Još jedna vizija.

Ponovno sam bila u šumi zatekavši ženu od prošlog puta kako uzdihano trči utapajući se u gustom zelenilu u kojem smo se nalazile. Čudan poriv potjerao me da trčim za njom, osjetivši uzbuđenje i napetost, pogotovo onog trenutka kada na nebu zasije nekoliko veličanstvenih munja koje su izgledale kao da prate uplašenu ženu. U rukama je držala mali smotuljak nježno žute boje iz kojeg je izvirivala malena dječja glavica crvena, uplakana lica.

"Perun je itekako ljut zbog ovoga. No ne brini, bebice moja, zaštitit ću nas obje od gnjeva bogova."Potpuno sam se zaprepastila kad sam začula glas sličan svom kako odzvanja u mojoj glavi.

Iz njenog uma počela sam čitati i druge misli, točnije radnje koje su se izdogađale prije ovog očitog bijega. Žena se posvađala i s čovjekom koji je sjedio na nebeskom prijestolju te se otišla sastati sa saveznikom kako bi mu "predala Sunce", no pokazalo se da ju je na kraju ipak odao i sada bježi u potrazi za povoljnim skloništem nakon kojeg će pokušati živjeti normalnim životom sa svojim djetetom. Budući da su joj misli bile i više nego zamršene, još uvijek nisam shvatila tko je bebin otac.

Dala se u bijeg istog trenutka nakon što je iz njezine utrobe izašla njezina predivna, sivooka kćer.

Upravo kad se spremala izaći na čistinu pored koje se nalazio grad, jedna ogromna munja je zapriječila njezin put udarivši točno ispred nje, a tren kasnije na istom mjestu se nalazio sjedokosi, dugobradi muškarac koji je unatoč nameštenom, mračnom licu izgledao mladoliko. Ono što me zaprepastilo bile su njegove sive oci koje su unatoč svom tom čudovišnom gnjevu nalikovale mojima. Imao je uistinu jako, kao od kamena odvaljeno tijelo i bio je nevjerojatno visok, no ne viši i od prošlog muškarca koji mu je nevjerojatno nalikovao. Bili su braća, bili su to Perun i Veles, zakleti neprijatelji od samog početka svijeta. Guste crne obrve gotovo su se spojile u jednu liniju dok je smrknuto promatrao uplašenu, no još uvijek prkosnu plavokosu ženu ispred sebe.

"Došao sam po ono što je moje. " Zagrmio je mirno, no glasno svojim autoritativnim glasom koji je graničio uvrijeđenošću i blagom arogancijom. Znala sam da se iza te maske skriva tek tužan, napušten muškarac.

"Ništa ovdje ne pripada tebi, gromovniče. "Imala sam jak osjećaj da ga tako zove samo onda kad je ljuta, no ostavila sam tu misao po strani shvativši da se na tom mjestu nalazi upravo on, Perun.

"Sve ovdje pripada meni i to ne možeš poreći. A sada mi vrati bebu i sebe, osim ako ne želiš završiti u ćeliji i tu provesti vječnost svog života kao muževa izdajica. Vrati se. "Na njemu se vidjelo koliko to nije zelio izreći, no uvrijeđena žena očito nije dovoljno gledala da bi to isto shvatila, a sudivši po njezinom razjarenom pogledu punom poniženja shvatila sam njegov govor itekako suprotno.

"Ne. "Nakon nekog vremena, tvrdoglavo je odgovorila na njegovu prijetnju, hitro ispustivši dijete na vlažnu zemlju. Raširila je ruke i naglim nepromišljenim pokretima, dozvala sunce koje se istog trena ukazalo probivši sive oblake. Dovlačila ga je brzim, previše brzim pokretima i imala sam jako loš predosjećaj zbog toga. Sunce je osjetilo jar svoje gospodarice zbog čega je izgledalo kao da će uništiti cijeli taj komadić zemlje, možda čak i samu gospodaricu jer tog trenutka ona je sama napustila svoje tijelo, a njezin vatreni duh ušao je u sunce. Samim time, nije osjećala nikakvu prijetnju ni za sebe ni za svoje dijete, jedini cilj u tom trenutku bio joj je spriječiti i poraziti Peruna.

U jednom trenutku, prema suncu se zatrčala pojava u obliku vatre, potpuno identična onoj koju je prizvala. Vatrena silueta skočila je u zrak obuhvativši sunce svojim rukama koje su lizali crveno narančasti plamičci.

"Zašto ovo radiš? Mislila sam da si na mojoj strani! "Vikao je prigušeni glas u suncu.

"I jesam, draga Mokoš, no ako se prepustiš ljutnji ozlijedit ćeš svoje dijete i puno ostalih smrtnika koji se nalaze u blizini. Znam da ne bi preživjela smrt svog djeteta, zato kontroliraj svoju prirodu jer to je jedini način na koji ćeš spasiti svoju savjest. "

Ruke su mu se znatno proširile zbog čega je lako obuhvatio čitavo sunce postepeno ga počevši smirivati i ublažavati njegovu svjetlost. Sunce se naposljetku vratilo natrag na nebo, a Mokoš, kao da se probudila iz sna prekinula je tišinu svojim poraženim uzdahom.

Ovaj put progovorila je ponovno izrekavši svoj prethodni odgovor, no ovaj put s golemom tugom i pomirenjem u očima.

"Želim da ima normalan život. Ne dam ti ju. "U tom trenutku iz krošnji stabala izašla su dva golema leptira predivnih duginih boja zaletivši se prema tlu.

"Čuvaj mi ju, Svarožiću, onako kako si ju čuvao i štitio kada si mi ispriječio put. Naređujem ti da se rodiš ponovno i uvijek budeš s njome. "Budući da uopće nije pomicala grubo stisnute usnice, zaključila sam da mu se obraća u mislima, a to sam si i potvrdila kada je ozbiljno kimnuo glavom u njezinom smjeru pokazavši joj odbljesak svojih crvenih očiju koje su mi se odjednom učinile tako poznate.

U trenutku dok mu je davala naredbu uhvatili su ju jastrebovi koje je kontrolirao Perun. U svojim divovskim kandžama zabrinutu ženu odveli su daleko, daleko sve dok nije postala tek crna točkica na nebu koja je zatim bljesnula bijelom svjetlosti nestavši u oblacima. Sve se dogodilo tako brzo da su moje ljudske oči jedva upratile sljedeće događaje.

Leptiri su bili tako brzi da ih ni sam Perun svojim munjama nije mogao otjerati ili spriječiti u izvršavanju plana. Jedan je pokupio maleni smotuljak, a drugi Svarožića koji je nekoliko trenutaka prije toga u potpunosti ugasio svoju vatru kako ne bi opekao leptira. Zajedno s tim fascinantnim bićima nestali su u treptaju oka zbog čega je Perun razjareno zarikao, poslavši čitavo jato ptica da pronađu odbjegle.

No, bezuspješno. Mokoš je uvijek bila premoćna za svoje dobro.

Kada sam se probudila iz te vizije, ponovno vidjevši neobično smireno lice svog brata, u jednom trenutku sam zastala, pozornije odmjerivši njegovu pojavu.

I onda sam bezglasno vrisnula.

A/N

Perun:

Što mislite o poglavlju? Objavljujem još jedno za koju minutu. Stvarno mi je drago što je ovo iz male ideje postala jedna zanimljiva, misteriozna priča. Hvala svima na podršci!

Kate💙