Osjetio je slabost kako se probija kroz svaki dio kože. Spustio se na tlo, dišući duboko i polako, nadajući se da to čudovište neće nanjušiti njegov strah, čuti otkucaje srca. Morao se natjerati da ostane još. Da ostane tu nepomično, zatomivši pomisao na više od sedamnaest godina mučenja nedužnih djeva.

Instikti su ga izdali na njezin bolni izdah, tišinu proparanu bodljikavim bičem kako ljubi djevojčinu kožu. No više nije gledala u smjeru svog mučitelja. Gledala je pravo u njegove oči.

Zaledio se. Njegova čarolija je od šoka nakratko ičšeznula s njegova tijela. Ponovno je bio vidljiv. Pokušao je vratiti opsjenu, no posustao. Izdat će ga. Da si uzme par trenutaka Klaernovog bijesa usmjerenog prema strancu, kako bi pobjegla na svojim nemoćnim nogama. I imat će svako pravo da to učini.

Šutjela je. Odljepila je pogled sa njegove pojave, stisnuvši usnice u dubokom transu. Uspio je ponovno vratiti svoju opsjenu. Vilenjak, iz čijeg kratkog repa izvirivaše sijede vlasi, u trenutku euforije prosikta:

„Da vidimo kako ste sad bespomoćni..."Ton se promijenio, nekontrolirani lavež. „Vaša Visosti!"
Raširio je oči, ako je bilo moguće više. Gotovo je pohrlio da zadavi starca, kada se dogodilo...

Ona je izdahnula. Kada se susrela s teškom rukom na tankom vratu, samo par sekundi pritiska bilo je dovoljno da se, poput njega, zaledi na mjestu, očiju praznih iz kojih su još uvijek lile suze. U rukama je držala snopove vlastite kose - na glavi su joj bridjele prazne rupe. Za kraj, da ju dodatno obilježi, sasukao je nož ovaj put crtajući simbol posred prsa. Tri trokuta ulazila su jedno u drugo, iz njih je tekla tamna krv. Problijedio je. Valknut.

Vilenjak je, kako mu sav teror nije bio dovoljan, zabio nož duboko u djevojčino srce.

„Sada si mrtva."Sumanuto je konstatirao ono što je već bilo jasno. Volio je ponavljati te riječi u glavi, tu slatku smrt koja će ubrzo dostići samu kraljicu. Ništa nije želio više nego da pobjegne, otvori ta prokleta vrata, no morao je čekati. Čekati dok Klaern strpa toplo tijelo u staru, flanenu vreću, opere ruke i baci krvavu odjeću na pod. Dreknuo je:

„Sluge!"

I one su došle. Hladnog lica, prve dvije počeli su raščišćavati skučeni sobičak. Druge su mu pripremile toplu kupku, ribajući skoreno crvenilo, ponašajući se kao da je došao s napornog sastanka.

Kada su se vrata ponovno otvorila, na tihim koracima izašao je, trčeći kao nikad u životu. Trčao je i trčao, zamućenih osjetila, hrane koja se gurala i borila za izlazak van. Tražio je uspjeh, sreću, da pronađe nešto vrijedno spomena prije zore. I uspio je. Kleknuo je na hladni pod hodnika, grčeći se u mučnini. Povraćanje je trajalo kratko, a potom uslijedilo suho. Znoj se slivao niz čelo, vidio je nož u svojim rukama, svoje nasmiješeno lice kako mrcvari djevojku.

Začuo je korake. Tako glatke, piskutajuće. Susreo se s gramzivim crnim očima zmija. Piskutale su vječno, a na ženski šaptaj ispustile nešto smireniji smiješak, podvlačeći se dalje od njegovog lica.
„Što si mi otkrio?"

....

Nespokojno su prebivali sićušnom prostorijom u kojoj su bili zatočeni. Premalom za čitavu skupinu. Jedan maleni ormarić, veći krevet i drveni, vlažni pod. Zidovi puni površinskih rupa, zaostale žute boje. Ratnica je razmišljala o svakojakim planovima, Irian se pak nije usudio zabadati nos, a ostali su tiho paničarili. Istina je da su sada bili podloženi volji tamnog vilenjaka, nesvjesni svoje budućnosti, hoće li izaći odavdje živi ili će od njih na zidovima srama napraviti savršen primjer.

Arden je tupo posmatrala crne bubice kako vrludaju izgriženim rupama. Kada se napokon osjećala spremnom prihvatiti svoju ulogu, sudbina ju je odvukla drugdje. Čineći od nje čovjekolikog zatvorenika. Odveć blago dodirnu svoje zaobljene uši.

