Chapter 13: Jarilo


Ubrzo sam osjetila miris cvijeća i svježe pokošene trave, a u daljini sam začula razdragani pjev ptica, sve stavke karakteristične proljeću. U mojoj sobi sada se nalazila gomila cvijeća koja je izrasla ni iz čega, no to ju ni najmanje nije sprječavalo dok se obmotavala oko svakog dijela mog namještaja, svih mogućih boja.

Još uvijek nisam vjerovala da sam dobila glas natrag; iako je pitanje vremena kada će ta sposobnost nestati. Glas mi je bio mekan, malo viši od prosječnog i dok sam isprobavala sve njegove vještine i karakteristike, ispred mene se postupno stvarao lik Jarila u svom punom sjaju, unatoč tome što je bila jesen. Oko glave nalazio mu se vijenac od raznolikog cvijeća, a njegova zlaćana kosa sa tamnijim pramenovima u blagim valovima se protezala do njegovih leđa. Njegove nakošene zelene oči s neobičnim veseljem su gledale ravno u moje. Bio je to jako visok, elegantno mišićav muškarac koji je na sebi nosio čisto bijeli plašt.

"Smrtnice, kako ti mogu pomoći? Zašto sam prizvan u tvoj svijet kad krajolikom još uvijek vlada jesen?"

"Uz dužno poštovanje, zovem se Svetlana i dozvala sam vas kako biste zaustavili Moranu u njezinom planu. "

"Kakvom planu?"Namrštio se bog proljeća. U tom trenutku iz njegove cvijetne krune izašla su dva plava leptira.

"Ni sama nisam sigurna o kakvom se radi. "Tada mu ukratko prepričam sve što se izdogađalo zadnjih godina s njom i Moranom. Dočekala me je tišina koju sam sada podnosila puno teže nego inače... Željela sam pričati dok još to mogu.

"Znao sam da se moja žena promijenila otkad sam zabrljao stvar... No nisam znao da je u stanju sprovesti takav plan. Trebao sam znati. U Navu se šapće o tome, a svaka glasina lako može biti stvarnost, pogotovo ako je to u mom svijetu. "

"Kakav plan želi sprovesti?"

"Baš kao što je izazvala ledeno doba prije mnogo godina... Sada želi izazvati nešto puno gore. Prodiranje svih mračnih bića na zemlju će dovesti do apsolutnog kaosa, a to je ono za čim najviše žudi; kaos. Prošlog puta mi je samo htjela privući pozornost, no ovog puta... Bojim se da pokušava nešto mnogo gore. "

Nijedna osveta nije gora od one moćne žene koju je povrijedio muškarac. 

"Želi uništiti svijet?"Zaprepašteno sam upitala, našta mi je uputio jedan dug, prodoran, pomalo pokajnički pogled.

"Vjerojatno. "Priznao mi je.

"I što ćemo sada?"

"Ti si njezino sredstvo do uspjeha, i zato ne smijemo dugo čekati. Morat ću te povesti sa sobom, ali moram prvo popričati s tvojom majkom. "

"Mojom majkom? Ne, ne želim da ona sazna za ovo. Ne smije. "Uspaničeno sam odbila, našta me pogledao s čuđenjem u očima. Nakon nekoliko trenutaka, kao da se nečega sjetio, promijenio je izraz lica nastavivši.

"Kako hoćeš. Ali ne smijem te odvesti u Nav, to je jedino mjesto na kojem trenutno mogu povesti nekoga. To bi značilo da moram čekati proljeće kako bih te odveo gore u Svargu. "

"Ništa ne razumijem. "Rekla sam, primijetivši da zalazi sunce.

