Danas sam te se sjetila dok sam šetala i sjela na našu klupu. Koliko puta smo tamo sjedili zajedno? Koliko puta smo dijelili sve na toj  klupi? Koliko puta sam ti plakala na ramenu? Koliko puta sam te držala za ruku dok si mi pričao o paklu koje si gledao doma svaki dan? Zar ne, bilo je lakše, kad bi rekli jedno drugome? Nekako se činilo da manje boli? Da ćemo preživjeti?

Znala sam za svaku djevojku koja ti je ukrala srce. I ti si znao za svakog dečka koji mi je okupirao misli. Znali smo sve.

Što nam se dogodilo?