Na vrata pokuca spokojna noć. Ipak, ona je u sebi krila neporecivu napetost, barem tako predosjećaše Arden. Tonuvši sve dublje i dublje u vlastite misli, gubila se u vatri što je mirno „vrludala“ okružena oblim sjajnim kamenčićima.

Otkad je kročila u umobolnicu, smatrala se najvećom kukavicom, nemoćna protiv potpunog stranca, no kada je rame uz rame sa još uvijek ne tako poznatom saveznicom Sigrun došla u Alfheim, osjećala je kako sve negativno jenjava. Osim sumnje u sebe; otkad se počela neiskusno, može se reći i nespretno, boriti sa svojim mačem, u sebi je počela osjetiti blagi dašak samostalnosti. Kao da mač nije poražavao samo tijela neprijatelja, već i njezine strahove. Talila na njoj ostaviše dubok trag, no sada je bila tek blijeda pojava u magli njezinih kratkih snova.

Bilo je uistinu jedinstveno ne vidjeti Sigrun pokraj sebe. Irian joj nabaci tek par riječi o tome kako spava, no bilo je teško zamisliti i najmanje opuštenu ratnicu.

Dok joj je Miri plela gomilu sitnih pletenica što su od beznačajne boli bridjele oko njezine glave, ona je neprimjetno proučavala misteriozne pridošlice.

„Je li vrijeme za priču?“Crvenokosi neznanac promeškolji se darovavši miran osmijeh osvjetlan vatrom. I bez ikakve priče, lako je u nju svojim stavom ulijevao povjerenje i smiraj.

„Ne zavaravaj se, poluvilenjakinjo. Vaša vrsta ima moć koja zna biti manipulativna.“Kao da joj podrugljivi Irian pročita misli, no ne začudi ju kako tek primijeti da je na licu nosila sitan smiješak. Mršavac se tek neznatno uozbilji, progovorivši:

„Uistinu posjedujem dar boga Njorda, i s vjetrom često drugujem, doduše, ne u borbi već u samoći. Ovog dana zborim s vama istinu i tvrdim da sam uvidio moć Norni kako povezuju svoje sudbene niti s vama.“Profinjena govora, nitko ne mogaše ni pretpostaviti da provede život na seoskim putima. Irian poluvilenjakinju neodoljivo podsjećaše na Sigrun, s tim sumnjičavom, hladnom notom, no ipak joj nije bilo do smijeha.

„Kako molim?“
...

Otvorivši oči, dočeka ju ljutit mrak. Trznula se oko sebe shvativši u kakvom se položaju nalazi, a zabrinutost u njoj poče ju svrbjeti do iznemoglosti. Ili to bijaše samo žudnja za ponvno čistim tijelom sada prekrivenim u blagom smradu.

Na koncu odlučivši poslušati podmuklog trgovca, uz ustezanje je konstantno posmatrala okolicu ne bi li pronašla par nepoželjnih očiju dok je ulazila u tamnu vodu obasjanu punim mjesecom.

U svježini je plutala prepustivši se gotovo nepomičnim strujama. Uistinu ne zažali što posluša Irianove riječi. Nemalo zatim, blago se trgne osjetivši tuđi pogled kako vreba u tami. Osvrčući se, ne naiđe na opasnost, no kada podigne glavu vidje crvenokoso naličje kako ukočeno stoji u blizini špilje.

Prvi put u životu, osjeti sram, tako ponosom gorostasna ratnička djeva. Kada to uvidi, pogled joj očvrsne poput srca ne dajući da se dogodi ikakva neplanirana zbrka.

„Ja ću stražariti dok se ne vratiš.“Prišulja mu se Miri gotovo se trznuvši zbog njezina šuljanja. Možda tek tada shvati da se pokazala pravi drug i to od samog početka, kada ga je izlječila od sigurne smrti.

Uslijedile su brige o odjeći koju je plela s takvim žarom, koristivši svoje zemljane moći kako bi osigurala najmekanije biljne proizvode. Čudna je bila ta njezina briga, ne toliko njoj koliko njemu no trgovac ne znaše za njezinu braću i kako je unatoč grubosti koju se trudila iskazati zapravo u sebi krila brižnost ka svakom biću, osim odgovornima za robovlasništvo.