"Nav je podzemlje, a Svarga nebo. Jav je ovdje gdje se trenutno nalazimo i bit ću sposoban odvesti te u Svargu tek kad budem došao u Jav, što znači tek kad na ovoj zemlji dođe proljeće. Takva su mi ograničenja. Žalim, sunce. Ali ne smijemo toliko čekati, morat ću učiniti nešto po tom pitanju što brže mogu. Prizovi me ponovno za sedam dana, do tad ću uspjeti. "

"Problem je u tome što sam zapravo njema, gospodine. "Sramežljivo sam započela. "Za svoj trenutni govor sam uzela Gadov dragulj. "

"O. "Izustio je. "A Gadov dragulj osobi ispuni želju samo jednom. U redu je, pitat ću Velesa za dopuštenje."

"To znači da ćeš doći?"Mogu zamisliti kako sam izgledala u njegovim očima, puna nade i slučajne promjene ophođenja zbog očitog uzbuđenja koje je treperilo mojim tijelom. Bojala sam se ove neizvjesnosti i njegovog odgovora. Trebale su mi riječi koje će me utješiti, uvjeriti da me neće ostaviti iza sebe i zaboraviti.

Njegov se pogled smekšao, izgledajući ljubazno i tugaljivo istovremeno.

"Naravno da hoću, sunce."

"Možeš li mi odgovoriti na nekoliko pitanja?"

"Naravno, ali požuri, imamo još nekoliko minuta vremena. "

"Zar mit ne govori da Moranina snaga slabi kad dođe proljeće? Što znači da bi me tada trebala ostaviti na miru, ali ona nije preskočila ni jednu noć. "

"Tvojim rođenjem neke stvari su se promijenile. Iz nekog razloga ono je utjecalo na donji svijet, no ne i na gornji. Ili je ona pronašla neku čin koja ju je dodatno ojačala, a možda je to povezano i s tvojim crtanjem. Neke stvari su misterija i bogovima. "

"Koliko se sjećam Morana te ubila i ti živiš samo u proljeće. I to se promijenilo očigledno, no ti nisi pripadnik Nave budući da ti Veles nije otac. "

"Božanstvo se ne može ubiti, budalasto dijete. Tim činom me samo protjerala u podzemlje i, iako je to tehnički mjesto mrtvih i ja sam možda tehnički mrtav, reci mi, dijete, može li proljeće umrijeti? No iako sam živ, jedino u proljeće mogu izaći na površinu i imati pristup Svargu."

"Kako to da sam vidjela mnoga čudovišta koja uopće nisam ni nacrtala?"

"Mnogima od njih stanište jest Jav. Ona te tjera da crtaš samo one važnije koji nisu tu niti mogu doći jer su toliko opasni da su glavni zapečatili njihove prolaze. "

"Zašto ih onda vidim? Zašto mogu sve ovo?"

Zatekla me je šutnja, zbog koje sam se blago rečeno naljutila. Odgovarao je na okolna pitanja, no na ona koja su mi najviše trebala... Iz nekog razloga, šutio je o tome.

"Imala sam viziju danas. "Ubrzala sam govor, privlačeći mu pažnju.

"Mokoš. "Prošaptao je s misterioznim osmijehom, našta sam se znatno namrštila. Tajnama nije bilo kraja...

"Činilo se tako stvarno, no opet u pričama koje sam nedavno istraživala nekoliko stvari je nelogično. " Imala sam osjećaj da bi mi on mogao dati prave odgovore, zbog čega sam bez ustručavanja nastavila.

"Ona ti daje znakove, a ti ih moraš pratiti ako želiš shvatiti ono što ti pokušava poručiti. Sada moram ići, noć pada. "

"Samo još jedno pitanje. "Uzviknula je, no on je već nestao iako je čuo njezine zadnje riječi. A sve što je željela pitati bilo je kako je ušla u Nav tek tako prirodno i nesmetano, iako je jedini ulaz u njega crni jorgovan?

No svejedno ne bih mogla ni postaviti to pitanje onako kako dolikuje, jer sljedeći put kad sam pokušala progovoriti iz mojih usta izašla je mučna tišina.

A/N

Jarilo:


Mišljenja o poglavlju? Imam ih dosta u draftu i još ih pišem tako da će objave biti redovne.

Kate💙

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top