Crn dan, crna duša, s osmijehom pomisli crnokosa žena velikih očiju ispunjenih pokvarenošću i krvlju. Dok je ulazila u sobu za sastanke sagrađenu od kamena crnog poput ugljena, baš kao i ostatak njezinog dvorca, na licu nije nosila svoj uobičajeni osmijeh. Kada se radilo o poslu, nije voljela manipulacije, skrivene namjere i laž. Iako je bila kraljica svega toga, ponekad bi ju paranoja obuzela tako žestoko da se počela bojati situacija koje bi vodile u tom smjeru. Znala je da bi zbog tuđih umova nalik njezinom mogla izgubiti sve. A baš takvi bili su njezini suradnici, preslike njezinih osobina, držanja i izraza lica.

Teško čitljivog, uvijek sumnjivo nasmiješenog, onog koji je tuđu propast dočekivao raširenih, grabljivih ruku.

"Dobro jutro, buduća kraljice. " Namigne joj Nym, jedna od rijetkih žena koje su uspjele upasti u njezin krug. Talila nadigne obrvu, duboko uzdahnu te sjednu na vrh, runama urezanog konferencijskog stola.

"Ne još, Nym. Kralj Svartalfheima ne odustaje od trona. A ni najmanje ne pomaže to što ima zdravog, pravog sina koji je stekao punoljetnost prije deset godina. "Nym biješe jedna od najvećih, ali neprimjećnih ratnica Svartalfheima prije nego što se pridružila Talili koja ju je na kraju učinila poznatom. Dugo je živjela u neimaštini i ponekad bi se tužni tragovi iz djetinjstva pojavili na njezinom licu, a ubrzo zatim i nestali.

Gospodarica ju je spasila jednim osobnim pohodom u njezino siromašno selo prije sedam godina kada se tek počela uhodavati u posao ubijanja vilenjaka koji su bili protiv njezine volje. Njezina obitelj se sastojala od prljavog, pokvarenog oca krčmara, majke koja je radila u grešnom bordelu te gomile braće i sestara za koje se nije znalo jesu li uopće očevi. Njega i nije bilo toliko briga budući da je čitavo vrijeme bio pod utjecajem smrdljivih, ali djelotvornih medovina.

Jednog dana dok se gospodarica spokojno šetala selom, u pratnji s nekoliko vilenjaka iz vojske, kada zamijeti glasnu viku koja dopiraše iz obližnje kućice, moraše ući i provjeriti što se zbiva i tko se ispriječava njezinoj volji.

Kada ugleda dvojicu svojih najsposobnijih vilenjaka kako bespomoćno leže na podu, jedan izboden do smrti, drugi na samom rubu iste, baci pogled na djevojčicu od petnaest ljeta koja je s velikim kuhinjskim noževima u rukama nepomično i preplašeno stajala tik do tamne lokve krvi koja je natapala područje oko stomaka i glave umrlog ratnika. Iza nje ležao je pijani, pretili otac i oskudno odjevena žena koja je ispred sebe istaknula četiri male dječje glave čija su joj tijela poslužila kao vjerodostojan štit.

Talila tada uzme svoj mač te obezglavi živog vilenjaka skrativši mu muke. To je vjerojatno bio zadnji put da je počinila ijedno milostivo djelo onima koji su u patnji.

"Molim te... Smiluj se! Spasi me!" Djevojka očajno klekne pravo pred iznenađenu vladaricu.

"To što si ubila ne znači...-"

"Ne! Spasi me od njih!"Drhtavim prstom upre ka svojoj vlastitoj obitelji u kutu smrdljive sobe. I sama bijaše prljava, uplakanih očiju u koje se prelio sav svijetlo ljubičasti ocean, krvavih mrlja po tankoj, vrećastoj odjeći te noktiju ispunjenih crnom prljavštinom. Njezina, sada bujna siva kosa, bila je tamna, ljepljiva i teška, kao da se svaka prljavština u kući sručila ravno na nju.

Ona nije tražila da ju spasi od zatvora; za djevojku to se činilo kao pravo fantazijsko utočište. Željela je da ju spasi od njezine obitelji.

Vidjela je tu iskru u njoj, taj čisti uspjeh u ubijanju, kao da joj to dolazi prirodno. Ipak je morala biti poprilično vješta da onesposobi dvojicu njezinih najboljih iz tada još siromašne, majušne skupine vojske.

