"I kad ruši se cijeli svijet u tvom zagrljaju je najmirnije."

Zamislite oluju, rat, ruševine i nas dvoje u sredini toga. Tako je bilo u našim glavama i mislima. Kad bi čovjek sabrao naše probleme i ujedinio ih na jedno mjestu to bi tako izgledalo. Ali, zajedno, činili smo mir. Činili smo sjetu, opuštenost i bezbrižnost. Stvarali smo naše trenutke u svijetu gdje nam je trebalo još vremena i mira. Vrijeme nismo mogli stvoriti, a mir smo mi bili sami.