mente kako se stapa s njezinim.
Blistav osmijeh predatora pokrene četvoricu ljudi u čeličnim oklopima iza nje koji brzim pokretima pođoše u Ardeninom pravcu. Uspaničena, ispijena djevojka, uz nemalo iznenađenje u trenu skine metalnu šipku što davaše potporu krevetu te se počne braniti od krupnih, mišićavih pojava crne kože što se preljevaše u tamno ljubičastu. Nije znala protiv koga se bori sve dok u pozadini, nakon vraćanja svjetlosti u pozadini ne primijeti poznatu ženu koja joj bez tjelesne prisutnosti davno zagorča život. Njezina pojava ju na tren omete, zbog čega nepovratno izgubi ionako beznadnu bitku. Nakon zarobljavanja ruku slabost joj zasmeta u očima i gotovo izgubi svijest.

Kada se sve činilo izgubljeno, otvorio se još jedan portal. Ispred nje se pojavila nevjerojatno neobična ženska prikaza u ratničkom, ali službenom odijelu pružajući joj ruku. Arden je nepomično buljila u nju dok ju je obasjavala raznobojna svjetlost kruga koji je svojim izgledom asocirao na crnu rupu. U par kratkih poteza mačem presiječe prijetnje koje su Arden gušile svojim stiskom. Sada je bila slobodna, otvorena pogleda na nezadovoljnu ženu. Bacivši još jedan paničan, kratak pogled na Eve i njezinu krvoločnu skupinu koja ju je svakog trenutka mogla ubiti ili nešto puno gore, instiktivno je poletjela prema nepoznatoj ženi osjetivši čvrst stisak na svojoj nadlanici koji se s vremenom ublažio, kao i njezin strah.

...

Njezin krajolik bio je ispunjen potpuno čudesnim prizorima dvoraca, malih seoskih kućica i ljudi u odorama koje nisu bile ni nalik današnjim stilovima odijevanja. Iz daljine zelene uzvisine na kojoj se nalazila, mogla je tek površno vidjeti da njihovom odjećom prevladavaju zelene, smeđe i crvene boje. Nekoliko dvoraca vrtoglavo se protezalo gotovo do oblaka, a ulice građene od okruglih, bijelih kamenja koji su izgledali kao da su ovog trena pažljivo ulašteni od strane stotinu ljudi, bile su ukrašene toplim bojama smeđe, narančaste, bijele i žute.

"Što se događa?"

"Misliš na svu ovu slavljeničku atmosferu? Danas je Friggin dan. " Izustila je to bez ijednog zastoja, osvrćući se uokolo provjeravajući jesu li sigurni. Ton glasa joj pak nije odavao taj hotimični oprez; djelovao je odviše službenim.

"Ne, mislim kakvo je ovo mjesto? Tko si ti, tko su ovi ljudi?"

"Samo smrtnici, a mi smo u njihovom svijetu. Ne postavljaj više pitanja, moramo se sakriti. "

"Sakriti? Slijede nas?"

"Djevojko, naravno da nas slijede. " Nije bila sigurna čuje li tračak iritacije u njezinom glasu ili je to bilo gotovo nemoguće raspoznati jer je cijelo vrijeme zvučala identično. Tada ju je povukla za rukav bijele majice i trčeći prema selu izgovorila:

"Mislit će da smo nastavili bježati, a mi ćemo cijelo vrijeme biti sakriveni ovdje. Vjerojatno će se nekolicina njih zadržati da pretraži teritorij.” Zato će vjerojatno morati učiniti nešto što nikad nije; nečasan čin ispod njezine dostojanstvenosti. 

Kada su se spustili u gužvu veselih ljudi koji su klicali i pjevali obuzeti nekim sjajnim, zlaćanim pićima koje su pomalo nespretno držali ruku podignutih, vršcima prstiju ne obazirući se na zalutale kapljice koje su padale na pod, čudnovata žena je kriomice uzela par tamnih, vrećastih kapuljača s duguljastim plaštevima i naglo ju povukla u jednu od uličica koje su bile napuštene kako bi ih mogli obući.

"Što sada?"Šapnula je u blagoj panici širom raširenih smeđih očiju, no umjesto odgovora ponovno ju je povukla u prenatrpanu ulicu izgledajući kao da traži nešto. Par trenutaka prije toga, žena se činila pomalo smetena budući da je po prvi puta uprla pogled u njene oči, kao da joj na neki neobičan način smetaju.
Kada je pogledom pronašla ono što je tražila, hitro je odjurila ka jednom od štandova u kutu ulice i upitala:

"Koliko nudiš za ovo?"