"Pođi sa mnom, djevojko. Napravit ću od tebe ratnicu. "

"Vjeruj nam Talila, kralj je na izmaku snaga i već planira evakuaciju kako bi spasio svoj dragocjeni život, sudeći po riječima naših najboljih špijuna koji ti to mogu potvrditi odmah ovdje. "

"Istina je, kraljice. "Ozbiljno potvrdi Tassarion. "Čuo sam i vidio svojim vlastitim očima, svjedočio očajnom pristupu kojeg je pokazao svom glavnom savjetniku. Pod velikim je strahom ponajviše zato što je nedavno čuo za vojsku koju prikupljate protiv njega, a i šačica nas u vašoj službi već sedamnaest godina unosi nerede, nemire i nepravde u njegov narod. Svi su umorni i bijesni zbog nepostojećih dijela svoga kralja koji se još davno zakleo da će ih uvijek štititi, čuvati i boriti se za njihove interese. Moje mišljenje je da, ako ga mi ne ubijemo prije, to će učiniti narod. "

"Uistinu? "Zaklopi oči od uživanja prouzrokovanog njegovim riječima. Strah, patnja, gnjev. To su emocije naroda koje su joj trebale, pomagale. Kada se napokon probude iz iluzija koje im je utuvio Svartalfheimski kralj, shvatit će da je najbolja opcija prihvatiti Talilu za kraljicu. Uz riječi da bi se njegov sin još kukavičkije odnosio prema nezasluženom tronu, pobjeda bi bila zagarantirano njezina.

"Što je rekao savjetnik?"Prije nego Tassarion uspije odgovoriti, prekine ga drugi špijun, mazna pogleda upućena nezainteresiranoj kraljici, ustajući dok se polako, ali značajno približavao njezinoj stolici.

"Dopustite mi, ljubljena kraljice..." Zaprede dubokim baršunastim tonom za kojeg je znao da bi uvijek uzbudio kraljicu, kao i bolno sporo približavanje koje ga je u njezinim očima činilo predatorom. No ono što još nije pojmio jest da je ta užarena strast prema njemu splasnula nekoliko noći nakon.

Njezin nezainteresiran, pomalo iziritiran pogled i držanje ga ni najmanje nisu smeli u planiranom zavođenju koje je dolazilo s povlasticama,  na kraju i sa ženskom slabošću koja bi od njega učinila kralja. Ono što nije shvaćao jest da Talila nema ni najmanju sklonost takvoj vrsti slabosti; ona nije znala voljeti. Iako se nadao nečemu takvom ili bar sličnom, čak i slabašan plamen koji je pobudio u njoj prestao je gorjeti i sada samo dimi, vosak na svijeći se osušio i toplina je napustila svoj kratkotrajni dom.

"Savjetnik ga je ohrabrio u bijegu uz nekoliko rečenica o tome da naša Veličanstvenost samo jača budući da ne postoji otpor koji bi sruši Vaš autoritet. Zanemarit ćemo one najmanje pojedince koji su završavali mrtvi u pokušaju, ne mogavši ni pojmiti koliko je Vaša moć nepobjediva. "Silno se trudio ubacivati hvalu svojoj kraljici, no nikad nije naročito odobravala tu smjelost i loše pokušaje indirektnosti.

Nakon ove njegove predstave, poželjela je da ga može ukloniti na bilo kakav način koji joj se svidi u određenom trenutku; da ga baci u tamnicu u Svartalfheimu i pošalje tamo odakle je došao, uz koju lažnu riječ o veleizdaji, da ga jednostavno ubije ovdje i sada ili da zbog osobnog mira naredi Tassarionu da to učini na novoj misiji te objavi njegovu smrt kao nesretan slučaj. Nije znala što očekivati od Kruga; hoće li biti toliko ekstremni zbog njezinog djela da joj počnu raditi iza leđa ili će nastaviti surađivati kao da je sve u najboljem redu?

Mogli bi pomisliti, ako je ubila vilenjaka s kojim je donedavno ljubovala, još lakše moći će ubiti i
njih zbog najmanjih propusta. Jer očito, jedino što je kraljici smetalo kod Rhistela bila je njegova manipulativna nametljivost.

"U redu Rhistele, možeš se vratiti na svoje mjesto. "Promrmlja ispod glasa, zbog čega on ne uspije sakriti svoje nezadovoljstvo.

"Što vi kažete?"Upita ostale za stolom.