Sharian i Miri sjedili su jedno do drugoga, u tišini, preko puta nje. Potpuno suprotnosti, a opet iznenađujuće skladni.

„Tko je on?"Gotovo je prošaptala.

„Kraljev sin. Bivšeg kralja Svartalfheima."

„Tinuriel."Nije zazvučalo kao pitanje. Nitko nije bio iznenađen novopridošlim Ardeninim znanjem.

„Što znamo o njemu?"Očvrsnula je. Sigrun se trgnula, odgovorivši na zapovijed službenim tonom.

„Kraljevo kopile, jedini sin. Kralj je imao nešto stariju kći, no ubijena je tijekom male pobune naroda nedugo nakon što je Talila počela zauzimati njihov teritorij."

Sage je nastavio. „Pričalo se da je Kraljica bila neplodna zbog čini kojima je opsjednula Kralja da postane njezin suprug - da ju učini vladaricom, makar putem muške ruke. Kako je njihova magija mračna, žrtvovala je zdravlje i plodnost. Kralj je pronašao utjehu drugdje, a iz toga se izrodio pravi princ. Ipak, mnogo opasniji od svog oca, iako nemoćan u ovim mračnim trenutcima. Uživa u igricama. To bi trebalo značiti da nas neće tek tako pustiti iz svojih ralja."

„Želi da izludimo od iščekivanja."Zaključi Arden.

„Trebali bismo... Spavati."Miri progunđa, ignorirajući uporni plavooki pogled.

„Istina. Da bar skupimo šaku energije za predstojeće događaje."Arden znade da je još uvijek malaksala pod utjecajem očaravajućih medovina. Sigrun se nalakti na pod, rekavši:

„Nadzirat ću."

„Ne."Irian i Arden ju nadglasaju u istovremenom tonu. Međusobno su se pogledali, a tada je djeva nastavila. „Ti si najveći borac u ovoj skupini. Ako nas itko može izvući iz ovoga, to si ti."Bjelokosa se namrštila. „Imaš me još štošta naučiti."Tiho. „Ostali neće zamjeriti ako zauzmeš dio kreveta. Neki od nas će spavati na podu. Irian je također... Snalažljiv borac."Nije znala za sposobnosti druge dvojice koja su ju posmatrala bez nezadovoljstva.

„Dajmo priliku onima koji imaju šansu."

„Ja ću na podu."Sage se prvi oglasio.

„Također."Javi se Miri. Bio je krajnje neobičan prizor vidjeti ju tako... Otkrivenu. Plavokosi je kimnuo.

Arden je odobravajuće kimnula, namjestivši se što je moguće ugodnije na vlažnom drvetu.

„Ne."Prošaptala je ratnica, nedokučivih očiju. Princezi se učinilo da je vidjela još nešto u njima, možda komešanje. „Kakva bih ja to zaštitnica bila kad bih dopustila da jedna..."Progutala je knedlu, i znala je, Arden je znala da joj je njezina titula bila na vrhu usana. Njezin pogled, probadao je nešto duboko u princezinim prsima „Da spavaš na podu, a ja na krevetu."Oči su joj sijale krivicom. Da, na svakom uglu njezinog lica ocrtavala se krivica.

„To je najmanje što si zaslužila... Za sve."Krevet je bio sićušan. Jedino na ovaj način mogli su osigurati bijedne šanse za preživljavanje. Arden je zaklopila oči, prije nego što su vrele suze mogle poteći u njihovim uglovima. Ne zbog onoga što ih je zadesilo, neizvjesnosti i nadolazećeg mučenja. Ne, to se u njoj naporno brzo probudila prijateljska pogođenost.

„Hladno je. Budite što bliže jedni drugima, da vas toplina tijela grije."Čisto prozbori Irian, uživljen u ulogu, tračak važnosti i priznanja koju mu je odala princeza. Ona koju je jednom izdao. Zbog svojih sebičnih razloga. Možda je bilo vrijeme... Za neke druge odluke. Možda i on, poput princeze, treba nešto da ga trgne.

Dvojac sa suprotne strane oglušio se na njegove riječi. Bili su ne tako daleko, no i dovoljno odmaknuti jedno od drugoga da ne dobiju ni mrvicu fizičkog kontakta. Okrenutih napetih lica, u pokušaju da utonu u zemlju snova.

Arden nije otvarala oči. Držala ih je teško i odlučno sklopljenima, usprkos trgovčevom nalogu. Držala ih je zatvorenima i kad je osjetila tuđi, topli dah. I kad su ju ruke uhvatile za ramena blago uzdignuvši njeno tijelo, i onda kad je osjetila glavu na prsima, noge na nogama, dlanove obložene oko gornjeg područja trbuha.

Toplina je brzo pronašla dom.

Kate❤