"Gospođice, to je iznimno skupa, ali i korisna stvarčica."Odgovorio je riđokosi muškarac poprilično duge kose, manipulativnih očiju čiju boju pak nije mogla  tako lako prozrijeti.

Glatke, izražene brade, bijelog osmijeha koji se činio kao da je bez ijedne mane, a vršio je velik kontrast s njegovom rasparanom odjećom čije su boje davno izblijedile. Ipak, na njoj se zbog bezbrojnih volana vidjela naznaka višeg staleža.

"Ne bih vam ju mogao dati za manje od pedeset novčića. Ako vam trebaju dvije ovakve bočice, onda stotinu i deset. "

"Ne zadržavaj me, momče. "Arden je iznenadio njezin strog ton dok se usredotočeno zagledavala u njegovo samozadovoljno, podmuklo lice. "Imam šezdeset. Dovoljno?"

"Ne, nije, gospođice.“Drsko se nasmiješi. „Ne dajem ispod sto deset. "

U tom trenutku Arden se po tko zna koji put zagledala prema glasnoj gužvi napeto iščekujući probijanje nasmiješene Eve i ostalih kroz egzotičan puk, pogleda uprta prema njoj kao da dijele savršeno zastrašujuću vezu lovca i lovine. Dok je zamišljala moguće scenarije u glavi osjetila je topao znoj kako joj se spušta s čela i sve brže otkucaje srca koje je prijetilo iskočiti iz malaksalih prsa.

"Tako ćemo? Gospodine, žurim. Trebaju mi ovi napitci. "

"Vratite se kad nabavite sto deset. " Odlučno je izjavio, našta se ženi stvrdnula brada i u tom trenutku Arden je mogla pretpostaviti kuda ova predstava vodi.

"U redu, ako je tako. Idemo, Arden. " Sada ju nije mučilo pitanje kako zna njeno ime, nego ono što se odigralo nakon što su napravile par koraka prema nazad. U ogromnoj brzini, tajanstvena žena se vratila zgrabivši napitke te potrčala gotovo istrgnuvši Ardeninu ruku od siline kojom je uspjela zavarati sada razljućenog trgovca čije je mrko lice ugledala kada se u trku okrenula prema mjestu bijega. Tada je mogla primijetiti da muškarac koji se sada činio puno viši i jači nego dok je sjedio za svojim bogatim štandom sada trči za njima!

Osjetila je veliko olakšanje kada su ušli u jednu od kućica na samom uglu koja je izgledala poprilično napušteno, gotovo potpuno prekrivena zelenim lišajem. 

"Popij ovo!"Naredila je tako odriješito da je Arden dobila instiktivni nagon da posluša njezinu naredbu. Djelovala joj je poput hladnokrvnog vojskovođe na prilično visokoj poziciji, nekog tko često planira i određuje taktike borbe. Kada se sav neobičan, oduran sadržaj spustio niz grlo nije osjetila nikakvu promjenu, no susrevši se sa ženinim umirenim licem, iako je izgledalo samo malo manje zgrčeno, davalo joj je sigurnost.

Nakon samo par sekundi, začule su jako, ubrzano kucanje na vrata, a zatim i glasno otvaranje koje je prethodilo poznatim, bijesnim glasom.

"Vi! Znam da ste ovdje, vidio sam kako ulazite u ovu kuću!"Arden je osjetila kako joj se od straha sklapaju oči, a kada rastvori drhtave usne kako bi se nekako opravdala zaustavi ju čvrsta, ženska ruka.

"Očito mi ne možete vratiti ono što mi po svim zakonima pripada, ali zato mi možete dati odštetu! Očekujem ju sada, inače ću zanemariti to što ste žene i otići do vaših obitelji i muževa ako ste ih uopće uspjele naći - i tražiti otkupni-"No prije negoli je uspio završiti, sve ih je zateklo grubo kucanje na vratima te poznati glasovi koji su naježili Arden do samih kostiju.

"Otvaraj! Provjera!"

A/N

Sigrun:

Dragi moji, ispričavam se unaprijed zbog zalutalih grešaka, provela sam previše vremena pišući na laptopu bez slova s kvačicama plus u wordu tada nisam uspjela staviti hrvatski način. Nekad u budućnosti ću ispraviti sve sitnice, a sada se želim fokusirati na kvalitetno piskaranje. Što se tiče zadnjih slika, samo da napomenem da Sigrun ima roze oči. Mišljenja?

Kate❤