Posustajao je. Led je probijao svaki djelićak njegove kože, a oči su se zatvarale pod težinom mraza što mu se nastani na svijetlim trepavicama. Mislima mu više nije prevladavalo ni Alysino lice puno umrtvljenog užasa ni fizička bol.. Bijelo ništavilo se širilo u sve jačim napadima, šaljući ga u trans.

U jednom trenutku prestao je trčati. Koliko je dug i širok, pao je u nepreglednu gomilu snijega, prepušten crnilu očaja koji ga odvede u čudnolike snove.

Kada se na tren probudi, koliko mu to mećava dozvoljavaše, u daljini ugleda sitnu pojavu te riđe crvenilo, pomislivši da je zimska lisica kojoj će poslužiti kao ne tako topao, ali dostatan obrok. Prije nego mu duha ponovno nestane, osjeti hladni dodir i odvajanje od vlažnog tla.

▪▪▪

Kada se probudi više ne bijaše u hladnome, već nakon dugo vremena njegova koža osjeti lijepu toplinu. U gotovo iskorijenjenoj magli vidje čovjeka upadljivo crvene kose u neurednoj pundži kako stoji ispred kamina. Izgledao je mlado, no nekako niže od prosjeka, a tijelo mu se ispod odjeće činilo zakržljalo i slabašno. Zapitao se kako je netko takav uspio preživjeti smrtonosnu zimu. Pomisli kako mu pojava izgledaše toplo, pogotovo kad pod određenim kutom ugleda odsjaj jarko narančanstih očiju što mirno zvjeraše kamenitim zidom. Kao da osjeti Sharianovo disanje, okrene se ka njegovoj pojavi umotanoj u medvjeđu kožu, a iz usta mu izađu ugodni tonovi natopljeni žuborećim potokom:

„Spremit ću ti čaj da dođeš sebi. Nadam se da voliš metvicu.“

„Da, ovaj... Zahvaljujem.“Iznenadi ga vlastiti hrapav, gotovo bezglasan zvuk. Nije volio čaj od metvice.

„Oh, pa što mi je, za ime Karija, ma i samog Odina bilo!? Predugo živim u samoći, neobazriv sam. Vidite, poprilično sam neosjetljiv na hladnoću, stoga unatoč tomu pijem čaj koji ne utopoljava, već osvježava. Nije mi ni na kraj pameti bilo da vama sa sigurnošću nije želja piti rashlađujuću metvicu nakon mećave koju ste proživjeli.“Otkad živi na planini, rijetko je viđao tako veliku snježnu oluju.

„Skuhat ću vam kupinu i anis. Kažu da smiruje dušu.“Baš ono što mu je trebalo.

Dok je ispijao vrući čaj, ono što ga je začuđavalo bila je čista, ne bi to sjedinjavao s nezainteresiranošću, no bila je to čista nebriga za njegove razloge bijega, kako se našao u ovoj poziciji i naposljetku, tko je on i odakle dolazi. Kad bi ga i pitao, mislio je Sharian, velika je mogućnost da bi mu slagao.

„Živim ovdje već dugo godina, iako ne sva godišnja doba radi posla i dosad nisam ugledao nijednu posjetiteljsku dušu da je živa izašla sa planina i prevladala ovakvo vrijeme. Vi ste jedna sretna duša, gospodine.“

„Kladio bih se. Što ste radili po onakvom vremenu? Činili ste se nepotresenim, nedodirljivim, kao da je sijalo sunce poslije kiše.“Syvis se nasmija.

„Nakon svog radnog vremena, htio sam se nakratko povući na planine. Zračni sam vilenjak, to mora da dosta odgovara na vaše pitanje.“
„Zapravo...“

„Niste toliko upućeni?“Pronicavo se ubaci, a plavokosi oprezno potvrdi pogledom.

„Naša vrsta voli mir, sa sigurnošću ne ljudsko ili pak vilenjačko društvo, pa se volimo osamiti katkad i godinama bez ikakvog dodira sa stvarnim svijetom punim vreve i kaosa. A katkad postoje izuzetci koji favoriziraju kaos, poput mene, no ipak ostaju vjerni svojim običajima, ali i čežnjama za samoćom. Imajući kontrolu nad vjetrom, zrakom, ni najveće mećave me ne mogu dodirnuti.“

„Kako vam je ime?“

„Na Sage se oglašavam, gospodine. Vi ste sigurno Sharian.“Plavokosi ostane neugodno zapanjen.

