Chapter 19:Svarožić

Kada sam se sljedećeg jutra probudila, prvo sam pomislila na vukodlaka od jučer. Iz čudnih razloga, srce mi je zatreperilo na činjenicu da ćemo večeras opet razgovarati, sigurno zato što ću saznati nešto više. Bol u mišićima bila je gotovo neizdržljiva zbog čega sam se jedva ustala iz kreveta u namjeri da uzmem tabletu. Nema predavanja za mene danas, ne nakon svega. Trebala sam odgovore.

Nakon odlaska u kuhinju, uspela sam se uz stepenice dršćući i izdišući jer je bol pulsirala posvuda u mom tijelu. Stisnula sam čeljust i namrštila se ušavši u njegovu sobu, a za razliku od prošlog puta ovaj put dočekao me budan, urednog kreveta i hladnog izraza lica. Osjetivši navalu znoja sjela sam na stolicu nakratko zaklopivši oči kako bih zatomila mučnost i smirila svoje tijelo.

"Pretpostavljam da...-"Prekinuo je tišinu, no ja sam također prekinula njega.

"Dobro pretpostavljaš. "Malo ga je iznenadio moj drzak pogled u očima, no nije to pokazivao.

"Koji si ti vrag?"Oblikovala sam nimalo ne pokušavajući sakriti zgadjen pogled. Pognuo je glavu, gotovo ponizno odgovorivši.

"Svarožić. "

"Onaj Svarožić iz vizije?"Namrštila sam se zbog čega je dignuo glavu raširivši tamne obrve izgledajući začuđeno.

"Što si točno vidjela?"

"Zašto bih ti to uopće rekla?"Možda je nekakvo čudovište koje samo čeka pravi trenutak da me preda nekoj drugoj strani koja će učiniti tko zna što kako bi ju iskoristila. A možda je i upravo ono što sam vidjela u viziji, što je za mene bilo puno, puno gore.

"Hoćeš li mi barem reći kada su započele?"

Uzdahnula sam oklijevajući, no nakon nekoliko trenutaka ipak sam otkrila taj podatak nadajući se da neću požaliti kasnije.

"Nedavno. Ono jučer je bila tek
druga. "

"Kada se ona događala? ”Nakon kraće šutnje, ponovno je progovorio. " Gle, ako želiš išta shvatiti, morat ćeš mi odgovoriti na ova pitanja kako bih i sam shvatio i bolje te uputio u stvari. Mogu ti objasniti sve, jedino što trebaš učiniti jest otvoriti mi se."Njegov molećiv pogled u ponovno smeđim, toplim očima gotovo me je oborio s nogu. Osjetila sam nepoznatu magiju koju je isprepleo u riječi, baš kao i onda kad mi je rekao da tražim njegovu pomoć. Tom utjecaju bilo je gotovo nemoguće pobjeći ili ga na bilo koji način ignorirati. Osjećala sam se poput Mokoš onog trenutka kada ju je Svarožić uvjeravao da odustane od... Ne. Morala sam prestati razmišljati o tomu na tako stvaran način, kad je ta vizija lako mogla biti sve osim stvarnosti.

Sve što mi je vukodlak rekao sada sam dovodila u pitanje, a razlog je bio to sto sam sada gledala točno u Aleksandra.

"Teško da ti mogu vjerovati samo zato što si me to tražio."No, pretpostavljala sam da nemam drugu opciju iako sam ovime riskirala svoj spas i dolazak Jarila po mene.

"Počele su tek nedavno. "

"Jesam li bio u tvojoj blizini? "

"Zapravo, da. "

"Očito si zato i uspješno dobila vizije. Naš svijet je toliko udaljeniji i drugačiji od vašega da je gotovo nemoguće da smrtni čovjek dobije te vizije, čak i ako ju šalje neko moćnije božanstvo. Za uspješnu viziju trebaš imati nekoga božanskog pokraj sebe, inače nećeš dobiti viziju. Mokoš. Ona ti je davala znakove. Ili nešto sasvim drugo. Zato mi moraš reći točno što si vidjela. "

Nakon što sam sve ispričala, nekoliko tihih trenutaka proveli smo u šutnji. U međuvremenu znatno smo se odmaknuli jedno od drugog, a ja sam unatoč osjećaju da mu mogu vjerovati, imala poriv da bježim daleko od njegovih pogleda i nedokučivih riječi.

