Prošli su i kroz treće selo, bez većih razmirica. Miri je još uvijek bila blijeda i tmurna od zadnjeg napada panike. Trgovac se jedno vrijeme držao uz nju.

Prešli su i rijeku koja ih je dijelila od opasnog teritorija. Miri joj je natuknula da se tu prije nastanjivao Dvor duhova. Nije pokazivala znatnu znatiželju oko priča. Nije još mogla ni pokušati prihvatiti gdje se nalazi i u kakvu zastrašujuću ulogu je zapala.

Hladan vjetar šibao je po licima skupine dok su koračali do opasne šume gotovo tik do dvorca punog vojnika što su kao bijesni psi zjapili razriješeni s uzice. Nakon zamorne svađe s Irianom, koji nije imao nijednu valjanu preporuku za vilenjaka koji ima napitke, koji bi im mogli pomoći u neprimjetnom šunjanju, nastavili su put ni ne trudeći se zadobiti izgled beskućnih siromaha jer su sami od sebe već tako izgledali, no činilo se da se to Miri ni najmanje nije predstavljalo smetnju, možda upravo zbog navike.

U jednom trenutku, Sigrun je zastala. Njezine visoke vilenjačke uši raširile su se od napetosti, a kada i ostatak začuje kratki šum grmlja u nevjerici se počnu meškoljiti oko sebe. Irian izvuče svoju bijednu oštricu, a Miri svoj luk i strijelu što ih s puno pažnje sastavi za vrijeme skrivanja u selu.

Ispostavilo se da je poprilično vješta s drvenim oružjem, no zbog mnogo skrivenih tajni nije bilo mjesta čuđenju.

Arden samo stajaše s mačem što joj iskova sama Sigrun od najblistavijeg metala sa prelijepim, skladnim runama „nadnaravne zaštite“što ga jedva mogaše držati u ruci od težine.

„Vojnici! Naoružani stran-“No prije nego što uspije izvaliti svoje zadnje bučne riječi, sruši se na zemljani pod iznenađeno se boreći za svaki dah. Ono što bješe intrigantno jest što ne imaše nijedne rane na tijelu, već se iza njega nalaziše muškarac s kapuljačom zaodjeven u laganu svilu, što poput vlasnika mirno leprša u mjestu.

„Požurimo! Netko je zasigurno čuo njegove krikove.“Zajedno sa nijemim prijateljem hipnotizirajuće plavih očiju što su virile ispod bezlične tkanine potrči naredbeno, kao da ih doziva da ga slijede. Vođa same skupine ne imaše vremena za analiziranje ove geste, no svakako bijaše otvorena za akciju.

Na njihovu nesreću, ispred njih se pojavi dvadesetak vojnika dostatno opremljenih da pobiju cijelo osrednje selo. Na njihovu čelu bijaše stasit muškarac gorostasnog držanja, kratke ugljene kose što poput najkobnijeg grabljivca posmatra svoj plijen. Kroz Ardenine misli prođe jedna posve čudnovata spoznaja. Izgledao je poput nekog netaktičnog, no unatoč neorganiziranosti, svakog tko mu se nađe na putu mogao bi zdrobiti da od njega ostane sami prah.

Slična misao prošla je i kroz Sageovu nakošenu glavu.

„Straža!“Dreknu poput rikajućeg lava nasrnuvši na Iriana.

„Pokolj. Ovo će biti pokolj.“Prošaputa Sage koji je naletima vjetra pak vješto odgurivao vojnike od sebe i ostalih. I sama Arden je podignula mač u očajničkoj želji odbrane kako bi spasila pravu istinu i vilenjake koji su joj pomogli. U treptaju oka, Miri je svojim strijelama oborila sedmoricu, a Irian se pak u slabim, ali upornim naletima pokušavao odbraniti od huktajućeg vojnika.

Kada Sigrun pokosi sve preostale, ostade samo golemi vojnik što bijesno vitlaše mačem psujući i bacajući kletve na uspavane vojnike što ih u zoru pod snom još uvijek čvrsto držaše podmukla medovina. Prije no što ga uspije dokrajčiti svojom strijelom, Mirin plan naglo pade u vodu kad joj nepoznati mladić pokuša oteti opremu iz ruku. Unatoč blagom kostriješenju, nenaviknuta na vilenjački dodir nije željela posustati pred izazovom. Dok je iz nepoznatih usta izlazio iritirajuć, gotovo režeći zvuk, Miri je panično i preplašeno trzala svoje oružje koje se naposljetku, zbog opterećenosti slomi.

Baci jedan ljutit pogled na njega, a kako se tek posramljeno i izloženo osjećala kad je shvatila da više nije imala svoju tanku kapuljaču zaštite na glavi i da njezina blijedo smeđa kosa u pletenici raščupano vijori gotovo dodirujući njegovo lice! Srneće smeđe oči samo su na tren vidjele potpuno svjetlo dana prije negoli ih je susrela topla tama.

„Samo sam htio srušiti vojnika.“Skinuo je ruke sa slomljene strijele zvučeći smireno, no sjevajuće varnice ljutnje iz očiju nije mogao lako sakriti.

„Što te navelo da misliš da ja to ne bih učinila?“Gnjida, pomisli uz stihijski nalet mržnje. U obmani da žena ne bi mogla srušiti žestoka vilenjaka, odlučio je upropastiti sasvim siguran pogodak. Suludi borac se još više ražesti kada Sage uz malu pomoć vjetra odgurne njegovo kamenito tijelo od beznadnog Iriana, našta on obori mladića koji je pokraj njega izgledao kao osušena gančica. U tom trenutku, vojnikove ogromne ruke za vrat ščepaju mlađahnog vilenjaka iz čije kapuljače izviri slap žara što se rođenjem nastani u njegove vlasi. Susret crnih provalija s blagim crvenim prekinu tup zvuk mača što se probi kroz napadačevu kožu. Hladna Sigrun posmatrala je muškarca kako odore natopljene krvlju pada preko zabezeknutog mladića koji je smireno vraćao zrak u svoje tijelo.

„Pomalo je surovo kako je tvoj dar gotovo postao tvoja smrt.“Tiho izjavi njegov saveznik podižući ga s tla.

U svoj zbrci, nitko nije primijetio neobičnu Irianovu šutnju.

A/N

Nastavljamo! Za promjenu, poglavlje je malo kraće. Za one koji nisu vidjeli, kraj devetog poglavlja je uređen pa možete ponovno pročitati. Očito sam zaboravila zamijeniti poglavlje s novom verzijom:).

Kate❤

Kate❤