„Kako ste znali?“

„Na neki način, i sami ste mi kroz razgovor potvrdili. Ponekad poznavanje velikog broja ljudi različitih staleža može biti od koristi. Kada se zbog posla približim okolnim selima u Gardu, dogodi se da ugledam kojeg političara željnog bijega od formalnosti. Oni nakon par porcija medovine razvežu jezik te mogu biti vrlo glasni i blebetavi. Znam da su rijetkost kod vas mlađi ljudi, a po tome u njihova usta se katkad potkrade i vaše ime.“

„Sigurno ništa dobro.“Progunđa te se ne tako opušteno nalakti na mekani pod obložen debelim tkaninama. Dočekao ga je bezizražajan izraz Sageovog rumenog lica koje ga je nenapadno proučavalo.

„Nije strašno. Par poruga koje završe sa vašim ocem.“

„Ali svejedno niste mogli znati da sam to ja.“

„Da vidimo... Aristokratski stav, ne tako ugledna odjeća vjerojatno zbog plana neupadljivosti tijekom bijega. Oznaka na vratu, ne vidim amajliju prislonjenu na vašim prsima...“

„Odajem vam počast na tome, zaista. No, kakve su vam namjere?“

„Nemam neke posebne namjere. Kada se odmorite, idite svojim putem.“

„Ali mogli biste dobiti mnogo zlatnika za moju izdaju.“Suzi proreze ledenih očiju.

„Što s time?“Ne moga izdržati, a da ne ispusti iskren osmijeh. Sharian, s druge strane, nije navikao na ovakvu dobrodušnost i domaćinstvo, štoviše nije ni u snovima mogao sanjati da će ijedan vilenjak biti ovakav prema njemu.

„Što kad bih vam rekao da nemam svoj put?“

„Onda ga nađi, vilenjače. Siguran sam da možeš mnogo dobroga učiniti ako se svim srcem zadaš za svoje ciljeve. Možda ti još nisu opipljivi, no ja, ne samo da sam izniman u svom poslu nego dobro čitam duše i bavim se zvijezdama.“

„Nastavi. Što vidiš?“Postao je zaintrigiran. Muškarac se misteriozno nasmiješio.

„To ne ide tek tako, moj gospodine. Najpovršnije informacije mogu izvući iz dlana, za ovo drugo se ne bih zamarao ni žrtvovao. Ne vidim opasnost ni rizik za vas u budućnosti, tek možda ljubavni.“

„Ljubavni? Sad već moram priznati da ne znate što radite.“Podsmjehnuo se gotovo podrugljivo, iako mu nije bila namjera uvrijediti toplog mladića. Ne očekivajući njegovu odlučnu hitrost, Sharian se iznenadio kada su njegovi hladni prsti grčevito stisnuli njegov topli dlan.

„Vidim da ste izrazito neodlučan vilenjak. Često upitna morala, ne naročito osoba od akcije, no ako je nešto nužno, ti ćeš to odraditi. Vidim i vašu budućnost, izvjesnu, ne tako laku. Mnogo prepreka, starih rana, ali i novih prilika...“Tada zastane, širom raširenih očiju koje su sada opasno podsijećale na goruće kamenje. Njihov pogled se zaledio i nevidljivi događaji ispreplitali su se svakim novim trzajem. Shariana je obuzela čudna napetost.

„Naše sudbine su... Izrazito povezane. Mislim da ih povezuju drugi ljudi. Ovo je nevjerojatno, nikada na ovako lak način nisam doživio tako puno iskustva. Vidim djevojke, mladića, no pojave su im mutne. Tu su i daleke šume, dvorac...“Zanijemio je. Sharian je znao da u tom trenutku mladić proživljava strašne užase vidjevši njegov zgrožen izraz lica i zalutale suze u kutovima bjeloočnica. Kada donekle dođe sebi, prozbori:

„Na prekretnici smo sudbine. Od nas dvojice ovise daljnji događaji. Skupina, meni još uvijek neodgonetnutih ljudi, koja ima veliku ulogu u predstojećem ratu, ubrzo će biti nemilosrdno poklana u raljama kraljičinih vojnika. Blizu su, plešu rubovima smrti, a čak su i povezani s nama. Navucite svoje najtoplije krzno, jer gospodine, idemo ih spasiti.“

Sage:

Kate❤