"To nisu bili tek znakovi. Ona je pokazivala tvoju prošlost. Misli da si spremna. "Zvučao je gotovo u potpunosti siguran u svoje riječi. Oblio me je znoj.

"Kako to misliš? Spremna na što? Kakve veze sve ono ima sa mnom?"

"Ona će ti reći. "

"Kada?"

"Ako mi ispričaš koga si prizvala znat ću ti odgovoriti na to pitanje. "

"Jarila. " Uzdahnula sam. "Rekao je da će doći za tri dana i pronaći način da me spasi od Morane. "

"Znači, sresti ćete se brže nego što misliš. "Promrmljao je.

"Zašto mi nikada nisi pomogao oko svega ovoga? Kad bolje razmislim, stranac mi je pomogao prije tebe. Zapravo, za mene ti i jesi stranac, samo što to do sada nisam shvaćala. "

Bolno je uzdahnuo.

"Mokoš je naredila da te pustim da živiš normalan život, a nije mi dala upute za nešto ovakvo, ako neka zla, jaka sila priprijeti tebi i svijetu. Kada si počela dobivati vizije, to je bio znak da te priprema za istinu, znak da ti objasnim sve i nadala se da ću to sam shvatiti zato što sa mnom nema vezu koju ima s tobom, nije mi mogla na takvoj udaljenosti dati nove naredbe, pogotovo zato što su joj moći sputane i živi životom u kojem nije upućena u događaje koji se odvijaju u svijetovima. "

"Kako može imati bolju vezu sa mnom, a ne s tobom ako si ti božanstvo, poput nje?" Upravo ovog odgovora koji mi je nakon uputio sam se bojala.

"Dijelite istu krv. "

"Znači li to da... Moja majka nije moja prava majka? Kao ni otac?"

"Tako je. Ti si Mokošina kćerka. "

"Razlog zašto ti nisam mogao pomoći je taj što me moraš dozvati kako bih to učinio, a to je Moranina krivica. Od početka je znala tko si i tko je tvoj zaštitnik, pa me je sputala kako ne bih ništa mogao poduzeti nadajući se da ćeš na kraju posustati i raditi sve što ona želi. To je bila najveća greška mog života, no da sam ti mogao pomoći, to bih i uradio. "Dočekao me njegov pokajnički izraz lica i odjednom sam osjetila pomutnju.

"Mogao si pozvati nekoga. "

"Zapravo nisam, jer budući da me je nanovo rodila smrtnica, moja veza s božanskim svijetom je oslabila. Dodatno me oštetio dug put u novi život. "

"Kako to misliš? Je li to povezano s činjenicom da si se rodio tri godine kasnije no što si trebao?"Njegova pojava se nakon nekoliko trenutaka namrštila, zbog čega sam shvatila da to nisam trebala... Znati.

"Tko ti je to rekao?"

"Vukodlak. "Priznala sam. Njegovo lice se još više namrštilo i ponovno sam mogla vidjeti razbuktali plamen u njegovim očima.

"To čudovište ti se približilo i reklo sve prije mene?!"Viknuo je tako glasno da sam ponovno osjetila znoj kako natapa moja leđa. Srce mi je ubrzano i neujednačeno kucalo, toliko jako da sam imala osjećaj da ga i on može čuti. Unatoč bolu i strahu, naglo sam se ustala i namrštila vidjevši crno-zelene točkice kako se množe oko njegove bijesne pojave.

"On nije čudovište! "Iznenadila sam sama sebe tim borbenim stavom. Zašto sam ga štitila?

Na Aleksandrovom licu jasno sam mogla vidjeti šok i blago spuštanje garda uzrokovano nespremnosti na ovakvu moju reakciju.

"Nek ti on onda kaže što se dogodilo, mene više ne trebaš. "Vratio je hladan izraz lica, te brzim koracima počeo napuštati sobu. Na kraju zaustavio ga je moj slabasan pogled koji je susreo prije negoli mi je okrenuo leđa, a kada sam počela padati prema tlu, osjetila sam njegove tople ruke kako se obavijaju oko mog paraliziranog tijela. 

A/N

Aleksandar:

Mišljenja? Zašto je Leksi ovako reagirao na vukodlaka?

Kate💙

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top