Iako mu to njezino dobročinstvo ne bijaše za hvale, već nesmotreno davanje svog truda nekome tko će to iskoristiti do temelja, na pomisao da joj ni ne kaže koju lijepu riječ bio bi ga izjeo sram.

„Hvala ti, Miri. Hvala za sve.“Za jednog oholog škrtca, u ovom trenutku djevojka s kapuljačom nije mogla ni sanjati da razmišlja o zlatnicima i imovini kojoj bi joj uslijedio nakon što sve ovo završi.

„U redu je. Oslanjam se na Freyu.“Kratko odgovori.

Sada pak njegove misli nisu više bile ispunjene Mirinim tajanstvenim smiješkom, već drugim, bajnijim prizorima.

Dok je koračao ka uskoj obali nije se sakrivala. Blijeda koža ispunjena zaraslim ožiljcima, kosa boje mjeseca sakrivala joj je polutku lica.

Lijeno je skinuo odjeću, direktna i samouvjerena pogleda. Uža ramena protkana mišićima ispravila su se u iščekivanju – polako se približavao svom cilju. Jedno vrijeme su samo disali jedno uz drugo u tankim nitima razmišljanja i unaprijednog žaljenja, iako se sve promijenilo njezinim dlanom koji je tek blago dotakao vrh njegovih prsa. Čula su im se zamaglila, a u očima mu je vidjela čudnu sirovost. Mjesečina se ispunila valovitim gibanjima tijela zarobljenih poljupcima.
...
Milozvučan Sageov glas odzvanjao je u špilji prepričavajući poluvilenjakinji stare legende koje u vilinskom narodu žive i danas.

„Imaše on tri dragocjenosti neprocjenjive vrijednosti, mač što poražava i najljućeg neprijatelja, vepra Gullinborstia što mu vuče kola, a naposljetku i najmoćniji brod u kojemu mogu stati svi Asi i Vani. Bila je to takva  velesila da mu je svaki vjetar išao u korist. No, kada se zaljublji u lijepu Gerd, za vjenčani poklon ishitreno dade svoj čarobni mač što ga štitiše od zla. I danas se govori o toj okrutnoj zavjeri u kojoj su njezini roditelji iskoristili ljubav za najljepšu od svih žena kako bi moćni Frey otkrio svoju slabost. Kada na vrata svijetova pokuca Ragnarok, mladi bog se neće imati čime boriti protiv vatrenih divova.“

„Dakle, koliko sam shvatila, Frey je zaštitnik ove zemlje? No zašto joj nije priskočio u pomoć kad je to najviše bilo potrebno?“

„Uistinu on moćno je božanstvo i s pravom je zaštitnik vilinskog roda zbog svoje miroljubivosti i pravde, no tijekom stoljeća bez velikih opasnosti, sama njegova titula boga plodnosti i zadovoljstva govori ti dostatno, bajna djevo. Vilenjačko oko ga ne vidje već desetljećima, a kruže priče da se, kada je čuo o našoj beznadnoj situaciji, razbježao u gornju dimenziju. Ipak, vjerujem da još uvijek luta ovim zemljama, u pustim planinama sa svojom družicom i slugama.“

„Hvala ti na priči. Od mog dolaska, sve je bilo tako ubrzano da si ne mogu pomoći u svojoj zbunjenosti.“Uzdahnu, a nemalo ju je zatekao ljubazan vilenjakov pogled.

„Otkad si došla?“Ipak se ne mogne uzdržati znatiželje. Arden ne uspije sakriti lice što joj blago problijedi.

„Mislim da je najbolje da ne otkrivam ništa više. Kada dođe Sigrun, razriješit ćemo ovu misteriju vašeg dolaska.“Očvrsnu, okrenuvši mu leđa, no prije negoli zatvori oči, začuje mu mio glas:

„Moje namjere su čiste, nadam se da to duboko u svom srcu i osjećaš. Mogao sam vam zajedno sa svojim sljedbenikom nauditi više puta, no nemam nikakvu korist od tog gnjusnog čina. Želim ti laku noć, bajna Arden, i da pobijediš ono što te već duže vrijeme tišti.“Sve utihne, a djevojku iznenade njegove riječi unatoč tome što je znala o njegovom proročkom daru.

A/N

Sage:

Kate❤