"Ja kažem da ih sve pobijemo. " Iznenada progovori novi bijesni glas. "I kralja i sina i svu ostalu njihovu obitelj kako nijedna pijavica ne bi pokušala uništiti ono što si godinama stvarala!"

"Ne možemo to učiniti, Tyria. "Javi se razuman glas najpovjerljivijeg, usto i najrazumnijeg špijuna Tassariona koji je uvijek zračio hladnoćom i pasivnošću. "To bi bilo masovno ubijanje koje narod ne bi dobro prihvatio. "

"Što čini razliku? Radimo takve stvari cijelo vrijeme. "Zelenooka žena se razbjesni.

"Što je bilo, princezice? Nedostaje ti Melian?"Jedan od Talilinih vilenjaka zvan Agis se podrugljiva smiješka nalakti na čvrstu površinu stola.

"Nismo se vidjeli danima zbog moje ekspedicije na sjever. "Rezignirano uzdahnu. Svi koji su imali priliku pobliže upoznati Tyriu znali su da su ona i Melian nešto kao srodne duše, no u zadnje vrijeme ona je imala previše posla ubijajući tamne vilenjake Svartalfheima koji nisu podržavali svoju buduću kraljicu. Kucanje od kuće do kuće po punim selima zna biti dosadno, a ubijanje zamorno i krvavo, ponajviše ako su se opirali ili koristili moći. S druge strane, Melian kojeg je Talila postavila za vrhovnog vojskovođu u Alfheimu čim je počela dobivati autoritet, u svom dvorcu daleko od Talilinog, on je vodio važne poslove i većinu vremena bivao zauzet organizacijom nove vojske. Došla su teška vremena za vrhovne tamne vilenjake na čelu s Talilom koja još uvijek ni svojim najvjernijim članovima Kruga nije objavila svježu vijest vezanu uz pronađenu princezu. Kraj se bližio, a ona nije htjela da netko upropasti sav njezin trud i rad.

Budući da su obje srodne duše bivale rodom iz Svartalfheima, bile su moćne, a kada bi bili viđene zajedno u nekoj borbi kada je u početku Talilinog preuzimanja prijestolja vladala nesloga, zajedno s protestima i pobunama, svi bi ostali osupnuti njihovim udruženim pojavama. Bili su jedni od rijetkih koji su dobili moći, ali to nije bilo ništa slično ni nevino onim Alfheimskim. Svijetli vilenjaci dobivali su moći vezane uz prirodu jer su toliko brinuli o njoj, a nije teško zaključiti što se događalo onim tamnim vilenjacima kojima su samo uništavanje i tuđi strah na pameti.

Tyria je imala dugu, zelenu kosu i iste takve oči bez bjeloočnica i šarenica, a diljem Alfheima i Svartalfheima kružio je mit da, ako se predugo zagledaš u njezine oči, ona može vidjeti tvoje najveće strahove. Zbog toga su se čak i vrhovni vilenjaci, njezini saveznici klonili njezinog prodornog pogled punog mračnih, bolesnih tajni. Baš poput nje bio je i Melian, samo što njegova sposobnost njemu nije išla u korist koliko Tryii.

Ako bi se netko zagledao u njegove tamne oči vidio bi cijeli njegov život, a budući da je većina njegova lika bila tragična i kaotična, gotovo cijelo vrijeme na očima bi nosio tamnu maramu koja mu je prekrivala više od polovine tamnog lica. Jedina osoba pred kojom ne bi držao maramu bila je Tyria koja je, kako bi podržala svog zaručnika također nosila taj komadić tkanine koji je značio tako puno. Tama njihovim očima nije smetala budući da je život u Svartalfheimu uvijek bio takav, mračan, a obična tkanina nije predstavljala prepreku njihovom izoštrenom vidu. Oboje su nosili velike, šiljaste rogove na glavama koje su tradicionalno u njihovom rodnom, praznovjernom mjestu predstavljale znak moći i tvrdoglave nepobjedivosti zbog koje su, vjerovali su, dobivali puno sreće u svim pothvatima koje su morali izvršiti.

„Ako tvrdite da je tako, onda već zorom idemo u pohod prema Svartalfheimu. Tyria, javi Melianu da pripremi vojsku za sutra. Čak i da dođe do bitke, a neće, sudeći po rečenome, mi ćemo biti ti koji će izaći iz pakla s osmijehom na licima. "

A/N

Tyria:

U ovom poglavlju pobliže upoznajemo skupinu tamnih vilenjaka te njihove živote prije Kruga. Što mislite o novim likovima?

Kate❤